Kad malo „zaružiš“ drugi dan se liciš... Boli glava, boli mozak sve te boli ko da je neki bagerom proša preko tebe. Kako gremo sve stariji vridi ona narodna „slabo pamtim – brzo zaboravjan“. U očaju tražiš lik, šaka tablet puno gušta. Još kad cuješ da je medicina toliko napredovala da praktično više ni jedan covik ni zdrav sve ti je ćaro. Vraćam se prirodnom liku, tražim... gej vo pa voga ima svuda okolo nas...Slavuja! Ime Salvia, što je latinski naziv za ovu biljku, dolazi od latinske riječi „salvare“- SPASITI, odnosno IZLJEČITI, što nam najbolje pokazuje da su kadulji već odavna pripisivane ljekovite osobine. Travari koji su prije više stoljeća savjetovali kadulju ZA GLAVU i MOZAK znali su što čine, potvrđuju znanstvenici koji su dokazali da ta biljka, koja se najčešće koristi kao začin, doista poboljšava pamćenje. Čini se da rezultati ovise i o količini: pamćenje se popravilo uzimanjem srednjih doza, a ne uzimanjem velikih ili malih doza kaduljina ulja.
Kadulja je česta u starim narodnim medicinskim tekstovima koje su znanstvenici proučili. Travar John Gerard napisao je 1597.: "Osobito je dobra za glavu i mozak i ubrzava živce i pamćenje."
Evo opisa kadulje Nicholasa Culpeppera iz 1652.: "Ona liječi pamćenje, zagrijava i ubrzava osjete."
Glavna istraživačica Nicola Tildesley sa Sveučilišta Northumbria kaže: "Time se pokazuje kako je vrijedan bio rad starih travara i ne treba ga zanemariti samo zato što je star nekoliko stoljeća."
Beremo list i cvijet. List beremo prije njegove cvatnje, u travnju i iza cvatnje u lipnju, a cvijet u svibnju i lipnju ( Premda je potrebno napomenuti da je list puno ljekovitiji od cvijeta ). Sušimo je na toplom i zračnom mjestu.
Koristi se i kao začin za pripremu jela od mesa (jetra) i ribe (jegulja, ugor, raža, morski pas). Kod pečenog mesa kadulja se dodaje za dobivanje arome, a dodajemo je i u mljevena mesa, u vidu praška i mljevenog svježeg lista.
Pa ako i vo ne pomogne na kraju ostaju narodna mudrost nakon ke je svima bar malo lakše jer ništa nije tako loše da ne može biti gore.
