Danas će nas bog ili priroda posuti pepelom. Ima li u tome simbolike mislim se. Prah i pepeo susrećemo u usporedbi kojom se označuje čovjekova malenkost, sićušnost pred Bogom. U biblijskom, hebrejskom jeziku pepeo-éfer i prah-afár – idu zajedno. Prah i pepeo, podsjeća i na stvaranje čovjeka od praha zemaljskog. Pepeo je znak naše prolaznosti, označava kako grešan život vodi u propast. Pepeo simbolizira nevolju koja pogađa cijelu zajednicu. To je izraz žalosti, plača i jadikovke zbog prijetenje i straha. Kod Jeremije i Ezekijela čujemo poziv da se zajednica „valja u pepelu“, bilo zbog prijetnje napadača koji dolazi, bilo zbog nesreće koja je već zadesila grad.
„Narode moj, valjaj se u pepelu, započni gorku tužaljku!“. Posipanje pepelom znak je i unutarnjeg jada zbog grijeha. Za Tamaru, nakon grijeha, piše doslovce da se „pepelom posula po glavi“.
Simbolika pepela u Svetom pismu je: kajanje, pokora, obraćenje. Možda nam je ovo znak…
“Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”.