Povijest zbijanja šala 1. travnja je obavijena tajnom, no ipak postoje dokazi da se ovaj svojevrsni "narodni praznik" pojavio krajem srednjeg vijeka u Pagu kao 'Dan svih luda'. Postoji vjerovanje da korijeni toga "praznika" dosežu do starog Rima. Do sredine 16. stoljeća većina je Europljana obilježavala Novu godinu 25. ožujka, a slavlje je trajalo do 2. travnja. Francuska je prva, 1564., službeno uvela 1. siječnja kao prvi dan godine. Međutim, vijesti su se sporo širile zemljom, pa su mnogi ljudi i dalje slavili po starom, a bolje obaviješteni građani smijali su im se i zbijali šale. Za onoga tko je nasamaren imali su običaj kazati da je dobio "aprilsku ribu". U anglosaksonskim zemljama zovu ga Dan svih budala (All Fools' Day). U Škotskoj je taj običaj prvotno zvan lov na kukavicu, tj. osobu koja padne na štos. Finci taj dan povezuju s proljetnim podukama djece o poljoprivrednim radovima, a slično je i u Švicarskoj. Neki smatraju da prvotravanjski običaj ima veze s datumom rođenja, odnosno, smrti nesretnog apostola Jude Iskariota koji je izdao Isusa Krista. Kako je 1. travnja, dan kada je po nekima Juda rođen, vrlo nesretan dan, ljudi su odlučili ublažiti njegovu zlu kob zbijajući šale i ismijavajući jedni druge. Po drugoj verziji, Juda se 1. travnja nije rodio nego umro pa je taj neobično sretan dan trebalo svake godine obilježiti uz što više zabave i smijeha.Marc Twain je o tom je danu rekao da služi kako bismo se prisjetili tko smo i što smo u ostala 364 dana.
