Bura

Škura bura zatvorila nas u kuće, ne da van. Jedna je to od tri "Marčane" koja iskaljuje bijes na sve i svakog, a mi joj ne smijemo, prema starim paškim predajama uzvratiti osobito ne psovanjem jer će ju to još više razbjesniti.
Prema starohrvatskim vjerovanjima Bura je djevojka koja se, kad netko opsuje vjetar, muči i ranjava po krovovima i drveću. Za osvetu, može onome tko je opsovao vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga, prema narodnim običajima, buru se nikad nije smjelo opsovati. U nekim našim krajevima "Vrag se ženi!" kaže se i danas za jaku buru. 

Božanstvo vjetra zvano Boria na našim prostorima štovali su Histri i Liburni. Smatra se da ishodište riječi Bura treba tražiti u starogrčkoj riječi borea što znači sjever, ali i sa starogrčkim bogom sjevernog vjetra i sjeverne strane svijeta grčki Βορέας, Boreas, latinski Aquilo, Septentrio.
Neki autori povlače paralelu između naziva za olujni vjetar na hrvatskom priobalju - Bura i staroiranskog božanstva olujna nevremena - Burija

U narodnim vjerovanjima, postoje razne legende o Buri u liku mlade djevojke. Jednu od verzija nalazimo u romanu Planine Petra Zoranića davne 1536. Prema toj narodnoj priči, Bura je bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka, plemenitog roda. Zbog svoje naprasitosti i oholosti, odbijala je redom sve prosce. Svoju ljepotu ipak je previše hvalila i dičila se njome, i jednom prilikom izjavila je da je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura. 
Prilagodivši narodnu uzrečicu "Čovjek snuje, Bog odlučuje" stari pažani su znali reći: 

"Covik laura (radi) i snuje, a bura odlucuje!"



15.05.2010.