Ako se devet ljudi slaže oko iste informacije ili plana, dužnost desetog čovjeka je da se NE slaže. Bez obzira koliko situacija djeluje očito, deseti čovjek mora pretpostaviti da ostalih devet griješi i mora aktivno tražiti dokaze za suprotan scenarij. To je osigurač protiv katastrofe.
Inovacija se rađa iz konflikta ideja. Ako svi mislimo isto, status quo se nikada ne mijenja. Napredak zahtijeva onog ludog pojedinca koji kaže: Mislim da ovo možemo napraviti drugačije i bolje, dok svi ostali klimaju glavom starom načinu rada.
AKO SVI MISLIMO ISTO - SIGURNO GRIJEŠIMO!
(Procedura nastala na temelju izraelske vojno-obavještajne doktrine.)
Kameni arhivi otoka Paga: Otisak tišine drevnog oceana
Otok Pag danas poznajemo kao krševit, bjelinom sunca i soli okupan krajolik. No, njegove stijene čuvaju sjećanje na sasvim drugačiji svijet. Jučerašnji obilazak istočne kose otočkog hrpta, nastale taloženjem sedimentnog vapnenca, donio je neočekivano otkriće. Pored nalaza okamine morskog ježa, koji je sam po sebi bio zvijezda dana, u mojoj se torbi našao i jedan "na prvu" neprepoznatljiv otisak.
Nakon nekoliko sati provedenih u bespućima interneta, uz zdušnu pomoć umjetne inteligencije, donosim vam priču o jednom od najsuptilnijih nalaza – fosilnom otisku morske cvjetnice iz razdoblja eocena (starosti oko 45 milijuna godina).
Više od običnog kamena
Promatrajući ove fotografije, lako je pasti u iskušenje i u pravilnim linijama tražiti oklop kakvog drevnog raka ili obrise iščezlih trilobita. No, istina je još fascinantnija. Ovaj tanak, smeđkasti film na površini vapnenca zapravo je karbonizirani ostatak lista morske trave.
Dok su numuliti, čije kružne ljušture dominiraju paški kamenjarom, bili stanovnici morskog dna, ova biljka bila je graditelj cijelog tadašnjeg ekosustava.
Livade pod toplim suncem eocena
Ovaj nalaz nam izravno "čita" prošlost:
Arhitektura lista: Paralelne linije koje vidite su žile (nervatura) biljke. One svjedoče o mekoći i savitljivosti koja je preživjela pritisak tona sedimenta i proces okamenjivanja.
Pluća oceana: Na mjestu gdje danas stoji suhi krš, nekada su se prostirale beskrajne podvodne livade morskih cvjetnica. One su proizvodile kisik, smirivale valove drevnog oceana Tetis i pružale zaklon numulitima i drugim sitnim bićima.
Svjedok svjetlosti: Morska trava ne raste u mraku dubina. Ovaj fosil nam jamči da je more na ovom dijelu Paga tada bilo plitko, toplo i kristalno prozirno.
Zašto je ovaj nalaz dragocjen?
U svijetu paleontologije, ljušture i kosti su uobičajeni nalazi. No, sačuvati nešto tako krhko poput biljnog lista u tvrdom vapnencu pravi je raritet. To je trijumf mekoće nad čvrstoćom stijene – krhki podsjetnik na vrijeme kada je Pag bio tropski podvodni raj.
Kratki info:
Lokacija: Otok Pag, istočni obronci Ravne
Starost: cca 45.000.000 godina (Eocen)
Vrsta: Morska cvjetnica (vjerojatno rod Cymodocea ili Thalassodendron)
Nakon nekoliko sati provedenih u bespućima interneta, uz zdušnu pomoć umjetne inteligencije, donosim vam priču o jednom od najsuptilnijih nalaza – fosilnom otisku morske cvjetnice iz razdoblja eocena (starosti oko 45 milijuna godina).
Više od običnog kamena
Promatrajući ove fotografije, lako je pasti u iskušenje i u pravilnim linijama tražiti oklop kakvog drevnog raka ili obrise iščezlih trilobita. No, istina je još fascinantnija. Ovaj tanak, smeđkasti film na površini vapnenca zapravo je karbonizirani ostatak lista morske trave.
Dok su numuliti, čije kružne ljušture dominiraju paški kamenjarom, bili stanovnici morskog dna, ova biljka bila je graditelj cijelog tadašnjeg ekosustava.
Livade pod toplim suncem eocena
Ovaj nalaz nam izravno "čita" prošlost:
Arhitektura lista: Paralelne linije koje vidite su žile (nervatura) biljke. One svjedoče o mekoći i savitljivosti koja je preživjela pritisak tona sedimenta i proces okamenjivanja.
Pluća oceana: Na mjestu gdje danas stoji suhi krš, nekada su se prostirale beskrajne podvodne livade morskih cvjetnica. One su proizvodile kisik, smirivale valove drevnog oceana Tetis i pružale zaklon numulitima i drugim sitnim bićima.
Svjedok svjetlosti: Morska trava ne raste u mraku dubina. Ovaj fosil nam jamči da je more na ovom dijelu Paga tada bilo plitko, toplo i kristalno prozirno.
Zašto je ovaj nalaz dragocjen?
U svijetu paleontologije, ljušture i kosti su uobičajeni nalazi. No, sačuvati nešto tako krhko poput biljnog lista u tvrdom vapnencu pravi je raritet. To je trijumf mekoće nad čvrstoćom stijene – krhki podsjetnik na vrijeme kada je Pag bio tropski podvodni raj.
Kratki info:
Lokacija: Otok Pag, istočni obronci Ravne
Starost: cca 45.000.000 godina (Eocen)
Vrsta: Morska cvjetnica (vjerojatno rod Cymodocea ili Thalassodendron)
Kameni arhivi otoka Paga
"Kameni arhivi otoka Paga" - Dan 23.277.
Sunčan dan i dva kratka poziva Šime Pelejš, Tihomir Kustić bila su dovoljna da ekipa krene u ekspediciju "okamenjenim otokom". Lokalitet koji je još početkom 2024. godine, tijekom mog prvog obilaska, šaputao tajne o drevnim stanovnicima, konačno je dočekao detaljan pregled.
Neposredno ispod istočne otočke kose, na širem području toponima Bunjica, pred nama se otvorila panorama prošlosti. Evidentirali smo desetak suhozidnih objekata nijemih svjedoka davnih vremena. Neki su vješto ukopani u pjeskovitu zemlju, dok drugi koriste prirodne usjeke u kamenim gredama kao zaklon. Ove nastambe, imaju dimenzije od približno 3x3 do 3x5 metara, unatoč razrušenim zidovima debljine oko pola metra, još uvijek čuvaju fragmente života. Pronađeni ostaci prapovijesne keramike govore o prvim zajednicama koje su ovdje tražile dom, dok rimske tegule i antička keramika, uz pokoji kasnosrednjovjekovni fragment, ispisuju dugu kroniku neprekidnog opstanka na ovom surovom kamenjaru. Iznad svega bdije mali "gracić", čini se, podignut na još starijem temelju - kamenom grobnom humku (tumulu).
No, prava "zvijezda dana" nije bila djelo ljudskih ruku. Iz vapnenca nas je iznenadilo savršeno simetrično oko... fosil morskog ježinca! Zarobljen u stijeni zajedno s tisućama sićušnih numulita, ovaj ježinac svjedoči o vremenu kada Pag nije bio otok, već dno oceana Tethys. Ovaj "kameni cvijet" čekao je između 34 i 56 milijuna godina da stane na put istraživačkoj ekipi, podsjećajući nas da su naše civilizacijske priče samo treptaj oka u usporedbi s dubokim vremenom zapisanim u paškom kamenu.
Pretpostavljeno prapovijesno nizinsko naselje:
Sunčan dan i dva kratka poziva Šime Pelejš, Tihomir Kustić bila su dovoljna da ekipa krene u ekspediciju "okamenjenim otokom". Lokalitet koji je još početkom 2024. godine, tijekom mog prvog obilaska, šaputao tajne o drevnim stanovnicima, konačno je dočekao detaljan pregled.
Neposredno ispod istočne otočke kose, na širem području toponima Bunjica, pred nama se otvorila panorama prošlosti. Evidentirali smo desetak suhozidnih objekata nijemih svjedoka davnih vremena. Neki su vješto ukopani u pjeskovitu zemlju, dok drugi koriste prirodne usjeke u kamenim gredama kao zaklon. Ove nastambe, imaju dimenzije od približno 3x3 do 3x5 metara, unatoč razrušenim zidovima debljine oko pola metra, još uvijek čuvaju fragmente života. Pronađeni ostaci prapovijesne keramike govore o prvim zajednicama koje su ovdje tražile dom, dok rimske tegule i antička keramika, uz pokoji kasnosrednjovjekovni fragment, ispisuju dugu kroniku neprekidnog opstanka na ovom surovom kamenjaru. Iznad svega bdije mali "gracić", čini se, podignut na još starijem temelju - kamenom grobnom humku (tumulu).
No, prava "zvijezda dana" nije bila djelo ljudskih ruku. Iz vapnenca nas je iznenadilo savršeno simetrično oko... fosil morskog ježinca! Zarobljen u stijeni zajedno s tisućama sićušnih numulita, ovaj ježinac svjedoči o vremenu kada Pag nije bio otok, već dno oceana Tethys. Ovaj "kameni cvijet" čekao je između 34 i 56 milijuna godina da stane na put istraživačkoj ekipi, podsjećajući nas da su naše civilizacijske priče samo treptaj oka u usporedbi s dubokim vremenom zapisanim u paškom kamenu.
Na slici je fosilni morski ježinac (Echinoidea). Specifično, radi se o tzv. iregularnom ježincu (vjerojatno iz reda Spatangoida ili Clypeasteroida). Za razliku od okruglih ("regularnih") ježinaca koje danas viđamo u plićaku, ovi su živjeli poluzakopani u pijesku. Jasno se vidi "latica" (ambitusi) u obliku zvijezde na gornjoj strani oklopa.
Procjena starosti od 34 do 56 milijuna godina (Eocen). To je razdoblje paleogena kada je more Tethys prekrivalo ove prostore.
Geološki kontekst: Pag je građen velikim dijelom od eocenskih vapnenaca i fliša. Procesi koji su podizali Dinaride "izgurali" su dno oceana na površinu, stvarajući specifičan reljef Paga koji danas s pravom možemo nazvati "okamenjeni otok".
Pretpostavljeno prapovijesno nizinsko naselje:
