Završavajući listanje po prošlosti našeg Paga (Starog grada) otvara mi stranice na kojima se ocrtavaju teške godine borbe za opstanak i konačno uništenje grada zvanog „Pagus“ (Stari grad). Ime istoimenog grada vremenom prevladava kao ime cijelog otoka. Stari grad Pag bio je smješten na strateški lošem položaju što je dodatno pogodovalo neprijatelju, vjerujem da je za njegovu poziciju bio presudan izvor pitke vode, solane i blizina luke Košljun. Prema nekim dokumentima koje sam pronašao navodi se kako („organizirana“) proizvodnja paške soli datira iz XIII stoljeća. Počeci proizvodnje soli najvjerojatnije potječe iz doba prvog naseljavanja na ovim prostorima. Možemo ustvrditi da je prvi "solar" na otoku bila bura. Bura kao prirodni solar, proizvođač soli putem posolice po kojoj je Pag specifičan zorno je otkrivao način dobivanja soli iz mora. Čovjek je promatrajući te "prirodne pojave" mogao spoznati način proizvodnje bijelog zlata.
Sol je ostavila duboke tragove u povijesti kako civilizacije uopće tako i našega otoka.
Pag je kasnio sa osamostaljivanjem i utvrđivanjem kako bi zaštitio svoje prirodne, ekonomske resurse čime su njegove pozicije bile oslabljene. Našao se u nemilosti okružen teritorijalnim težnjama Raba, agresivnog susjeda Zadra i apetita „trgovačke“ Venecije. Nedovoljno osnažen Pag, imajući u rukama „Bijelo zlato“ u takvom okruženju ispisuje krvave stranice svoje povijesti. Kao rijetko gdje danas na području Staroga grada imamo razrušeni srednjovjekovni grad u temeljima.
Danas kad je „Bijelo zlato“ izgubilo svoj davni sjaj, na ruševinama te borbe ostalo je „povijesno zlato“ koje čeka pogodan trenutak i razinu ljudske svijesti o prošlosti naših predaka da zablista u svom pravom sjaju odajući dostojanstvenu počast tim hrabrim paškim borcima za nezavisnost i slobodu.
