Čovjek čuči dok je živ...

Čovjek čuči dok je živ... I dok čuči, uči iz bola, iz tišine, iz pogleda djece, iz vijesti koje više ne želi čuti. Ali učenje rijetko vodi miru. Češće vodi samo naizgled boljem snalaženju u istoj maskiranoj predstavi... kako preživjeti, kako platiti račune, kako preživjeti u svijetu koji se sve manje trudi biti razuman... Mozak je ovdje višak. Mi smo sisavci. To zaboravljamo kad govorimo o idealima. Imamo iste osnovne potrebe kao i svaka druga životinja... parenje, hranu, sigurnost, potomstvo. Iz toga dolazi briga prema potomstvu. I strah za njih. Ali iz toga dolazi i natjecanje, pohlepa, borba za prostor i resurse.
Mozak nam dopušta da o svemu tome mislimo i raspravljamo, ali tijelo na kraju preteže. Svijet je velik i bučan. Glasove više ne biramo oni su svuda oko nas... ima li smisla vikati dok traje buka? Krize se mijenjaju, a netko na svakoj profitira. Ostali se pripremaju kako će izdržati sljedeću.
Po globalnom selu pleše pajac, samouvjeren i glasan. Ružičasto maskiran u pijetla, zaljubljen u sebe, uvjeren da vodi povorku... karnevalsku povorku odjevenu u crninu. U ruci baklja, u očima uvjerenje da je rođen za pozornicu. Gomila gleda, lajka, neki navijaju. Neki šute. Što ako zaluta u štalu sa suhim sijenom... Bitno je da predstava traje. Ponekad mi se sve to više ne gleda. Umori na način koji ne traži dramatične riječi samo mir. Sada svodim život na najuže oblike postojanja... na male, jednostavne stvari koje danu daju trunku smisla. I to je dovoljno za danas...

Ne postoji vlast bez korupcije. Postoji samo razlika između korupcije koju društvo može podnijeti i korupcije koja uništi društvo

PRAVILO DESETOG ČOVJEKA:

Ako se devet ljudi slaže oko iste informacije ili plana, dužnost desetog čovjeka je da se NE slaže. Bez obzira koliko situacija djeluje očito, deseti čovjek mora pretpostaviti da ostalih devet griješi i mora aktivno tražiti dokaze za suprotan scenarij. To je osigurač protiv katastrofe.
Inovacija se rađa iz konflikta ideja. Ako svi mislimo isto, status quo se nikada ne mijenja. Napredak zahtijeva onog ludog pojedinca koji kaže: Mislim da ovo možemo napraviti drugačije i bolje, dok svi ostali klimaju glavom starom načinu rada.

AKO SVI MISLIMO ISTO - SIGURNO GRIJEŠIMO!

(Procedura nastala na temelju izraelske vojno-obavještajne doktrine.)

Kameni arhivi otoka Paga: Otisak tišine drevnog oceana

Otok Pag danas poznajemo kao krševit, bjelinom sunca i soli okupan krajolik. No, njegove stijene čuvaju sjećanje na sasvim drugačiji svijet. Jučerašnji obilazak istočne kose otočkog hrpta, nastale taloženjem sedimentnog vapnenca, donio je neočekivano otkriće. Pored nalaza okamine morskog ježa, koji je sam po sebi bio zvijezda dana, u mojoj se torbi našao i jedan "na prvu" neprepoznatljiv otisak.

Nakon nekoliko sati provedenih u bespućima interneta, uz zdušnu pomoć umjetne inteligencije, donosim vam priču o jednom od najsuptilnijih nalaza – fosilnom otisku morske cvjetnice iz razdoblja eocena (starosti oko 45 milijuna godina).
Više od običnog kamena

Promatrajući ove fotografije, lako je pasti u iskušenje i u pravilnim linijama tražiti oklop kakvog drevnog raka ili obrise iščezlih trilobita. No, istina je još fascinantnija. Ovaj tanak, smeđkasti film na površini vapnenca zapravo je karbonizirani ostatak lista morske trave.

Dok su numuliti, čije kružne ljušture dominiraju paški kamenjarom, bili stanovnici morskog dna, ova biljka bila je graditelj cijelog tadašnjeg ekosustava.
Livade pod toplim suncem eocena

Ovaj nalaz nam izravno "čita" prošlost:

Arhitektura lista: Paralelne linije koje vidite su žile (nervatura) biljke. One svjedoče o mekoći i savitljivosti koja je preživjela pritisak tona sedimenta i proces okamenjivanja.


Pluća oceana: Na mjestu gdje danas stoji suhi krš, nekada su se prostirale beskrajne podvodne livade morskih cvjetnica. One su proizvodile kisik, smirivale valove drevnog oceana Tetis i pružale zaklon numulitima i drugim sitnim bićima.


Svjedok svjetlosti: Morska trava ne raste u mraku dubina. Ovaj fosil nam jamči da je more na ovom dijelu Paga tada bilo plitko, toplo i kristalno prozirno.
Zašto je ovaj nalaz dragocjen?

U svijetu paleontologije, ljušture i kosti su uobičajeni nalazi. No, sačuvati nešto tako krhko poput biljnog lista u tvrdom vapnencu pravi je raritet. To je trijumf mekoće nad čvrstoćom stijene – krhki podsjetnik na vrijeme kada je Pag bio tropski podvodni raj.

Kratki info:

Lokacija: Otok Pag, istočni obronci Ravne
Starost: cca 45.000.000 godina (Eocen)
Vrsta: Morska cvjetnica (vjerojatno rod Cymodocea ili Thalassodendron)

---