Kameni spavač

U tišini, ispijam jutarnju kavu na terasi kafeterije. Zimsko ozračje bez nepotrebnih šumova pogodno je za postizanje unutarnjeg mira. Pogled prema magazinima soli budi promišljanja koja se već duže vrijeme gube u ustajaloj vodi. Kao da iznova čujem šaptanje kamenog zdanja… zove me: Dođi!

Ponukan čudnim zovom nijemog svjedoka vremena upućujem se prema maloj plaži ispred magazina za sol. "Cum grano salis"! Ah, koliko soli prosipamo… Hoće li se ikada početi kretati?

Sizif je čini se imao više uspjeha, a meni, meni je ostalo da se nosim sa svojim frustracijama i apsurdima…

Nedavna jaka bura, djetinjom zaigranošću, šibajući morske bijele vrance raspršivala ih je odbijajući o rivu i pretvarala u magličastu koprenu. Koje li zanesenosti i smjelosti, koliko odvažnosti i snage…
U toj čudesnoj ushićenosti poigrala se arheologa iščupavši oveći, teški rukom oblikovani kameni blok koji je odavno bio predmet moje znatiželje.
Godinama sam se nadao da će moje inicijative oko prepoznavanja nadasve zanimljive megalitske kamene građevine na kojoj su nadograđeni magazini za sol pobuditi veći interes. Nažalost od objave prvog teksta (2010.) o impozantnom zdanju antičke provenijencije ništa se nije dogodilo.
A kako i bi?

Motrim taj nijemi svjedok vremena, a on izvirujući kroz pijesak, promatra mene i kao da govori:
To si htio, zar ne… Evo me pa me ponovno kotrljaj uz brdo…



Zahvaljujem se Antoniju Paro (Market Lorenco), Branku Mati Donadiću, Alenu Fabijaniću i Juri Kustiću Paulinu koji su pomogli da ovaj djelić mozaika paške prošlosti pohranimo u Stalnu galeriju solarstva.

2010:

27.01.2022.





Opširnije o ovoj temi u tekstu - Glavom kroz zid

San o Ω


Sanjam, međutim mozak je aktivan i tijekom tog perioda mada se zbivanja mogu definirati kao iracionalna… a tek iracionalno, to je ono što je neovisno o razumu, što se zbiva bez sudjelovanja intelekta ili nije u skladu s razumskim načelima. O, da, "intelekt", on se označuje kao najviša ljudska spoznajna moć, zvana također razum ili um. 
Sada mi je lakše kada posložim sve te definicije kao misaone tekovine čovječanstva međutim i dalje me muči košmar kada pročitam:
San najpotpunije pomaže u proučavanju nesvjesnog i spoznavanju samog sebe. Spoznaja je najviša misaona djelatnost svijeta, poimanje zbilje koje se zasniva na čovjekovu iskustvu i mišljenju. 
Pod spoznajom obuhvaćeni su proces stjecanja znanja i sadržaj znanja, spoznavanje i spoznato.
Stani! Pretjeruješ… što te zapravo muči?
Kao i većinu, pandemija mi je postala noćna mora… ponovno sam došao u doticaj sa tim čudnim stvorenjem, mislim da ga nazivaju Ω. Ponestaju im slova grčkog alfabeta…
Ako inteligenciju možemo definirati kao sposobnost učenja i prilagodbe na nove situacije ispada da jedan virus, vidimo kolika mu je brza mogućnost mijenjanja i prilagodbe… inteligentan!? 
On je mala molekularna tvorevina koja u sebi sadrži nukleinsku kiselinu (RNA/DNA) kao genetski materijal - program, informaciju, hebe naše cjelokupno znanje stečeno vjekovima... cijeli naš obrambeni sustav... pa se nameće pitanje tko je inteligentniji?
Po svemu sudeći ON!
I tu dolazim do iracionalnog objašnjenja moje noćne more…
Možeš mirno nastaviti spavati i sanjati, glavu gore… i nemoj sada krenuti u propitkivanje ima li života u svemiru. Kreneš li tim smjerom nećeš mirno zaspati…
Zato svi gledamo u nebo i zvijezde kao nadu i spasenje jer ako pomislimo da pored makrosvijeta postoji i mikrosvijet pa tome pridodamo mantru "kako na nebu tako i na zemlji" i infantilnu pomisao: 
Što ako "ONI" dolaze iz mikro a ne makro-svijeta onda si stvarno…