DEL ŠESTIRekonstruiranom praslavenskom mitskom pričom o visokim božanstvima, javljaju se združene po tri točke, tako da u prostoru tvore trokut (trodijelnu strukturu, rekao je Pleterski), a međusobno su vidljive. Te su tri točke uglavnom povezane s gromovnikom (Perunom, obično na višem vrhu), njegovim suparnikom ili sinom (Velesom, Jarylom/Jurjem kao vučjim pastirom, u pravilu niže, katkada uz vodu) i s njegovom ženom (obično blizu vode). Između Velesove točke i točke posvećene ženskome božanstvu je, u pravilu, voda kao granica dvaju svjetova – živih i mrtvih.
Smatra se da je crkva Svete Marije Stare sagrađena na mjestu starijeg, starokršćanskog svetišta. Smještena je pokraj velikoga izvora (Fons magnus, Velli) i zdenca koji nikada ne presušuje. Taj položaj, kao i ženski titular svetišta, uklapaju se u predodžbu kristijaniziranih mjesta štovanja Velike Majke, božice Mokoš čija su svetišta uvijek vezana uz mokra mjesta. To je svetište, u odnosu prema drugim elementima trokuta, uz vodu, i to na Gromovnikovoj strani, tamo gdje je bilo mjesto njegovoj ženi, gospođi Mokoš (Dodoli?).
To znači da su Hrvati sa svojim vračevima/žrecima došli na otok još kao pogani, te da je žrec, koji je bez sumnje morao odrediti svete točke prema kojima se trebao odvijati ciklički život, i to na svečan način, kazujući mit i pokazujući mjesta na kojima se odvijala "drama stvaranja". To je svetište bilo, ako smo dobro zaključili, "svetište prvoga, višeg reda". Lako možemo zamisliti staroga hrvatskog žreca sijede brade kako, nakon što je odredio položaje svetih točaka, pripovijeda mnoštvu o Perunu ili Svetovitu koji stoluje na Gori, o Jarylu/Jurju kako živi kod poočima, o Velesu koji se drznuo popeti tamo gdje mu nije mjesto, a zatim o tome kako je viši bog tjerao onog kojemu tamo nije mjesto gromovima natrag u vodu, bijući ga pritom u Dubravi i rascijepivši trbuhe planínā tamo gdje su danas špilje i izvori, i to sve pokazujući prstom, tako da su si tu priču svi mogli predočiti. Samo je puk još cijelo tisućljeće odlazio na svete poganske točke, odavna zaboravivši njihovo prvobitno značenje. A nama se danas, na početku trećega tisućljeća, otvara tajanstvena knjiga što je dosad bila zatvorena sa sedam pečata…
