Ostaci akvadukta na predjelu Grgurevac u Caskoj?

Već duže vrijeme osjećam poziv jednog usamljenog zida na predjelu petstotinjak metara jugoistočno od naselja Carske (14.54747 | 44.92790). Predio zida je sjeveroistočno iznad uvale Klopotnica na približnoj udaljenosti od tristotinjak metara. Klopotnica osim po nazivu, zanimanje budi i usjekom isklesanim u stijeni stepenastog nagiba prema moru u dužini od tridesetak metara. Nije potpuno razjašnjena namjena te konstrukcije, navodi se kako se radi o ostacima postrojenja za bojanje tkanine ili neke druge namjene koja je u procesu iziskivala blizinu mora ili vjerojatnije veću količinu vode. (Oštarić, Kurilić 2013, 244.) Navod o potrebi za većom količinom vode pokazala mi se kao moguća poveznica sa ostacima zapaženog zida.

Preuzeto sa https://www.google.com/maps

Nakon nedavnog posjeta Ivča jami odazivam se pozivu i u povratku se zaustavljam zaviriti iza zida. Svojom visinom od preko dva metra, dužine približno sedam metara i načinom rustične gradnje slabo obrađenim raznolikim vapnenačkim tesancima uz upotrebu veziva, razlikovao se od ostatka zdanja koje je naknadno prizidano suhozidom kao tor za ovce.

Nakon prospavane noći uslijedilo je prelistavanje stručne literature. Uspoređujem zapaženo sa radom B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005. u kojem opisuje rimski akvadukte otoka Paga. Akvadukt na predjelu Grgurevca nije zabilježen u radu stoga sam detaljnije proučio podudarnosti koje sam na koncu i uočio. Zaključio sam da se radi o mogućim ostacima do sada nezapaženog akvadukta. 

Obzirom da dolazim iz predziđa akademske zajednice postoji mogućnost da je to projekcija mog šestog čula u kompenzaciji oslabljene funkcije vida ali...

Alea iacta est!

Odlučujem se na što skoriji povratak i pokušaja prikupljanju eventualnih novih nalaza koji bi išli u prilog tvrdnji o postojanju ostataka rimskog akvadukta na predjelu Grgurevca.

Akvadukti su inženjerski građevinski projekti koji su korišteni u antičko doba i kasnije za transportiranje vode iz udaljenih izvora do gradova, naselja, poljoprivrednih područja ili proizvodnih pogona. Ovi sustavi su se sastojali od mostova ili konstrukcija koje su omogućavale vodi da teče gravitacijom, bez potrebe za pumpama. Akvadukti su često bili izgrađeni od kamena ili opeke, a njihova arhitektura je bila prilagođena terenu kroz koji su prolazili. Hidrotehnička arhitektura obuhvaća i druge građevine kao što su kanali, rezervoari, bunari i sistemi za navodnjavanje, sve čiji je cilj upravljati vodom za potrebe ljudi, poljoprivrede ili neki od oblika manufakture. Ovi inženjerski projekti često su rezultat kompleksnog planiranja i izgradnje kako bi omogućili efikasno upravljanje vodom u različitim okruženjima i potrebama.

Nakon nekoliko dana uspio sam se vratiti in situ. Naknadna zapažanja kao i izmjeri koje sam tom prilikom napravio dodatno su išli u prilog navedenoj hipotezi.
Naknadnim obilaskom terena uočio sam još ostataka zidova puno manjih dimenzija sjeveroistočno od gore navedenog zida koji uzimam i kao početnu osnovu za mjerenje (Sl. 1), to su ujedno i najveći ostaci visine ~2,5 i dužine ~7 m* zida pretpostavljenog arhitektonskog zdanja. Zid je građen grubo obrađenim i lomljenim kamenom uz upotrebu vapnenačkog morta sa primjesama drobljene opeke i pijeska što ukazuje na opus signinum - kao jednom od vrsta rimskog cementa (opus caementicum). Svi zidovi građeni su na čvrstoj, stjenovitoj podlozi.

Drugi zid nalazi se sjeverozapadno na udaljenosti od prethodnog približno ~3,5 m, ostaci se izdižu u visini od ~0,7 m, dužinu je bilo teže odrediti, iznosi ~3 m (Sl. 4) . 

Prateći dalje liniju nailazimo na predio u dužini od ~4 m sa nešto malo tragova veziva koji se postepeno gube. Nakon toga slijede ostaci trećeg zida u nizu visine ~1 m uzidan na stjenovitoj podlozi (Sl. 7, 8). Dužina ostataka zida iznosi ~1,2 m na koji se u nastavku nadovezuju ostaci veziva na kamenoj podlozi u dužini od ~3,5 m. Ostaci zida prema sjeverozapadnoj uzvisini više se ne naziru (Sl. 9).

Navedeni tragovi ukazuju na usmjerenost koja je određena korištenjem horizontalnog koordinatnog sustava, pri čemu azimut iznosi otprilike 318°, što približno odgovara smjeru geografskog sjeveroistoka. Prateći liniju sva tri zida u smjeru sjeverozapada primjetan je blagi odmak od pravilne linije trase u smjeru sjevera što pokazuje usmjerenost zadnjeg sjeverozapadnog zida čiji azimut iznosi ~ 328°. Tragovi strukture su uočljivi u dužini od pedesetak metara. 

Jugoistočno u smjeru uvale Klopotnica počevši od početnog zida, prateći sada utvrđenu linije nalazim na kamenoj podlozi uzvisine ostatke veziva udaljene od početnog zida ~3 m (Sl. 4). Ostaci veziva prate konfiguraciju terena i uzdižu se prema vrhu obližnjeg brežuljka čija nadmorska visina 39,4 m u dužini od ~6 m nakon čega se gube u blizini vrha uzvisine na kojem se nalazi usjek zatrpan kamenjem. Ostaci zidova otkrivaju svoje tragove samo na rijetkim kamenim blokovima pričvršćenim uz stjenovitu podlogu, dok se fragmentarni ostatci morta račvaju pod pravim kutom na nekoliko mjesta. Zamjetna je razlika u mortu kojim su građeni zidovi sjeverozapadno i ostataka morta na podlozi. Razlika je u tome što je mort u ovom dijelu strukture tamniji što ukazuje na moguću prisutnost gline ili neke druge komponente kojim se dobivaju svojstva čvrste strukture hidrauličkog, vodonepropusnog morta (Sl. 11). U kontekstu prisutnih ostataka moglo bi se pretpostaviti postojanje cisterne ili sličnog spremnika za vodu.

Obilaskom uzvisine kao i šireg jugoistočnog dijela obronka nisam naišao na ostatke morta što otvara neka nova pitanja na koje će trebati dati odgovore neka buduća stručna istraživanja. 

Vidljivi ostaci zidova imaju vrlo važnu zajedničku karakteristiku u tome što su okomito na uzdužnu liniju, usuprot zidu, postavljeni potporni zidovi. Dok su kod najvećeg zida vidljiva dva potporna kod ostala dva manja sjeverozapadna zida, obzirom na decentnost ostataka, vidljiv je po jedan potporni zid.
Navedeno upućuje na potporne zidove - kontrafore, koji podupiru bočni pritisak sila konstrukcije u ovom slučaju kako bi konstrukcija izdržala udare jake bure.

Visinu kontrafora nije moguće točnije izmjeriti. Posljednji u nizu u smjeru jugozapada podignut je na uzvišenoj stijeni, ono što se prema ostacima veziva koji je pripadao tom kontraforu završava negdje na visini od ~2m, dužina kontrafora pravilnog je završetka klesanim kamenom i iznosi ~1,40 m. Drugi kontrafor istog osnovnog zida nalazi se na udaljenosti od ~5,20 m. Dužina koju je bilo teže zbog urušenosti izmjeriti iznosi ~1,35 m (Sl. 2).
Kontrafor drugog u nizu, znatno urušenog zida sjeverozapadno, ima dužinu ~1,40 m (Sl. 5).
Kontrafor trećeg u nizu ostataka zidova ima dužinu ~1,30 m (Sl. 7, 8).
Ono što je zajedničko svim opisanim dijelovima ostataka zidova jednaka je širina zida od ~0,70 m.

Dužinu trase pretpostavljenog akvadukta na osnovi trenutnih nalaza ostataka zidova nisam mogao pobliže odrediti. Primjetno je spajanje na uzvisinu jugozapadno, dok se pregledom prostora prema prvoj sjeveroistočnoj uzvisini udaljenoj ~100 m (od prethodne) ne naziru u potpunosti. Tek nešto dalje prema Caskoj na udaljenosti od ~40 m zapadno nailazim na ostatke zida sa vezivom (Sl. 9). Obilazeći sjeveroistočni brežuljak kojeg presijeca suhozid okomito na moguću trasu, nisam zapazio ostatke veziva niti zidova. Moguće je da se nalaze ispod nanosa kamenja (sipar) ili raslinja. Obzirom da je primjetan odmak trase u smjeru sjevera postoji mogućnosti da je prolazila istim putem kojim danas prolazi lokalna cesta. Također postoji mogućnost skretanja trase poput vodovoda Kolan - Caska. Za očekivati je da su u drugim predjelima korišteni kanali ili cijevi (olovne ili keramičke) poput onoga na suprotnoj strani prateći konfiguraciju terena.

Za pretpostaviti je trasu koja vodi prema nizinskom predjelu Klopotnice međutim tu pretpostavku mogu potvrditi nalazi na tom predjelu koji ću obići narednom prigodom. Nažalost širi okolni prostor kontaminiran je nabacanom šutom i otpadom, također je prisutno djelovanje strojeva u predjelu obližnjeg deponija za smeće.

Analogijom zapaženih struktura na sjeverozapadnom predjelu Grgurevca* sa opisanim rimskim akvaduktom koji ide iz izvora u Kolanu do udoline Novaljskog polja (Blato) koje je iznio u svom radu B. Ilakovac dobivamo zamjetne podudarnosti.
Uočavamo ih osobito u dijelu Banjadolac koji na toj dionici spaja dvije točke uzvišenja premošćivanjem udoline kako bi se zadržala potrebna visina. Dimenzije u opisu tog dijela trase vodovoda nažalost nisu navedene u tekstu već ih je potrebno dobiti iz priloženog tlocrta i rekonstrukcije lukova i kontrafora uz mjerilo (Sl. 16). 

Zamjetna je tipološka sličnost u rasporedu kontrafora, njihovoj dužini te istovjetnoj debljini zidova što upućuje na zaključak da je riječ o konceptu gradnje hidrotehničke arhitekture koja obuhvaća različite građevine, sisteme i strukture koje su dizajnirane za upravljanje vodom ili njen transport u svrhu navodnjavanja ili snabdijevanja vodom. 

Pri pokušaju interpretacije naišao sam na izazove, osobito u formiranju cjelovite slike koja zahtijeva dodatno vrijeme za istraživanje. Otežavajući faktori uključuju devastaciju lokaliteta te kontaminaciju terena novom građom. Također, iznenađuje izuzetno nizak broj površinskih nalaza keramičkih fragmenata koji su uobičajeni na arheološkim nalazištima. Ovo sugerira mogućnost nedovršenosti gradnje započete strukture.

Važno je istaknuti da ova hipoteza proizlazi iz nekoliko posjeta arheološkom lokalitetu te se temelji na vizualnim opažanjima (autopsiji). Vjerujem da će ova opservacija potaknuti potreban znanstveni pristup proučavanju ove nadasve vrijedne antičke građevine.

Slike:

Slika 1: Najveći zid kao osnovna polazna točka u mjerenju.

Slika 2: Bočni pogled na zid u smjeru SZ ,  ostatci kontrafora zidani na stijeni.

Slika 3: Ostaci drugog kontrafora i nešto dalje ostaci drugog zida.

Slika 4: Ostaci drugog zida u pogledu prema moru.

 

Slika 5: Vidljivi ostaci kontrafora drugog zida, pogled u smjeru SI.

Slika 6: Ostaci drugog zida u smjeru SZ.

Slika 7: Ostaci trećeg zida u nizu i udaljenost od prvog.

Slika 8: Ostaci trećeg zida sa kontraforom, pogled prema prvom zidu u smjeru JI.

 

Slika 9: Pogled iza trećeg zida u smjeru SZ, u daljini utvrda sv. Jurja.

Slika 10: Ostaci veziva, (Grubi hidraulični mort) na dijelu jugoistočne uzvisine.

Slika 11: Mort sa zidova (opus cementicum).

Slika 12: Ostaci zidova jugoistočno.

Slika 13: Pogled sa uzvisine SZ u smjeru JI, označen položaj prvog zida.

Slika 14: Prvi zid, pogled prema Velebitu.

Slika 15: Ostaci zida zapadno prema Caskoj.

Usporedba nacrta i tlocrta koje donosi B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005. sa ostacima zidova na Grgurevcu:

Slika 16: Usporedbe zidova na predjelu Banjadol koje donosi B. Ilakovac, 2005.

Slika 17: Tlocrt i približne udaljenosti ostataka zidova trase.

Obilaskom šireg prostora Grgurevca 18. siječnja 2024 pronašao sam ulomak antičke vodoopskrbne keramičke cijevi koja na sebi ima tragove hidrauličnog morta:

______________________________________________________________________

• Literatura:

B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005.
Ivo Oštarić, Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga, Novalja 2013.

MATERIJALI TEHNIKE I STRUKTURE PREDANTIČKOG I ANTIČKOG GRADITELJSTVA NA ISTOČNOM JADRANSKOM PROSTORU - Grupa autora, Zagreb 1980.

Vitruvije - O arhitekturi, Sarajevo 1951.

• Mrežne stranice:

www.wikipedia.org

www.google.com/maps

https://chat.openai.com/

Napomene:

* Umjesto "približno" koristiti ću oznaku ~.

* Kao točke mjerenja dužine uzeti su ostaci vidljive visine zida (barem jednog kamena vezanog žbukom na podlogu) koji tvore obrise linije trakta zida.

* Nije mi poznat lokalni naziv ako postoji za taj uži predio. Naknadno dobivam informaciju zahvaljujući dr. Ivanu Šuprahi da su zid stanovnici Metajne nazivali "Rimski pržun".

© Radivoj Pastorčić (Nezavisni istraživač), 10. 12. 2013.

Sjećanje na pag2000.net

Dah južine, osjećaj nostalgije. Kapi kiše otkucavaju osjećaj prolaznosti... pogled kroz suzno staklo prozora nudi nejasne obrise. Vraćam pogled na žuti list novinskog papira. Miris upotpunjuje dašak sjećanja... Zadarski list 2000. 

Zanimljivo, 2000. godina bila je ključna točka u širenju Interneta. Počela je era e-trgovine, a broj korisnika interneta rapidno je rastao. Kompanije kao što su Google, Amazon i eBay stekle su popularnost. Bili smo 23 godine mlađi i nadobudni... danas mogu konstatirati - puni naivnog optimizma, maštali u oblacima, danas bi rekli - živjeli u Cloudu. Bila je to plovidba prije povoljnog vjetra, prije vremena. Prizemljeni na otoku, sve je otpuhala južina. 

I dok se digitalni miris širi prostorom vraćam stari list novinskog papira u kutiju, a svoja prisjećanja kao što i dolikuje - digitaliziram.

Zagonetna građevina na Ledeniku

Već duže vrijeme zanimanje mi pobuđuje suhozidno zdanje na jednom uzvišenju predjela Ledenik. Zdanje ima formu četverostrane piramidalne (naizgled) nedovršene ili urušene suhozidne građevine. Nalazi se 600-tinjak metara sjeverozapadno od glavice sv. Jurja.
Suhozidna “građevina” je skoro pravokutne baze približno 3x3m, dok joj se plohe zidova uzdizanjem sužavaju tvoreći nedovršenu ili urušenu piramidalnu strukturu. Na jednom dijelu zid je visok oko 1,5 metara. Unutrašnjost građevine je zatrpana kamenjem. Građevina nema vidnih naznaka ulaznog otvora.

Vrijeme nastanka, niti bilo koji drugi pisani podatak o “zagonetnoj građevini” nisam našao. Javila se pomisao kako bi ona mogla biti u nekoj službi signalizacije u prošlosti i pripadati arealu bizantske utvrde čije ostatke nalazimo na obližnjoj “glavici” sv. Jurja.
Osim tog argumenta malo toga govorilo je u prilog toj hipotezi. Neposredna blizina utvrde nije iziskivala bolju poziciju za signalizaciju jer se jednako tako pa čak i uz manje napora signalizacija mogla obavljati iz same utvrde. Sa pozicije na kojoj se građevina nalazi lijepi je pogled na pašku uvalu i dio prema “Paškim vratima”, ali ne i prema Velebitskom kanalu odakle je mogla dolaziti neposredna opasnost a time i potreba za signalizacijom.
Uz samu građevinu nije bilo nikakvih arheoloških nalaza poput fragmenata keramike i sl.
Najstarija zdanja izgrađena su rustičnom tehnikom gradnje koju M. Suić naziva opus icertum kao način slaganja kamenih blokova različitih veličina bez upotrebe veziva. U našem slučaju građevinu možemo donekle svrstati u red građene tom tehnikom mada se na obližnjim starim strukturama zidova zapaža da je stabilitet zida postignut postavljanjem većih kamenih blokova u bazi a zatim slijede sve manji kameni blokovi što ovdje nije slučaj, stabilnost se u ovom slučaju “šaroliko” naslaganih neobrađenih kamenih blokova postizala nagibom zidnih ploha kao da se gradi piramidalna građevina.
Dok vrijeme prolazi, materijalni dokazi i fizičke strukture prošlosti postupno blijede i nestaju, ostaju samo sjećanja živih svjedoka prolaznosti koje ako ne pohranimo otežavamo proces spoznaje.

Pretpostavka da bi se moglo raditi o nekoj građevini starije pa čak i antičke provenijencije nažalost rasplinuta je u potpunosti nedavno kada sam sreo barba A. Buljanovića vitalnog starijeg paškog cobana koji je kako kaže: “Celo ditinjstvo prove gori na Buljanovićevim stanima (Trnovcu).”
Pitam ga zna li možda nešto više o građevini koju mu pokazujem na jednom od uzvisina zapadno od “Čučinove drage”...
“Je, to ti je gradi noga puta… cinimi mi se tek kad je poce kamp na Bašacu… On je bi neki Slovenac, planinar. Uvik je odi tom dražicom gori i onda bi ti svaki put gradi tote ka neki šinjal. Ma, godinamin ti je on dolazi u kamp, ja san ga dobro pozniva…”

Ako je za vjerovati barba Anti, a nemamo razloga sumnjati, enigma građevine piramidalne strukture na Ledeniku time je riješena.
U dužem razgovoru tog ljetnog predvečerja doznao sam još ponešto iz prošlosti ovog predjela. Interpretacije povijesnih događaja bile su zanimljive a ono što je pomalo nestalo a vrijedno je znati osobito su toponimi od kojih većina više nije u upotrebi.
Zanimljiva mi je pored ostalog suhozidna građevina nalik na čobanski tor sa lijeve strane ceste koja vodi prema Velom boku. Doznajem da je to Pudarica u kojoj je boravio pudar, čuvar vinograda ili drugih usjeva, i da se taj predio po toj građevini dobio naziv.
U vremenu prve polovice dvadesetog stoljeća područje grada Paga imalo je i do 6 pudara kojima je zadatak bio da nadgledaju i kažnjavaju čobane čije bi ovce prešle granicu suhozida koji je dijelio pašnjake od agrarnog dijela obradive zemlje osobito vinograda.
Dok je nabrajao nazive pomno sam ih upisivao u mali blokić koji mi je uvijek u ruksaku. Bilježim i toponim “Njekulinova greda” dublje uvučen u obronak brežuljka prema Ledeniku neposredno prije parkinga na Velom boku. “Nonde gori pod gredu ti je ogradica di su znali držat krave”... pa nastavlja, “Ki su vode znali bit panji noga puta! Grozje je bilo slarko ka cukar i puno gradi je cinlo. E, a znali smo jedni drugima doć pomoć prekop cint, a kad je bila tergatva došlo bi puno judi, znalo se i zapivat. A nekako su svi bili u istoj pokori, bilo je drugacije nego danas…”

Dok zapisujem zamišljam taj predio u duhu vremena o kojem barba govori. Danas nema ni traga vinogradima, ostali su tek obrisi terasa, cobana još ima, a težaka nestaje. Svako vrijeme nosi svoje vrijednosti te kao i obično možemo zaključiti kako je jedino promjena trajna.

Intervju - Zadarski tjednik

Na prekrasnom otoku Pagu susrećemo spoj tradicije i modernog turizma koji, unatoč svojim očitim prednostima, nerijetko postavlja izazove u očuvanju okoliša. Otok Pag, poznat po svojoj ljepoti, bogatoj kulturnoj baštini i izvanrednim prirodnim resursima, u posljednjem desetljeću doživio je pravi turistički procvat. No, s obzirom na porast broja posjetitelja, postavlja se pitanje kako uskladiti turizam i očuvanje bioraznolikosti.
Udruga iznajmljivača soba i apartmana Grada Paga prepoznala je potrebu da se odgovorno upravlja turizmom kako bi se sačuvala ljepota otoka i kako bi se osiguralo dugoročno održivije okruženje za buduće generacije. Budući da Udruga svojim djelovanjem svakodnevno podsjeća da turizam ne mora biti neprijatelj okoliša, već može biti partner u njegovu očuvanju, razgovarali smo s predsjednikom Udruge, Radivojem Pastorčićem o ciljevima, članstvu, možebitnim preprekama i načinima edukacije kako turista, tako i lokalnog stanovništva.

Stvaranje vrijednih turističkih ponuda

Kad je i s kojim ciljem osnovana Udruga iznajmljivača soba i apartmana Grada Paga?

- Udruga iznajmljivača soba i apartmana Grada Paga osnovana je 2009. u cilju promicanja, razvitka i unaprjeđenja turizma na području grada Paga, u smislu produljenja turističke sezone, poboljšanja uvjeta za boravak gostiju, poboljšanja i unaprjeđenja turističke ponude, podizanja razine sveukupne kvalitete usluga iznajmljivača te zaštite zajedničkih interesa članova u tom segmentu.
U dosadašnjem radu Udruga je ostvarila velike rezultate, osobito u stvaranju dviju vrijednih turističkih ponuda "Stalne izložbe solarstva" i "Galerije Bartola Kašića" koje su bile nezaobilazna ponuda turistima i posjetiteljima našeg grada te su bile izuzetno dobro posjećene uz vrlo pozitivne reakcije posjetitelja.
U realizaciji tih projekata, a pod vodstvom bivšeg predsjednika Mate Donadića, sudjelovao je veći broj građana svojim volontiranjem. Sredstva koje je Udruga prikupljala investiralo se najviše u uređenje do tada zapuštenog prvog magazina za sol u kojem se nalazi Izložba solarstva, kao i eksponate koji su bili neophodni za realizaciju obaju projekata, zatim za potrebe Galerije Bartola Kašića, rođenog Pažanina i pisca prve "Hrvatske gramatike". Prikupljena su sva njegova izdanja, od kojih je najvrjedniji prijevod Biblije na hrvatski jezik.
U lipnju ove godine dosadašnji, dugogodišnji predsjednik Mate Donadić dao je neopozivu ostavku. Razloga je bilo više, a glavni razlog je taj što je trpio neugodnosti, zatim zbog nepravde i neprepoznavanja dosadašnjeg rada kao nečeg vrijednog za zajednicu, ali i stalnih političkih pritisaka. Zbog straha da je Stalna izložba solarstva pod ugrozom jer Udruga nema mogućnosti napraviti korak u realizaciji Muzeja solarstva, kao najbolje rješenje za opstanak sklapa se ugovor o preuzimanju s Paškom solanom u kojem se Solana obvezuje da će izložbu unaprijediti i s vremenom dovesti do razine muzeja.

Rezigniranost i svojevrsna apatija

Koliko je članova? Na koji način vam se mogu pridružiti zainteresirani?

- Nažalost, sredina u kojoj živimo, usudio bih se reći, klonula je duhom, prisutna je rezigniranost i svojevrsna apatija. S vremenom se iz meni nepoznatih razloga članstvo osipalo. S obzirom na to da sam nedavno preuzeo Udrugu, prvi mi je zadatak ponovna animacija i okupljanje članstva. Trenutačno Udruga broji dvadesetak aktivnih članova. Većina onih koji se bave ovom osjetljivom gospodarskom granom izrazili su svoju potporu, ali su zahvalivši na pozivu da se pridruže Udruzi, odbili. Okolnosti u Pagu su specifične i za razumjeti je njihovu odluku, međutim vjerujem da će se to promijeniti i da će doći do većeg omasovljenja Udruge.
Mislim da je donekle ograničavajući faktor bila odredba u Statutu kojom član Udruge može biti samo osoba ili uži član obitelji osobe koja ima legalno rješenje o iznajmljivanju. Na skupštini Udruge koju planiramo krajem godine doći će do nekih izmjena i dopuna dosadašnjeg Statuta, vjerujem da ćemo tim putem omogućiti širi krug potencijalnih članova.
Novi, zainteresirani članovi mogu nam se obratiti putem naših mrežnih stranica uigradapaga.blogspot.com ili putem elektronske pošte iznajmljivacipag@gmail.com.

Utjecaji apartmanizacije i vikendizacije

Što biste izdvojili kao trenutno najveći izazov s kojim se iznajmljivači susreću?

- Kompleksno je to pitanje. Odgovore bismo mogli naći ozbiljnim multidisciplinarnim pristupom. Mislim da postoji više kategorija "iznajmljivača", ali i "turista", možda bih koristio prije termin "gost", ali to je osjetljiva i opsežna tema. Mislim da je jedan od problema i najvećih izazova nastao neadekvatnom pripremom otvaranja tržišta ulaskom u EU.

Prema podacima Turističke zajednice Grada Paga za 2022. je brojka od 6.622 komercijalnih kreveta u domaćinstvu, a njihov udio u cijeloj ponudi iznosi 29,6 % i nasuprot tome 10.383 kreveta u nekomercijalnim objektima čiji udio iznosi 46,5 %. Usporedimo li to s 2021. godinom, u kojoj je odnos bio 29,8 % naspram 45,3 %, vidljivo je da se samo u jednoj godini udio komercijalnih ležaja smanjio, dok se udio kreveta u nekomercijalnim objektima znatno povećava. Ove su brojke zabrinjavajuće.

Trendovi poput "apartmanizacije", ali prema brojkama i "vikendizacije", u konačnici imaju negativan utjecaj na održivi turizam. Prostori poput otoka naročito su osjetljivi zbog svoje prostorne limitiranosti. Povećanim rastom broja gostiju dolazimo i do veće kontaminacije prostora u više segmenata, ali i do problema održivosti lokalne infrastrukture i njenog financiranja. To su brojke koje upozoravaju i na tendenciju neravnomjerne raspodjele ekonomske koristi, a najugroženije je lokalno stanovništvo.

Dakle, pozitivni efekti turizma su svima poznati, no kako (masovni) turizam utječe na prirodne resurse i bioraznolikost?

- Ako su ti rezultati koje ostvarujemo zbilja tako dobri i dosežu uzlazne trendove barem po statistikama, onda je krajnje vrijeme da se adekvatno pripremimo i za drugačije okolnosti. Prisutni trend prekomjerne urbanizacije negativno utječe i ugrožava ono najvrjednije što imamo, a to je još uvijek relativno nezagađena i netaknuta priroda sa svojom bogatom bioraznolikošću. Moramo pokušati zadržati taj potencijal jer njime možemo biti konkurentni na ovom osjetljivom tržištu. Jedan od najvećih izazova bit će održavanje ravnoteže između ekonomske koristi i zaštite okoliša, pa i kulturne autentičnosti lokalnih zajednica.

Promjene - od vrha do dna

Imate li ideju kako spriječiti ili barem ublažiti ugrožavanje prirode?

- Bit će to velik izazov jer nismo ravnomjerno razvili sve potencijale koje imamo. Rasterećenje obale i otoka bilo bi neophodno. Neke rigorozne mjere podložne su političkim kompromisima, a time i neizvjesne, ali bez njih ne možemo provesti metodu - bolje spriječiti nego liječiti. Mislim da će nam je u tome potrebna smjelost, ali i više savjesnog i odgovornog odnosa od vrha do dna "hranidbenog lanca".

Koje su najbolje prakse za educiranje turista o važnosti očuvanja okoliša tijekom njihovog boravka u destinaciji?

- Mogu govoriti iz vlastitog iskustva osobe čija se obitelj još 70-tih godina prošlog stoljeća počela baviti privatnim smještajem, ali i kao osoba koji je velik dio života provela kao turistički djelatnik. Neposredni kontakt i informiranje pokazalo se najučinkovitijim, ali to je ujedno i najteži oblik. S obzirom na zakonske odredbe isticanja cjenika u objektima koji se bave iznajmljivanjem. moguće je potaknuti stanodavce na izradu panoa sa servisnim informacijama, cjenikom i sl.
Zatim, treba iskoristiti nove tehnologije i to je prostor gdje možemo napraviti više, isto tako vrijedan su doprinos i turističke zajednice s tiskanim promotivnim materijalima i ostalom logistikom.

Čovjek nije vladar prirode

Na društvenim mrežama spomenuli ste Plemenitu perisku i postavljanje informativnih tabla, kao i podjelu letaka. Što je cilj? Imate li još nešto u planu?

- Želja nam je doprinijeti u tom segmentu koliko budemo u mogućnosti i koliko nam sredstva s kojima budemo raspolagali budu omogućavala. Mislim da je sada pravo vrijeme da napravimo plan i program kako bismo spremnije ušli u izazove nove turističke sezone. Planova ima mnogo, definirat ćemo prioritete i sagledati mogućnosti. Uvidjeli smo i potrebu postavljanja informativnih tabla na mjestima, staništima na kojima se povećao broj jedinki kornjače Čančare (Testudo hermanni). Te predjele često presijecaju makadamske ceste kojima voze kamperi i terenci te ostala vozila, a svjedok sam učestalih stradanja tih zakonom zaštićenih životinja. Mislim da će nam suradnja koja je već počela s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije Natura Jaderom pomoći. Uz navedeno, želimo naći rješenja za divlja odlagališta otpada, prvenstveno ona uz biciklističke staze koja pružaju sramotnu sliku destinacije i ona koja kontaminiraju svojom blizinom morske ili vodene površine. Nastojat ćemo za realizaciju naših programa uspostaviti i bolju suradnju s turističkom zajednicom i gradskom upravom te ostalim udrugama i gospodarskim subjektima.

Planirate li radionice s djecom i mladima kako biste generalno povećali veću ekološku svijest?

- Naravno, rad s mladima jedan je od najvažnijih segmenata u osvještavanju potrebe za većom odgovornosti prema okolišu. Potrebno je razvijati svijest o tome da čovjek nije moćni vladar prirode, već njen sastavni dio koji ima sposobnost misliti, a time ima veliku obvezu i odgovornost kvalitetnog rasuđivanja i djelovanja u očuvanju života i prirode.

Dugoročno planiranje i angažman

Koje su najčešće posljedice neodgovornog ponašanja turista na okoliš i kako se može promicati održivi turizam?
- Odgovornost ili neodgovornost je dio pojedinca i kulturne zajednice iz koje dolazi. Često je slučaj da na godišnjem odmoru gost odmara i zanemari neke ustaljene norme. U okviru privatnog smještaja propusti padaju na teret iznajmljivačima.
Ono što se događa u okolišu, osobito na nedostupnim plažama i nepristupačnim terenima, problem je otpada na koji smo ukazali, ali se nismo usuglasili oko rješavanja tog problema s nadležnima. Ostaje nam uobičajena praksa da na početku i kraju turističke sezone Udruga organizira čišćenje takvih mjesta, a da paralelno s tim radimo na iznalaženju kvalitetnijih i učinkovitijih načina rješavanja tog problema.
Promicanje održivog turizma prije svega traži jasnu viziju temeljenu na realnoj analizi svih pozitivnih i negativnih utjecaja pri stvaranju strategije upravljanja lokalnom destinacijom te odgovoran pristup u saniranju negativnih učinaka turizma.

Održivi turizam zahtijeva dugoročno planiranje i angažiranje svih relevantnih aktera kako bi se postigao uravnoteženi razvoj destinacije. Iznalaženje strategije prelazi kompetencije Udruge. Mi smo tu da damo svoj doprinos u tom neizbježnom procesu koji ima za cilj omogućiti turizmu da doprinese prosperitetu zajednice, a istovremeno sačuva prirodno i kulturno nasljeđe za buduće generacije. 

Piše: Doris Babić

https://zadarskitjednik.hr/zupanija-zadarska/velik-izazov-turizma-je-odrzavanje-ravnoteze-izmedu-ekonomske-koristi-i-zastite-okolisa-2507738

Mliječna staza 2023.

Dan 22,436... 

I ove godine nastavljam sa sudjelovanjem u humanitarnoj akciji čiji je cilj pomoć i podrška djeci i mladima a oni su naša budućnost.
Svojim sudjelovanje u humanitarnim akcijama podržavamo moralne vrijednosti solidarnosti i suosjećanja prema drugim ljudima. To je izraz ljudske empatije i brige za one koji su u nevolji.

Sudjelovanjem u Mliječnoj stazi vrijeme za svoje zdravlje pretvaramo u podršku mentalnom zdravlju djece i mladih!
Sredstvima prikupljenim tijekom Mliječne staze 2023. planiramo:
Edukaciju više od 450 učitelja, nastavnika i drugih odgojno-obrazovnih stručnjaka kako bi uspješnije prepoznavali probleme mentalnog zdravlja te bili prva psihološka pomoć i podrška učenicima.
Izravan rad s učenicima u nepovoljnom položaju kroz radionice koje će voditi učitelji i nastavnici u cilju stvaranja podržavajućeg školskog okruženja.
Programom obuhvatiti više od 13 000 učenika osnovnih i srednjih škola. (Izvor: mlijecnastaza.hr)

"Hodanje je čovjekov najbolji lijek"

Tijekom prošle godine učestalo sam hodao stazom Zaton. Osobno meni najljepša ali i najbliža staza koju sam samo tijekom prošle godine prohodao više od 60 puta tražila je određene promjene. 

Odlučio sam urediti dio koji se nadovezuje na postojeću stazu do Zatona kako povratak ne bi bio istim putem. Slijedilo je uređivanje već postojećih ovčjih stazica od vidikovca u velom Zatonu uz more prema malom Zatonu gdje staza račva u nekoliko smjerova.
Jedan od smjerova koji uređujem je Lungo mare od malog Zatona uz more i povezivanje na stazu Mikula. Taj odvojak ima jedan kritični moment, jedan prijevoj u dužini od 2 m kojeg treba stručno riješiti a za to sam poduzeo potrebne korake. Ostali dio te staze skoro pa je gotov.
U potpunosti je gotov i uređen odvojak koji od malog Zatona vodi kroz “Zmajev dolac” prema zatvorenoj špilji i preko “Galerije suhozida” do Lokve na Ledeniku i natrag na polazište a to je parking i Info pano na Velom boku. Staza je trenutno “radno označena” žutim točkama do mog završavanja tečaja markacije ili nekog od markacista iz PD-a.
Stazom se dobiva “kružni tok” ali i nekoliko zanimljivih vizura prirode mjesečevog krajobraza.
Staza nije previše zahtjevna, dio uspona prema “zatvorenoj špilji” ugodan je aerobni trening uz malo izraženiji “kardio”. Stazu sam uredio u dužini od približno 1,5 km pa ukupna dužina sa postojećom dijelom staze Zaton iznosi 3,20 km, "Nordijskim hodanjem" uz mojih 61. prošao sam za 50-tak minuta.
Stazu možete koristiti na vlastitu odgovornost uz sve potrebne preduvjete kao što su adekvatna oprema i dovoljno tekućine. 

Sretno i uživajte!

GPX možete preuzeti na linku ispod:

https://www.viewgpx.com/route/mOtcFl6E

Odakle megalitni zid na Pagu?

Neodavno sam bio domaćin posjeta dr. Semira Osmanagića Pagu. Upoznao sam ga sa megalitskim zidom u dijelu paških magazina za sol. Žao mi je da zbog kratkoće vremena i ometanja uzrokovanih radovima na tom djelu nismo uspjeli bolje prikazati ovaj nadasve monumentalni zid. U početnom djelu upotrjebljen je dio iz neformalnog razgovora upoznavanja sa nekim povijesnim okolnostima. Stavovi izrečeni u nastavku osobni su stavovi dr. Semira Osmanagića. Promocija je uspješna, od objave je proteklo nepuna dva dana a video uradak ima preko 15.000 pregleda.

Non comment...

 

Prilog o crkvi Sv. Ivana na Pagu

Crkva svetog Ivana smještena je približno četiri kilometra jugoistočno od grada Paga uz cestu koja vodi prema Zadru. Udaljena je stotinjak metara od ceste u smjeru sjeveroistoka. Ruševni ostaci obrasli u grmlje, kao da žele zakloniti tužnu sliku onoga što je preostalo.

Tempus fugit! 

Materijalni dokazi i fizičke strukture prošlosti postupno blijede i nestaju zamagljujući sliku onoga što se na ovim prostorima zbivalo. 

U ovom prilogu iznijeti ću neka svoja zapažanja dobivena rekognosciranjem predjela crkve sv. Ivana na Pagu kao prilog dosadašnjim i kao doprinos u nadi neophodnih budućih arheoloških istraživanja.

Stručna literatura crkvu sv. Ivana svrstava u crkve ranog srednjeg vijeka. Arhitektonski pripada tipu crkava kasne romanike. Prvi spomen crkve sv. Ivana (Evanđelista) nalazimo u bilježničkim spisima 1337. godine. Pod bilješkom E. Hilje (2011.) navodi izvor: »... terre ... in confinio sancti Johannis de Cangerig* ...«  20. III. 1337, (SZB II, str. 253). *(Cangerig - Kanjarić, Kangerić = Krčevina op.a.).

U zapisima apostolskih vizitacija iz kojih možemo saznati više o materijalnom stanju pojedinih crkava na otoku Pagu do sada imamo tek jedan objavljen tematski članak D. Knežića - Crkve Staroga Grada na Pagu u apostolskim vizitacijama od 1579. do 1625. godine (Zadar, 2005). U navedenom članku nalazim podatak o spomenu crkve sv. Ivana "u polju" (postojala je i crkva sv. Ivana Krstitelja u Starom Gradu op.a.) i to u vizitaciji M. Priulia iz 1603. godine koji glasi: "Poljsku crkvu sv. Ivana zatječe s pola vrata da ne ulaze životinje. Uz crkvu je vezan prosti beneficij koji pripada već spomenutom vikaru, a oltar je razvaljen. Prihod ubire od četiriju solina i nešto zemalja. Bogoslužje se obavlja nedjeljom i na blagdane sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evangeliste."

C. F. Bianchi u djelu Zara cristiana (I–II, 1877–79) taksativno nabrajajući uvrštava je u "ostale Paške ruševne crkve", pridodavši joj titulara: "Sv. Ivan Evanđelist u Kangeriću, uz koju ide nadarbina."

Vrijeme 13. i 14. stoljeća iako obilježeno mnogim sukobima možemo smatrati periodom značajnijeg procvata Paške komune. U tom periodu nastaje više tipološki sličnih ruralnih crkvica. Krajolik kao egzistencijalni prostor posebno obilježuju poljske crkvice kao izražajne odrednice u prostoru ("confine"). Svojom arhitekturom odražavaju poseban kulturni vjerski identitet zajednice i ljudi koji su krajolik tijekom vremena oblikovali.

Crkva sv. Ivana je longitudinalna jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom rustično zidana upotrebom različitih vrsta grubo tesanog kamena. Bila je ožbukana iznutra i izvana. Pripada tipu crkvica koje su se gradile u periodu kasne romanike.

U kolovozu 1950. poduzeta je naučna ekskurzija prilikom koje zapušteni lokalitet posjećuje I. Petricioli koji u svojim zapažanjima pri topografskom rekognosciranju bilježi:
“Crkvica sv. Ivana kod solana sačuvala se u svom sjeveroistočnom dijelu. Ostala je čitava samo apsida pokrivena škriljama i zid, na koji je vezana, te mali dio longitudinalnih zidova vezanih za taj zid. Širina crkve 3.24 m (5,24 m - vjerojatno tiskarska greška op.a.), apside 2.20, dubina apside 1.65 m). Polukalota apside je ovoidna. Na zidovima ima tragova boje. Naziru se obrisi posvetnog križa naslikanog crvenom bojom na žutoj podlozi.”

Detaljnije je o srednjovjekovnoj arhitekturi na Pagu pisao Emil Hilje. Godine 2011. nadopunjuje svoje prethodno izdanje iz 1999. - “Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu” navodeći: "...sve je spomeničke cjeline bilo potrebno još jednom posjetiti, utvrditi eventualne promjene te dopuniti postojeće spoznaje."
Bilježi širinu od 5,25 m sa naglaskom kako je "veća za čitav metar od prosječne širine tih građevina". Navedeni podatak o dimenziji crkve zasigurno nije zanemariv već uz informaciju koju nalazimo tek u bilješci opisa navedene crkve daje joj novi aspekt: “Osim obrađenog i neobrađenog kamenja ima ostataka sedre, škrilja, kupa, pa čak i antičkih tegula te školjaka, a ostaci kostiju upućuju na to da je uz crkvu vjerojatno postojalo i groblje.”

Sporadično se crkva sv. Ivana pojavljuje u stručnoj literaturi, ali autori koji su o njoj pisali koristili su prethodno navedene radove kao izvor.

Početkom 2023, nakon što sam pretraživao i otkrio ostatke crkve sv. Stjepana često sam za polazište kretao sa pozicije crkve sv. Ivana. Usputna zapažanja u predjelu crkve bila su dovoljan razlog da se istima detaljnije posvetim i zabilježim.

Nalazi okolnih zidova

Na mjestu gdje završava bočni zid i tvori kut crkve okomito vidljivi su ostaci prislonjenog zida građenim sličnim kamenom uz upotrebu veziva. Zid se Izdiže iz nanosa zemlje i usitnjenog kamena. Ostatak zida doseže (usporedbe radi) visinu početka čeonog luka apside. Širina i dužina zida te njegova funkcija bez arheološkog zahvata ostaje nepoznanica.

Pored navedenog, naziru se ostaci još dva zida. Prvi zid nalazi se desetak metara jugozapadno. Iako jako oštećen većim dijelom vide se ispresijecani ostaci očuvane strukture. Drugi zid tek se nazire iz nanosa zemlje u dužini od približno 2 m. Na zidovima je vidljiv veći nanos grubog veziva. 

Iako oko crkve postoji niz podzida za terase razlika je u tome što navedena dva zida imaju veću širinu, naziru se i dva lica dok su potporni zidovi terasa u kojima se nalazi kamen crkve u sekundarnoj upotrebi jednostruki. Razlika je i u tome što su ta dva zida jednako usmjerena u pravcu istok-zapad 86 - 88 stupnjeva, dok potporni zidovi terasa imaju veći otklon prema jugu i azimut iznosi ≈ 126 stupnjeva.

Moguće groblje

Prema riječima J. Maržića neposredno uz sjeveroistočni bočni zid prilikom kopanja za izgradnju “gušterne za vodu” iskopan je grob u kojem su se nalazile ljudske kosti. Ovaj navod govori u prilog pretpostavci E. Hilje “...da je uz crkvu vjerojatno postojalo i groblje.”

Površinski nalazi

Pored veće krčevine (gromače) koja je neposredno uz samu crkvu nalaze se još nekoliko manjih gromača. Na svima nalazimo ostatke antičkih tegula žućkaste do crvenkaste boje, kupa, školjaka, ulomke ručnog žrvnja ali i dosad neevidentirane površinske nalaze keramičkih fragmenata koji pripadaju različitim vremenskim razdobljima. Osobito je zanimljiv površinski nalaz nekoliko ulomka amfore.

Pored crkve nalazi se nekoliko razbijenih komada crkvenog namještaja i jedan dio vjerojatno crkvenog praga. Slične ostatke keramike nalazimo i na krčevini nedavno otkrivenih ostataka crkve sv. Stjepana koja se nalazila 500-tinjak metara sjeverno, kao i kilometar južnije na ruševinama crkve sv. Mihovila.

Nalazi antičkih tegula na crkvama i okolnim gromačama u trokutu crkava sv. Ivan - sv. Stjepan - sv. Mihovil upućuju na postojanje antičkog gospodarskog objekta ili nekih drugih građevina antičke provenijencije. Lokalitet je neposredno uz solanu a ima i veliki agrarni potencijal u vinogradima kao i komunikaciju prema pašnjacima kroz usjek "Na dol" prema pastirskim stanovima i pašnjacima na predjelu Ravna.

Razmatranje usmjerenja crkve sv. Ivana

Od V. stoljeća na Zapadu crkve se počinju orijentirati pročeljem prema zapadu a apsidom prema istoku, a od IX stoljeća ta praksa postaje redovita. Istok je smjer izlaska sunca, simbolom Kristovog uskrsnuća i nade u vječni život. Stoga je usmjeravanje apside prema istoku simboliziralo očekivanje Kristovog povratka i duhovno uskrsnuće. Orijentacija crkava prema istoku također je imala praktični razlog. Postavljanje apside prema istoku omogućavalo je usklađivanje s liturgijskom praksom, kao što je usmjerenje molitve prema istoku i usklađivanje s liturgijskim kalendarom koji se temeljio na suncu.

Orijentacija crkve sv. Ivana iznosi okvirno ≈ 72° (azimut horizontalnog koordinatnog sustava) što je otklon od ≈ 18° od geografskog istoka u smjeru sjevera. Iako nije bila do sada predmet sustavnog istraživanja prevladava mišljenje kako je u usmjeravanju crkvi prilikom gradnje imala solarna orijentacija. Tome u prilog mogla bi biti i orijentacija crkve sv. Ivana koja pokazuje znatnija odstupanja od geografskog istoka.

Prilikom mjerenja orijentacije koristio sam ravne površine sačuvanog istočnog zida te preostali dio longitudinalnih zidova. Tlocrti pravokutnih građevina “Paškog tipa” (E. Hilje) crkava najčešće nisu pravilni. One su očito djelo lokalnih nevještih majstora što pored ostalog dovodi i do nepravilnosti u tlocrtima. Te nepravilnosti u gradnji utjecale su na odstupanja koja se javljaju prilikom mjerenja bočnih zidova crkava (kod kojih je to bilo moguće) a razlike iznose i po nekoliko stupnjeva.

Pretpostavlja se kako je solarna orijentacija vršena na način da se jutarnji izlazak sunca i pritom njegova zraka obasjala okomito postavljen štap graditelja a njegova sjena bila bi označena kao smijernice građevine. Prilikom toga veliki utjecaj ima i reljef kao geografski element koji utječe na otklon kuta pod kojim izlazi sunce. Crkva sv. Ivana nalazi se u nanosu zemlje stoga mjerenje kuta otklona nije moguće preciznije odrediti. Kutna visina otklona tvori pozicija crkve u udolini u odnosu na istočni hrbat otoka i iznosi približno 14° h (umjesto kutne visine "h" može se koristiti i zenitna daljina tada se označava sa "z", z = 90° - h).

Smatra kako su ulogu u određivanju smjera imale zrake sunca na dan svečane slave titulara crkve.

Za titulara crkve navodi se sv. Ivan Evangelista čiji spomendan je 27. prosinca što bi odgovaralo približno vremenu zimskog solsticija kada sunce na horizontu izlazi pod kutom od ≈ 124°. Primjenjujući navedeno otklon bi trebao biti maksimalno u smjeru juga što ovdje nije slučaj.

Prema vizitaciji M. Priulia navodi: “Bogoslužje se obavlja nedjeljom i na blagdane sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evanđeliste." Spomendan sv. Ivana Krstitelja (Baptiste) ujedno je i važan blagdan koji bilježi i Paški statut kao državni praznik 24. lipnja. Zanimljiv podatak donosi iz statuta da se blagdan sv. Ivana i Pavla mučenika rođenih u Rimu u 4. st, poznatih kao “braće po krvi i vjeri” slavio 26. lipnja. Oba datuma bliska su danu 22. lipnja tj. ljetnom solsticiju kada sunce izlazi u najsjevernije na horizontu, azimut tada iznosi ≈ 56 stupnjeva. 

Smjer crkve sv. Ivana na dan ljetnog solsticija nije bilo moguće odrediti izlaskom sunca na horizontu i kutom od približno 56° zbog toga što u tom trenutku sunce zaklanja reljef Velebita i hrbat otočne kose stoga je trebalo pričekati izlazak sunca iznad navedenih zapreka. Da bi se ukazale prve zrake sunca ono se moralo uspinjati po ekliptici u otklonu od horizonta tvoreći kutnu visinu od ≈ 14° h . Time je azimut izlaska sunca na dan ljetnog solsticija za poziciju promatranu sa mjesta impostacije crkve povećan. Pridodamo li približni odmak, azimut pod kojim izlazi sunce uz manju toleranciju iznosio bi približno ≈ 72° što se podudara sa izmjerenim usmjerenjem crkve. Uzroku određenih odstupanja uz navedene, moglo je pridonijeti još nekoliko faktora pored navedenih poput atmosferskih prilika na dan određivanja usmjerenja i sl.

Na osnovi ovih mjerenja uz određenu toleranciju možemo ustvrditi da se gradnja crkve dogodila u periodu ljetnog solsticija ili spomendana sv. Ivana Krstitelja. Ljetni solsticij imao je važnu ulogu u agrarnom ciklusu i bio je vremenska referenca za poljoprivrednike kako bi uskladili svoje aktivnosti s prirodnim ritmovima i ciklusima godine. Mnogi pretkršćanski rituali i proslave bile su održavane kako bi se obilježio plodni period godine i zahvali za uspješnu žetvu. Poganski običaji koji su se odnosili na proslavu ljetnog suncostaja povezani su sa blagdanom rođenja sv. Ivana Krstitelja, kojemu je dan i najviši mogući liturgijski stupanj, a time i naročita važnost u ciklusu liturgijske godine.

Obrisi posvetnog križa

Ivo Petricioli (1950) iznosi zapažanje: “Naziru se obrisi posvetnog križa naslikanog crvenom bojom na žutoj podlozi.” Obzirom na proteklo vrijeme i izloženosti atmosferilijama obrisi križa i dalje se naziru na lijevoj strani začelnog zida apside u visini gdje započinje trijumfalni luk.

Prema klasifikaciji križeva koju nalazimo u Leksikonu ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kršćanstva (A. Badurina, 1979.) možemo zaključiti da se radi o sunčanom križu. Za razliku od posvetnog, kod sunčanog križa krakovi su spojeni sa kružnicom.

Križ je crvene boje, radijus kojeg je bilo moguće izmjeriti iznosi 18 cm što bi značilo da je promjer kružnice 36 cm. Krakovi križa na krajevima su podebljani. Križ je ugraviran oštrim šiljkom u ožbukani zid, kružnica je dvostruko ugravirana unutar obojenog dijela a razmak između dva kruga iznosi približno 2,5 - 3 cm.

Simbole sunčevog križa crvene boje i sličnih dimenzija zapaža i I. Petricioli 1950. prilikom rekognosciranja crkve sv. Nikole u Povljani. Pritom navodi: “Sastoje se od jedne kružnice promjera 25,5 cm, debele 2 cm, unutar koje je naslikan jednostavan križ isto toliko debelih krakova.” Nalazi ih naslikane na pilonima i zidnoj plohi unutar crkve. Crkva sv. Nikole u Povljani ima sličnosti i u otklonu usmjerenosti prema sjeveru kao i crkva sv. Ivana. 

Ovi djelići mozaika naše povijesti podsjećaju nas da smo dio šireg tkiva ljudske priče ovih prostora. Ta nit koja povezuje naše pretke, nas i buduće naraštaje, obvezuje nas da cijenimo i razumijemo različite kulture i tradicije koje baštinimo i da se prema njima savjesno i odgovorno odnosimo.

Nadam se da će ova zapažanja privući pozornost i biti poticaj za daljnja istraživanja

Fotografije:

---

Ostaci okolnih zidova, lijevo dio zida prislonjen na crkvu:

  

---

Jedna od gromača (krčevina) nedaleko crkve:

---

Gušterna na mjestu na kojem je iskopan grob:

---

Fragmenti keramike, školjaka i krovnih crijepova:

---

Izlazak sunca na dan 24.06.1300 u 6:00 (izvor: https://stellarium-web.org/)

---

Tragovi naslikanog križa:

Sunčani križ u crkvi sv. Nikole, Povljana

---

'per anima mea'

Literatura:

A. Badurina - Leksikonu ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kršćanstva, (Zagreb, 1979.)

C. F. Bianchi - Zara cristiana (I–II, 1877–79), (Zadar, 2011.)

D. Čepulo - Statut Paške općine (Pag, Zagreb, 2011.)

D. Knežića - Crkve Staroga Grada na Pagu u apostolskim vizitacijama od 1579. do 1625. godine (Zadar, 2005).

E. Hilje - Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, (1999. i 2011.)

I. Petricioli - Crkva sv. Nikole kraj Povljane na otoku Pagu

I. Petricioli - Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu

S. Pilipović - Razmatranje o orijentaciji starohrvatskih crkava u Dalmaciji (Split, 1993.)

Fotografije - Radivoj Pastorčić