Za vrijeme zimske oseka dio morskih pličina postanu na nekoliko sati “kopno”. Jedno takvo mjesto nalazi se na predjelu Bašaca (Grad Pag). Obilazeći taj predio u vrijeme velikih zimskih perioda oseke uočio sam pravilnu liniju ovećih kamenih blokova za koje sam pretpostavio da bi mogli biti ostaci lučke konstrukcije. Na predjelu pretpostavljene luke razasuto je i mnogo ulomaka cigli, crijepova, fragmenata keramike, a nađeno je i nekoliko balastnih kamenih oblutaka. Nažalost već duži niz godina na plitkom predjelu tijekom ljetnih mjeseci odnose se razni artefakti i time devastira arheološki lokalitet. Navedeno me potaknulo da kontaktiram nadležne kako bi se lokalitet istražio i zaštitio od daljnje devastacije.
 |
| Linija lučke konstrukcije sv. Katarine |
 |
| Ostaci apside crkve Sv. Katarine |
Don Blaž Karavanić (Građa za povijest grada i otoka Paga) pretpostavlja da se pored crkve Sv. Katarine nalazila postaja pustinjaka (Eremita), navodi: “Sva je prilika da se kod ove crkve nalazila postaja (ćelija) za pustinjake, koji su poslije sagrađenja novog grada povukli se u predjel Sv. Katarine (iz Starog grada). Ovo proizlazi iz knjige godova, gdje se spominje smrt pustinjaka Marka (Marcus eremita de Sancta Catherina), koji je umro 24.03.1495.”
Crkvu Sv. Katarine navodi Statut Paške općine (1433.) kao jednu od dvije gradske luke (pristaništa):
“Htijući ujedno spriječiti ljudsku himbu (podmuklost, podlost op.a.) odlučismo da ako neki građanin ili stanovnik Paga proda određenu količinu soli ili obavi s tuđincem ili tuđincima kakvu prodaju, dopuštenu i provedenu uz pribavljenu izvoznu dozvolu i carinsku potvrdu u pristaništima sv. Katarine ili pak u pristaništu sv. Nikole uključeno, neka taj građanin ili stanovnik Paga bude obvezan i dužan trgovačkim posrednicima platiti posredništvo pod prethodno potanko objašnjenim uvjetima. Posrednici pak neka budu obvezni i dužni marljivo voditi račune o svim i pojedinim kupnjama i prodajama tuđincima kojima bijahu nazočni, pod prijetnjom gubitka plaće”.
Još i danas nazire se niz poredanih kamenih blokova u dužini od 20-tak metara koja je bila dio pristaništa (mula ili lukobrana). Luka je bila putem povezana sa gradskom jezgrom u dužini od približno 1 km. Crkva i put ucrtani su na karti koju je izradio inženjer Frane Zavoreo 1808. godine. Jedan od važnijih uvjeta za pristanište je izvor vode kojom su se brodovi mogli opskrbljivati. U neposrednoj blizini jedan bunar nalazi se 50-tak metara sjeveroistočno, dok su druga dva bunara (na udaljenosti nekoliko metara jedna od druge) a nalaze se 20 m istočno od pristaništa.
U stara kamena zdanja upisana je priča paške povijesti. Priče su to iz davnina koje rijetko koga mogu ostaviti ravnodušnim. Jednu od zanimljivih informacija vezanih za crkvu sv. Katarine dobio sam od Z. Fabijanića koji se sjeća mozaika koji je krasio pod crkve. Naša bogata povijest traži i adekvatan odnos koji nažalost izostaje. Na nama je ipak odgovornost poduzeti osnovne korake u postupku zaštite "povijesnog bogatstva" ovog i drugih arheoloških lokaliteta u okviru naših skromnih mogućnosti i nadati se boljim vremenima.
Svaka od starih crkvica kao i ostala povijesna zdanja ali i mali, naizgled beznačajni predmeti imaju svoju priču protkanu nitima davno nestalih pokoljenja.
Na prostoru južno od linije kamenih blokova pristaništa sv. Katarine pored već navedenog građevnog materijala, crijepova i cigli, razbacano je i mnoštvo ulomaka razne keramike (sl.1). Keramika je u fragmentima (ulomcima), većina primjeraka nalaza pripada prema mojoj procjeni skupini engobirane keramike. Zastupljena je i njena gravirana varijanta kao i manje nađenih fragmenata samo slikane ili jednobojne keramike. Pored navedene ima nalaza i "grubljih" fragmenta keramike bez tragova bojanja i gravure. Neki od nalaza fragmenata keramičkih posuda imaju ugravirane geometrijske i vegetabilne motive čiji je ukras rađen oštrim šiljkom. Nađeni fragmenti uglavnom su oslikani nijansama bakreno zelene, željezno žute i žutosmeđe boje. Fragmenti su pripadali posuđu raznih namjena, vjerojatno posudama za pečenje kruha, loncima, kotlićima, zdjelama, tanjurima. vrčevima itd. Posude sličnog ukrasa rasprostranjene su na cijeloj istočno jadranskoj obali, a pripadaju periodu većinom XV - XVII stoljeća.
 |
| Zavoreova karta 1808. |
 |
| Glatko klesani blog vijenca - (nedavno posvojio V. Maržić) |
Svaka od starih crkvica kao i ostala povijesna zdanja ali i mali, naizgled beznačajni predmeti imaju svoju priču protkanu nitima davno nestalih pokoljenja.
Na prostoru južno od linije kamenih blokova pristaništa sv. Katarine pored već navedenog građevnog materijala, crijepova i cigli, razbacano je i mnoštvo ulomaka razne keramike (sl.1). Keramika je u fragmentima (ulomcima), većina primjeraka nalaza pripada prema mojoj procjeni skupini engobirane keramike. Zastupljena je i njena gravirana varijanta kao i manje nađenih fragmenata samo slikane ili jednobojne keramike. Pored navedene ima nalaza i "grubljih" fragmenta keramike bez tragova bojanja i gravure. Neki od nalaza fragmenata keramičkih posuda imaju ugravirane geometrijske i vegetabilne motive čiji je ukras rađen oštrim šiljkom. Nađeni fragmenti uglavnom su oslikani nijansama bakreno zelene, željezno žute i žutosmeđe boje. Fragmenti su pripadali posuđu raznih namjena, vjerojatno posudama za pečenje kruha, loncima, kotlićima, zdjelama, tanjurima. vrčevima itd. Posude sličnog ukrasa rasprostranjene su na cijeloj istočno jadranskoj obali, a pripadaju periodu većinom XV - XVII stoljeća.
 |
| (Sl.1) Pristanište Sv. Katarine - ulomaci keramike |
 |
| (Sl.2) Podlošci - pijetlove stope (“zampa di gallo”) |
 |
| (Sl.3) Podložak pijetlova stopa - način uporabe. Preuzeto iz: Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka |
Korištenje trokrakih podložaka "zampa di gallo" bilježi se u Veneciji već krajem XIII. i tijekom XIV. stoljeća. Veličina podložaka najčešće varira između 6,0 i 9,0 cm, što ovisi o veličini posude za čiju je izradu namijenjen. Krakovi se zbog oštećenja završetaka nakon svake uporabe popravljaju i zaobljuju tako da se nakon nekog vremena potpuno istroše. Jedan od podložaka nađen je (prema riječima nalaznika D. M.) tristotinjak metara južnije u usjeku, potoku koji se spušta iz predjela Hunjci.
 |
| (Sl.4) Podložak sa rupom u sredini |
"Ovako označeni tronošci nisu čest nalaz, i za sada nije razjašnjena svrha označavanja ovih radioničkih pomagala. Iz tog razloga postoje različita mišljenja da su označavali dimenzije posuda, oznaku keramičara, keramičarske radionice ili da su simbolizirali magični simbol za sreću." (Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru 2014.)
Takva pomagala (pijetlova stopa - zampa di gallo) ostavljaju tragove u obliku malih kružnih oštećenja na keramici nakon pečenja. Tragovi "pijetlove stope" nalaze se pravilno raspoređeni u odnosu na centar posude dok sama oštećenja odgovaraju razmaku udaljenosti između šiljaka podloška u prikazanom primjeru razmak iznosi 5 cm, treće oštećenje pokriveni je naslagom morskih organizama (sl. 5). Na nekoliko nalaza fragmenata uočio sam upravo takva oštećenja.
 |
| Oštećenja na keramici |
 |
| (Sl.5) Oštećenja na keramici nastala podloškom |
U prilog ovoj pretpostavci o mogućoj keramičarskoj radionici ide i navod Helge Zglav Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka (Znanstveni skup, Dubrovnik 2005):
"Budući da se među predmetima iz inventara radionica za proizvodnju keramike s premazom inače gotovo redovito susreće pomagalo – distanciator pijetlova stopa - takav se nalaz smatra neoborivim dokazom i još jednom potvrdom postojanja lokalnog radioničkog postrojenja."
Prema dostupnim mi informacijama u povijesnim spisima keramičarska radionica se ne spominje. Razlog tome vjerojatno je taj što su poput drugih obrtničkih djelatnosti (za razliku od agrarne privrede) krojači, postolari, drvodjelci, kovači, zidari i drugi majstori kojih je neosporno bilo na području komune, služili su za zadovoljavanje potreba lokalnog stanovništva. Postoji mogućnost da je radionica pripadala ćeliji pustinjaka (Eremita) koja se nalazila pored crkve Sv. Katarine kojima je izrada keramičkog posuđa bila važan izvor prihoda za egzistenciju. Od kraja 16. st. i niži su slojevi stanovništva počeli kupovati keramičko glazirano posuđe što je uzrokovalo time da su se i u manjim mjestima počele otvarati radionice koje su proizvodile jeftinije inačice stolnog i kuhinjskog posuđa. Proizvodni postupci bili su poprilično skupi, proizvodi jeftini tako da je i zarada bila mala. Iz tog razloga Mletačka Republika je već rano odlučila ne uplitati se u manje profitabilne djelatnosti. Veneciji je od najveće važnosti bila sol i velika dobit koji su iz nje izvlačili. Statut Paške općine donesen je 1433. vremenom je mijenjan i dopunjavan, tiskan je u Veneciji 1637. Statut regulira mnoge segmente života Paške komune ali u njemu je "obrtništvo" zastupljeno samo u jednoj rečenici knjige VI. glava 23. Kako majstori i radnici trebaju raditi čitav dan i dovršiti dnevni rad, od majstora spominju se "zidari i majstori bilo kakva obrta".
Za pretpostaviti je postojanje lokalne proizvodne djelatnosti koja je podmirivala te potrebe s obzirom na prisutnost svih potrebnih, već prethodno navedenih uvjeta, ali ni o toj djelatnosti nemamo pisanih izvora. Vrijeme nastanka i vremenski period djelovanja lokalne radionice teško je odrediti bez detaljnijeg stručnog istraživanja koja će ovu pretpostavku potvrditi ili opovrgnuti.
 |
| Prikaz keramičarske radionice 16. stoljeća. Preuzeto iz: Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka |
 |
| Fragmenti keramike |
 |
| Pristanište Sv. Katarine - ulomci keramike |
Pristanište Sv. Katarine za vrijeme oseke:
Zahvaljujem Mr. sc. Tatjani Bradara na korisnim sugestijama.
Literatura:
Don Blaž Karavanić - Građa za povijest grada i otoka Paga (Zadar, 2006.)
D. Fališevac - Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj (Zagreb, 2010.)
Emil Hilje - Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, (Zadar, 1999.)
Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru (Zadar, 2014)
Smiljan Gluščević, Helga Zglav-Martinac - Arheološki nalazi u podmorju virskog akvatorija (Vir, Zadar, 2016)
Statut Paške općine (1433.), (Pag, Zagreb 2011.)
Tonija Andrić - Srednjovjekovni dalmatinski obrti i obrtnici (Split, ?)
Nalaz cigle, 2021. ustupio Š. Fabijanić:
Zahvaljujem Mr. sc. Tatjani Bradara na korisnim sugestijama.
Literatura:
Don Blaž Karavanić - Građa za povijest grada i otoka Paga (Zadar, 2006.)
D. Fališevac - Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj (Zagreb, 2010.)
Emil Hilje - Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, (Zadar, 1999.)
Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka (Dubrovnik 2005)
Ivo Oštarić. Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga. (Novalja, 2013.)
Karla Gusar, Eduard Visković - Keramika kasnog srednjeg i ranog novog vijeka s područja grada Hvara (Split, 2011.)Ivo Oštarić. Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga. (Novalja, 2013.)
Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru (Zadar, 2014)
Smiljan Gluščević, Helga Zglav-Martinac - Arheološki nalazi u podmorju virskog akvatorija (Vir, Zadar, 2016)
Statut Paške općine (1433.), (Pag, Zagreb 2011.)
Tonija Andrić - Srednjovjekovni dalmatinski obrti i obrtnici (Split, ?)
