Skitam i bilježim, dan 22.284.

“Pag se prvi put oglasio u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je navodno sjeverni dio otoka s Kisom i njenim pripadnostima darovao rapskom biskupu, a njen južni dio dodijelio tobože ninskom biskupu. Iako je već odavna dokazana lažnost ove isprave, ona ipak odražava pravno i političko stanje teritorijalne i crkvene podijeljenosti otoka.” (M. Granić, 2005.)

Gordo zvuči navod kako smo se “prvi put oglasili” u jednom lažnom, krivotvorenom dokumentu međutim, zanemarimo li vjerodostojnost isprave ipak iz nje možemo izvući određene zanimljive informacije. U dokumentu se pored poznate na lokacije sela Vlašići spominju i dva sela Pećani i Murovljani koje smo tek hipotetski locirali. Za Murovljane prevladava mišljenje da su se nalazili negdje između crkve sv. Mihovila i Gorice a Pećani negdje u okrugu Dinjiške. Zanimljivo je da se u “Povelji” ne spominje Povljana (Stara) za koju prema arheološkim nalazima njene nekropole sa sigurnošću možemo utvrditi da je u to vrijeme postojala.

Mnoge povijesne nepoznanice obilježuju naš otok a kao takva motiv su za moje skitnje i bilježenje zanimljivih lokaliteta koja bi u nekom budućem vremenu mogla biti prilozi za rješavanje nekih od enigmi povijesti otoka.

Nedavno sam na povratku autocestom Zadar - Pag, na predjelu jugoistočno od zaseoka Šišini, zapazio otvor u kamenoj gredi koja je upućivala na mogući speleološki objekt. Iako je sunce već bilo na zalasku odlučili samo skrenuti odvojkom koji vodi do zaseoka uvučenog podno padine brežuljka i obići navedeni predio. Uslijedilo je 300-tinjak metara hoda od kraja zadnje, od tek nekoliko kuća, do odredišta. Kratkim putem uz samo podnožje kamene grede nalazi se veći broj krčevina, gramača koje bi drugom prilikom trebalo pomnije pogledati. Predio postaje jako zanimljiv, odlučio sam prvo istražiti manju pećinu. Odokativno, pećina ima otvor 1,60 visine i 2 m širine, približno je 6 m širine a uvučena je u stijenu 2 m. Na istočnoj strani pećina ima odvojak zatrpanog ulaza širine 0,5 i visine 0,7 m, nazire se da bi odvojak mogao biti duži. Ispred pećine nalazi se nekoliko krčevina koje u nekim dijelovima ocrtavaju kvadratne i ovalne tvorevine. Pod kamenom gredom dvadesetak metara jugoistočno naziru se zid neke građevine dimenzije cca 8 x 6 m. Zid je građen grubo obrađenim tesancima raznih oblika. Na zidu se naziru ostaci grubog veziva. Oveća krčevina koja se nalazi pored ostataka zida obiluje fragmentima krovne opeke a našao sam i ulomke žrvnja.

Širi predio ovom prilikom nisam uspio obići, ali zasigurno ostaje dovoljno razloga za ponovni posjet ovom nadasve zanimljivom lokalitetu.

Kaulica

Jučerašnje zatišje pred buru iskoristio sam u šetnji stazom Mikula. Već neko vrijeme “uređujem” dio postojećeg puteljka koji od crkvice sv. Nikole uz more vodi prema Kaulici i usjekom se spaja na makadamsku cestu. Predio je to koji sam prošao u više navrata. Naizgled dobro poznati prostor iznenadi nekim novim detaljem, zapažanjem koje me ugodno iznenadi.

Vraćajući se usjekom kojeg nazivamo Kaulica naišao sam na nekoliko ulomaka crijepne opeke. Nekoliko manjih ulomaka, iako ravnih ploha, nisu mogle pružiti neku naznaku pripadanja određenom povijesnom razdoblju. Nakon malo dužeg rekognosciranja pronašao sam jedan oveći fragment koji svojim osobinama upućuje na fragment antičke tegule.

Udolina koja se od mora suzuje prema vrhu ispresijecana je terasama i ograđena suhozidom kako bi taj mali dio obradivog prostora bio zaštićen od stoke. Terase su u zavjetrini, okrenuta prema zapadu, izložene suncu i očito su dugo vremena bile vinogradi. U usjeku se nalaze ruševni ostaci nekoliko suhozidnih građevina. Sa jugoistočne strane ali na najvišoj točki kamenog brežuljka nalazi se suhozidna “stražica”.


Razgledavajući okolni krajolik tridesetak metara sjeverno, na kamenoj podlozi i padini zamijetio sam manju kamenu gomilu. Ono što mi je privuklo pažnju, a izdvaja je iz krševitog dijela, je dio okrenut prema jugu na kojem rastući iz nje bršljan ocrtava ovalnu suhozidnu konstrukciju izvana ugrađenu većim kamenjem a iznutra ispunjenu manjim. Karakteristikama bi mogla ukazivati na “gramaču” ali ista se nalazi na kamenitom predjelu koji nije imao potrebe da se “čisti”. Bršljan koji raste iz unutrašnjosti probijajući se kroz naslagani kamen daje naznaku da unutar gomile postoji nanos zemlje. Iako manja gomila promjera 2-3m pokazuje naznake da bi se moglo raditi o grobnom humku.

.

Toponim “Kaulica” mogao bi dolaziti od tal. cavare, cavatura iz koje je nastao lokalni naziv Kavurla = komad obradive zemlje (N. Kustić 2002.)
Prema navedenom sudeći prostor Kaulice ima svoj duži kontinuitet kroz vrijeme u otočkom životu preživljavanja zorno prikazujući borbu težaka za obradom i obranom i najmanjeg komadića zemlje koja život znači.
Dok sam na povratku, kao da čujem utihnuli zvuk jecanja motike, gledam zemlju natopljenu znojem i mukotrpnim radom. Preostalo je samo da se naklonim i zahvalim na ugodnom druženju u samoći i spokoju minulih vremena.