Megaliti

Svakodnevno prolazimo pored nekih stvari često ne primjećujući njihova značenja, simbole, priče. Posebno je kamen kao obilježje našeg otoka nešto što nas stalno prati u životu. I kamen ima svoju priču kao i ljudi koji s njim vjekovima žive. Zanima li nas ta priča koju nam kamen priča o sebi i o ljudima?
Nejasna je povijest Ilirskih plemena na ovom području i njihovo porijeklo. Jedan od poznatojih nam je Junak Piro (Phyrus) poznat po svojoj pobjedi. Pirova pobjeda je pobjeda za koju se plati preskupu cijenu i koja nanese pobjedniku više štete nego onome koji je "izgubio". Pirova rečenica postala je povijesna a glasi "Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni". Izgubljeni su tragovi civilizacije koja je živjela na ovim područjima i o kojoj se malo zna. Nedavno sam na televiziji gledao omiljenu emisiju „Na rubu znanosti“. Tema je bila o megalitskim građevinama u Dalmaciji (od starogrčkog μέγας (megas) - velik, i λίθος (litos) - kamen). Spomenuta su Varvaria (Bribir) i Asseria (nedaleko Benkovca). U oba slučaja radi se o nekad velikim i moćnim Liburnskim (Ilirsko pleme) „gradovima“. Naglašen je „poseban stil gradnje“ kojim su slagani megalitni kameni blokovi teški i po nekoliko tona. To nije tipičan horizontalni stil slaganja kamena na kamen već slaganje kojim se kamenja slažu kao “puzzle“ nepravilnih kamenih oblika koji se „inkasivaju“. Takav način gradnje nalazimo i kod Inka i Maja a otkriveni su u XV stoljeću. Stil gradnje ovakvog zida daje veću tektonsku stabilnost od vodoravnog slaganja kamena.
Popodnevni kut pod kojim zrake sunca obasjavaju otok oduvjek mi je mističan. U potrazi za foto motivom odvelo me do ispred petog magazina soli. Gledam morske motive koji me fasciniraju, pokušavam uhvatiti trenutak za svoju dušu. Okrećem se da bi na zaslonu fotoaparata vidio rezultat i pogled mi stane. Zapeo je na zidu magazina soli. Hm.. Promatram velike kamene blokove. Način na koji su posloženi nalikuje spomenutom načinu neobične gradnje. Pogledam malo dalje... da četvrti, peti i šesti magazin istog su tipa gradnje. Malo dalje treći, drugi i prvi, sedmi osmi i deveti po stilu se razlikuju. Nastali su kasnije. Četvrti peti i šesti prva su tri magazina koja je sagradila Venecija u XV stoljeću. Mislim u stilu 5W.
Ako su Libuni primjenjivali takav stil gradnje za razliku od Rimljana postoji vjerojatnost da je u blizini Paga postojala megalitska građevina s koje su ti kameni monoliti uzeti ili su bili otprije tu. Najbliži toponim koji se pokazao kao „tipičan“ na raznim mjesima u nas je „Gradina, Podgradina, Gradac“ kojim su obilježena mjesta mogućih naselja iz prošlosti. Moguće je da je na području paškog toponima Gradac postojalo takvo naselje ili građevina. Prošvrljao sam internetom u potrazi za korisnim informacijama. Nalazim kartu na kojoj su označeni Liburnski gradovi. Pored Varvarie i Asserie spominjanih u gore navedenoj emisiji nalazim označena dva grada na našem otoku a to su Cissa i Portunata od Novalje prema Lunu. Jesu li kameni blokovi dopremljeni iz tih gradova ili... Postojali su vjerovatno i otočki kamenolomi iz tog razdoblja. Ako imamo jedan princip rezanja kamenih blokova u izradi magazina soli, postavlja se pitanje zašto se primjenio samo u jednom djelu izrade istih. Naime unutar magazina nalazi se vodoravno posložen brusel a s druge strane tih istih magazina nalazi se vodoravno posložen kamen izrazito manjih dimenzija i druge vrste gradnje/slaganja. Da su svi ti kameni blokovi dovezeni iz istog kamenoloma bili bi rezani istom tehnikom a nisu. Postoji velika vjerojatnost da su kamen za izgradnju „novog Paga“ pa time i magazina koristili kamen iz Staroga Grada. Kamen u Starom gradu većinom je malen, četvrtast i na tom lokalitetu za sad nisu nađeni tragovi Ilirskih građevina. Princip gradnje po kojem je građen dio ova tri magazina soli prema informacijama do kojih sam uspio doći pripada Mikenskoj kulturi (Grčka) i njenom utjecaju na ova područja. Tragovi grčke kulture na našem otoku nisu do sada otkriveni.

Prolazeći kroz život prolazimo i pored kamenja koje mirno šuti. Alkemija teži za pronalaskom kamena mudraca pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio eliksir života i vječne mladosti. Kamen i dalje šuti a šutnja...

...šutnju treba pažljivo slušati.

Ho bi


Fotografija me privlači ali jednostavno nije uspijela prije doć na red. Nikad nije kasno da radimo ono što volimo. Novi izazovi, nove mogućnosti, nova učenja. Svjestan sam da želim i trebam učiti jer mi to pričinjava zadovoljstvo. Evo nekoliko razloga koji se navode kao karakteristike učenja značajne za ličnost: pojedinac postaje sve više onakav kakav bi želio biti, potpunije shvaća sebe i svoje osjećaje, počinje sebe drukčije gledati, na konstruktivan način mijenja sebe, postaje samopouzdaniji i sve više se sam usmjeruje, sve više prihvaća druge, za sebe bira ostvarive ciljeve, ponaša se zrelije, fleksibilniji je u opažanjima, postaje otvoreniji za događaje. Učenje je složeni psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva.
Učiti možemo na razne načine kaže se da čovjek uči dok je živ ali i na vlasitim greškama. Da ako ih uviđamo, ali ponekad ih nismo ni svjesni. U svakom slučaju potrebno nam je podučavanje, povratna informacija. U vremenu koje nas nemilo gazi otuđenjem i matrijalizmom sve manje je dobronamjernih savjeta, dijeljenja iskustva i razumjevanja. Međutim uz sve teškoće ništa me neće pokolebati u težnji da učim i da se mjenjam. Osoba koja ne teži ničemu sasvim će sigurno to i dobiti.

AKCIJA

Još pod dojmom lipog sna, pun voje gren u Stari Grad dat svoj doprinos u akciji čišćenja. Mislim se kako bi naši stari rekli „svaka mala naprid“. Nebo se nabečilo, dikod izviri kakod zraka sunca, lagano puše vitrić i škrapa. Ni me briga pa neće me rastopit nisan od cukara. Nemore me par kapi fermat od vridnog cilja. Dobruca san se do crikve. Zapahnut od uspona okrićen se oko sebe... nidi nikoga. A munjelo jesi ti normalan, pa ki bi pametan po ovon vrimenu dela i to muktešine. Ca nisi primjeti da sikire padaju, vlaga napada križa, uvucuje se u kosti, sve zlo. Nanki oni ki imaju beneficirani staž po ovakvom vrimenu ne delaju.Ne greju vanka iz kuće!!! Zbilja si ko dite naivan. Ca se ne sićaš da je prošli put bilo ukupno troje judi ki su došli dobrovojnao. Legionare iz Paga2 ne brojin jer in je to posal, a dici svaka čast, imali su „radni sat vjeronauka“. Kako i dolici političariman (punim neodgodivih obaveza) prezentali su se kratko vrime. I sad si ti umisli da će po ovom vrimenu neki doć... Pitam se, je ca bilo na radijo da neće bit akcije ako bude škrapat... hm... nisam cu. Pogedaj na vrata od crikve morebit su to napisali... puntine su ružinave karte nidi. Biće san fali dan. Molim boga da me pocme badat u križa da se zbudin ali niš. Kad san već doša, hiti san radi reda, par platic u napijantanu baju. Pogedan malo okolo i partin ugrad. Mislin se, neće me niki ni vidit pa ki će bit van po ovom vrimenu. Pametni judi se cuvaju, stoiju doma. Prolazim rivom, ćutim upitne poglede. Iznenađujuće puno judi na rivi pije kafu. Ne smita in škrapac ni vitrić, nivrag in ne smita i baš ih briga. „Ej, di si bi, odi na kafu...“, „... a bi san... vidit ko je more do kraja“.

A bu da (ne) bi

Zlatnim kolurom pituralo je sunce najlipšu valu. Raj na zemji zasja je u svom pravom svitlu. Popodnevna šetnja smiruje dušu. U gradskoj kuli slikarska kolonija, na platno se oslikavaju lipote otoka. Na uhlincu susrećem grupu povjesničara sa simpozija o prvom industrijaliziranom gradu u evropi. Zvuk žuborenja vode iz fontane motivira me je da posjetim obližnji javni zahod. Sad već puno lakši uputih se prema pijaci. Osvrćen se prema koludraškoj ulici sićan se kako su ružno parile one „koloritne“ fasade osobito ona zelena ispred ke su po pričanju starijih neki luđaci danima slinili cekajuć da sazrije. Srića bog pa su je morali kambijat kai i sure ternite. Ovako kad je iz nje a i drugih izviri kamen pokriven cerenim ternitama zasjale su ponosito u svom pravom sjaju. Ma pogej... kako smo bili neharni noga puta. Koludrice su se uspile dogovorit sa gradom i zgrada gornje općine je pretvorena u muzej čipke. S noge nanogu gren velom ulicom prema pijaci, ajme kako je sve lipo urejeno nima baščaršije. Odkad je onaj iz Abu Danebija kupi celu „četvrt“ grad je zablista. Kako se je samo siti da u jednoj celoj ulici napravi hotel u srednjevjekovnom stilu. Malo daje cuje se umirujući zvuk barokne glazbe, održava se proba za onaj tradicionalni koncert poznat u svitu na ki dolaziju judi dodar iz Japana. Dolaskom na pijacu punim se ponosom koga razumi samo onaj ki je nogamin sta na ono bokun kamena na sri ki se zove „majmunski otok“ i okrenu se oko sebe... Ispred Kneževa dvora curma gosti, slikivaju se sa parovima u Paškoj nošnji ki šećeju pogradu i pripovidaju im o bogatoj Paškoj povjesti i kulturi. Nastavjan đir velon ulicom prema mostu. Ispred magazinov nakupilo se kaj mora judi, cekaju da se ukrcaju u vlakić ki je noga puta vozi sol a sad ton ruton vozi gosti. Vraćaju se dica iz škole u prirodi zadovoljno pokazaujući lipe suvenire od kristalizire soli. Ajme kako je lipo vidit Katine sa uređenom lučicom di je uspila nać misto sva paška flota. Put me vodi prema velikom nasipu. Na najpoznatijoj veslačkoj stazi u Hrvatskoj održava se prvenstvo. Kako mi milo bude oko srca kad se sitin pokojnog oca ki je vozi Paški osmerac, da se more tornat i vidit ovaj novi osmerac paške mladosti bilo bi mu srce namistu. Lajice su ispunile prostor od nasipa pa sve do one sanirane buže od neuspješno kopanog kanala. Tamo je sad staza za downhill biciklizam. Oduševljeni gosti promatraju ovaj prizor diveći se bogatstvu i raznolikosti ponude ovoga svjetski poznaog turističkog odredišta. Ponovo je vira postala in pa je procvjeta i vjerski turizam, pogotovo odkad smo pozlatili paško svetište. Malo daje grupe gostiju krećeju u obilazak Staroga Grada jedinog srednjevjekovnog grada sačuvanog u temeljima. Sve je cisto, nima ni traga smetlištima, nesta je na tim mistima smrad baložic od ovac nestalo je i vrime kad je sve bilo podređeno stoki. Konačno su se leše i tori makli daje od grada ki je konačno izgubi epitet stočarskog središta ko ga je skoro u štalu pretvorilo...
Idilu mi kvari tupa bol, probadanje ko dopire od nidi ispod rebar...
uf di baš sad... pomislih. Neprestano „bockanje“ upotpunjuje ženin glas... ej probudi se, probudi se, zakasnićeš, ala diži se vrime je...

Volonterizam

Subotu sam prove volontirajući u akciji čišćenja Starog Grada. Starigrad je više nego dio nas. Paško svetište je nažalost zapušteno, odiše nebrigom. Danas kad je za sve potreban novac kojeg očito nima ili ima ali ne za sve, vridne stvari ostaju zapuštene, propadaju. Moremo li nedostatak novca bar malo nadomistit volonterizmom (dobroviljno davanje, solidariziranje). Moremo, osobito ako ispred sebe vidimo zajedničku vridnost, vridan cilj volontiranja, a zanemarimo neke manje bitne stvari kima netriba pridavati važnost. Kroz povijest se pokazalo da je volonterizam bitan element u razvoju svake zajednice. Od naziva ZAJEDNICA sve više se isčitava naziv ZASEBNICA. Judi su poceli osjećati nedostatak zajedničke povezanosti koja se sastoji iz nesebečne uzajamne pomoći. Bespomoćni smo ako ne naucimo dragovoljno pomagat jedni drugima. Volonterstvom se gradi zajedništvo, volonterizmom možemo promjeniti budućnost, stvoriti bolje društvo. Volonterizam može dovesti do širenja pozitivnih ideja i akcija. Vjerujem da postoji dovoljno razloga da ga uvrstimo na listu potriba u našem životu.
Oni koji imaju izražen monetarni sustav vridnosti neće razumit volonterizam jer vridnost koja se za to dobiva ni novac.
Nagrada subotnjem volontiranju bila je ugodnio druženje, pozitivna energija, obilje smiha. A kao što netko reče „Dan bez smijeha je izgubljen dan“, ovaj to siguro ni bi.

Prah i pepeo

Danas će nas bog ili priroda posuti pepelom. Ima li u tome simbolike mislim se. Prah i pepeo susrećemo u usporedbi kojom se označuje čovjekova malenkost, sićušnost pred Bogom. U biblijskom, hebrejskom jeziku pepeo-éfer i prah-afár – idu zajedno. Prah i pepeo, podsjeća i na stvaranje čovjeka od praha zemaljskog. Pepeo je znak naše prolaznosti, označava kako grešan život vodi u propast. Pepeo simbolizira nevolju koja pogađa cijelu zajednicu. To je izraz žalosti, plača i jadikovke zbog prijetenje i straha. Kod Jeremije i Ezekijela čujemo poziv da se zajednica „valja u pepelu“, bilo zbog prijetnje napadača koji dolazi, bilo zbog nesreće koja je već zadesila grad.
„Narode moj, valjaj se u pepelu, započni gorku tužaljku!“. Posipanje pepelom znak je i unutarnjeg jada zbog grijeha. Za Tamaru, nakon grijeha, piše doslovce da se „pepelom posula po glavi“.
Simbolika pepela u Svetom pismu je: kajanje, pokora, obraćenje. Možda nam je ovo znak…
“Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”.

Te koma...

Tuuuuuuu...
Dobar dan! Dobro došli u službu za korisnike. Ovaj razgovor je za vas besplatan !!!!!
Birajte...
Za nešto birajte jedan.... za drugo birajte dva... za treće... kolo sreće se okreće...
bip 2...
Ako vas zanima nešto birajte jedan, ako vas zanima nešto drugo birajte dva...
bip 2...
Ako želite prijaviti nešto birajte jedan... ako želite dojaviti nešto drugo birajte dva ili samo ostanite na liniji...
bip 2...
Ako se želite pobliže upoznati s nama birajte...
bip....
Ako želite informaciju... birajte jedan ili pričekajte do javljanja prvog slobodnog Agenta...
Ako želite ocijeniti kvalitetu naših usluga nakon javljanja operatera ne prekidajte vezu.
Molimo vas pričekajte...
Alooooo.....
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
Molimo vas pričekajte... svi agenti su trenutačno zauzeti...
.....
Dobar dan!!! ovdije Hrvoje.... kako vam mogu pomoći!!! ...

Dan radija


Godišnjica radija, veselo druženje, lip dan. Postali smo punoljetni a ostali dica. Kažu da dijete uvijek može odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veselo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljeno, i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.

Nomen est omen

Kad sam se rodi tribalo mi je kai i svakome dat ime. Ime ne morete birat odabireju vam ga. Nakon ca se nisu mogli složit oko mog imena odlucili su da to bude ime ko se na dan mog rođenja nalazilo u katoličkom kalendaru. Ime je zapravo prva informacija u kontaktu s drugima koju iznosite „drago mi je ja sam Radivoj“ (Značenje imena Radivoj dolazi od pridjeva rad i praslavenskog vojb – vojnik). Ako ste Ante, Marija, Luka, Mate, Ana, Ivan, Jure... lako se uklopite. Sitin se kad bi u naše vrime učitelj u škuli prozvajuć reka Ante diglo bi se „pol razreda“. Iz onog vrimena datira i pošalica za Metajnare: „Zato ča smo vode svi Ivani a zato ča san ja ovde najpametniji mene ćete zvat Zizi!“. Ako vaše ime „zazvuči čudno“ ljudi su skloni doživjeti vas s predrasudom a da vas nisu bolje upoznali. Puno sam puta morao ispravljat „istočni greh“ u svome imenu da bi postao „prihvatljiv“. Ime vam daju a vi ga nosite kroz život.
Mnogi vjeruju u staru latinsku poslovicu Nomen est omen - ime je znak, prema kojem nas naše ime određuje... Noga puta su mi znali pitat Nanu „kako ti se nuk zove“ odgovorila bi „...a nekako Radio“.

Molitva

Kopanjem po prošlosti staroga garada otvaraju se stranice davno zakopane knjige koja čeka bolja vremena da joj dodjelimo dostojanstveno misto koje zaslužuje. Zaslužuje dostojanstvo jer je povijet u toj knjizi ispisana krvavom tintom. Svaki nesmotreno zabijen capun uništava stranicu knjige mrtvih naše prošlosti a time nam nepovratno uništava identitet. Ovaj capun ima strašnu nepopravljivu težinu ako je u službi odnosa „samo da je“. Judi vi kopate po mrtvima!

Noć je tako smirujuća, kad svi usnu i nestane zvukova televizije zavlada neka nestvarna tišina. To je vrime kad mogu slušat sebe i svoje misli. Misli mi se nalaze na putovanju krez pašku povjest. Naša san se na nekoj čudnoj valnoj duljini, frekvenciji i ćuham. Kaj da sa te frekvencije cuje nešto ca dolazi iz nekog drugog vrimena. Osjećam da neki koristi moju glavu i moje ruke i da na papir olovkom ispisuje arhaičnu pismu:

Kad Hrvati stari na otok su došli
Lipo misto svoje sagradit su pošli

U Sveti trokut oni tada vjerovaše
Svome gradu lipo misto izabraše

Ovde zlato bješe bijelo, u obliku soli
Što na kraju strašne zada svima boli

Vrazi su se odma strašni tu stvorili
Ki to zlato uzet za sebe su stili

Hrabri judi redom ti Pažani stari
Nikome se tlačit tada nisu dali

Protiv jačeg u boj silni oni greju
Srca čista štitit svoju svetu meju

Tristo godin dugo oni se boriše
Al na kraju snage neimaše više

Nepravdom ih tada vrazi pokoriše
Ognjište njihovo dušmani porušiše

Hrabrog roda judi redom izginiše
Pridošlicam novo misto ostaviše

Nima više sada tog roda staroga
Slabe vajde ima od ovoga novoga

Za slobodu svoju krv oni proliše
Nikome se zato sad ne haje više

Jute rane Paške zalicit ne mogu
Nama sad ostaje moliti se bogu




09.04.2010

Dan zdravlja!

Danas je svjetski dan zdravlja. Svjetski dan zdravlja 2010. godine obilježava se pod motom "1000 gradova 1000 života". Naši susedi uključili su se u obilježavanje mnogim sportsko-rekreativnim aktivnostima na čelu sa svojim Gradonačelnikom. A mi? Mi nimamo potrebu stalno dokazivanje da smo Grad, ca sad ne moramo bit u ovih 1000. Ca će to namin, samo šušur, televizija, novinari, mediji, besplatna prilika za promociju... hm. Ako nastavim škodit će mi zdravlju zato fermivan. Samo da se podsitin:
Umjerena tjelesna aktivnost je zajedno s pravilnim navikama hranjenja temelj zdravoga života. Bilo koja količina tjelesne aktivnosti postići će da se bolje osjećate. Najmanja količina tjelesne aktivnosti koja je potrebna za prevenciju bolesti jest 30 minuta dnevno. To ne mora značiti odlazak u teretanu nego i jednostavnije pothvate, hodanje do posla, vježbanje na kućnoj bicikli, košarka u dvorištu ili plesanje s ukućanima. Početnici bi trebali postepeno povećavati količinu fizičke aktivnosti, 30 minuta je minimum aktivnosti potreban za prevenciju bolesti. Naravno, svaka minuta više predstavlja veće ulaganje u svoje zdravlje.
Pa proslavimo ga dostojno onog ca nan je jedna od najvažnijih ako ne i najvažnija stvar u životu. Movimo se!

Dajte mater ditetu

Danas na Moru otoka (Aralsko more prevedeno na hrvatski jezik znači „ More otoka“)… sutra možda na vašem otoku. Homo cirkcus s predstavom “Dajte mater ditetu”.
Aralsko jezero (zbog svoje veličine, velikog broja otoka i obilja života u njemu nazivali i Aralsko more) sa površinom od 68.000 kvadratnih kilometara (cca veličina Irske) nekada je bilo četvrto po veličini na planetu a NESTALO je zahvaljujući ponajviše čovjeku. Nestajanje Aralskog jezera počelo je šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je Sovjetski Savez preusmjerio rijeke koje su ga snabdijevale vodom (Amu Darya i Sir Darja) radi navodnjavanja plantaža pamuka. Presušivanje jezera dovelo je do brojnih ekoloških i ekonomskih problema u samom jezeru i okolnom području. Promjene se očituju u sve hladnijim zimama i sve toplijim ljetima jer je jezero veličine Irske, dok je postojalo, bilo glavni klimatski modifikator između hladnih sibirskih vjetrova i vruće pustinje. Otkako je svedeno na mali dio nekadašnje površine, voda sve brže isparava, vlaga vuče podzemne soli na površinu i nekadašnja oaza nepovratno se pretvara u mrtvu, neplodnu zemlju. Nedavnom posjetom Aralskom jezeru glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon ostao je, kako kaže, šokiran "jednom od najvećih ekoloških katastrofa našeg doba". "Ovo je znak da moramo pod hitno poduzeti potrebne akcije za spašavanje Zemljinih prirodnih resursa. Ostao sam duboko dirnut, potresen, tužan spoznajom da je jedno tako moćno i veliko more samo nestalo", rekao je Ban tijekom svoga posjeta, "Ovo je živo svjedočanstvo što se događa kad zanemarujemo okoliš i uludo trošimo svoje prirodne resurse. Okolišem moramo puno bolje upravljati jer naša je dužnost planet Zemlju ostaviti generacijama koje dolaze nakon nas kako bi one mogle živjeti u boljem svijetu".

Šparoge

Lipo vrime izmamilo je šetače u prirodu. Blagodati naše „škrte“ prirode naucili su obilato koristiti i vikendaši. Na pristupačnim mistima covik više i ne more nać šparogu nego se za nju triba trmendo nahodit. To i ni tako loše jer smo izašli iz zime pofaldani zalihama masnog tkiva pa tako ni svako zlo za zlo. Pomalo mi je jedino zlo kad ispred sebe vidim vikendaše raspoređene u strijelce kako brstiju šparoge. Idilu i mir prirode pomilovane prolitnjim suncem para dozivanje "cuceka" ki pušteni na slobodu skaceju okolo puni veseja. Tek smo izašli iz zimske predstave „nidi nikoga“ i teško se naviknut na carataniju. Trudim se da mi ne pade napamet kako im mi ki živemo vode celu godinu financiramo „hladne pogone“ komunalnog, nerentabilnu infrastruktu struje, vode, kanalizacije, ceste, javnu rasjetu... Ma neka, neka judi uživaju kad moreju. Sa gorkim okusom u ustima odlazim na drugu bandu verujuć da će taj okus zaminit lipišim gorkim okusom šparoge za viceru.

Nešto o Šparogi...

U staroj Kini, 3000 g.p.n.e. jedna je vrsta šparoge s Dalekog istoka bila tražena kao lijek protiv kašlja, čireva i oteklina. Smatralo se da ublažava bolove u nogama te se koristila u pripremanju kupki.
Šparoga je jedna od najstarijih samoniklih kultura Mediterana, gdje je uzgajana još od antičkog doba. Egipćani su divlju šparogu, koja je rasla uz tok rijeke Nila, osim za prehranu, nudili bogovima na dar, a u grobnicama faraona pronađene slike šparoga. Grci su brali divlje šparoge, a kao i Rimljani, vjerovali su da ima ljekovita svojstva te su ih dodatno upotrebljavali kod uboda insekta i zubobolje. Rimljani prvi počinju kultivirati šparogu, a znali su ju i zamrznuti: nakon branja na jugu, kočijama su dopremali šparoge na Alpe gdje bi njene izdanke držali u snijegu do šest mjeseci, a nazad bi ih dopremili za velika slavlja.
Arapi su smatrali da ovaj izdanak ima afrodizijačko djelovanje, te ga u 16-stoljetnom ljubavnom priručniku spominju kao stimulans za ljubavne želje. U Francuskoj je bila poznata po diuretičkom djelovanju, a bogataši su joj pripisivali afrodizijska svojstva.

Šparoga ima malu energetsku, a veliku nutritivnu vrijednost i njezina je najveća vrijednost u ljudskoj prehrani bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima. Najbogatija je kalijem, zatim fosforom, sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrži dosta mikroelemenata kao što su željezo, bakar, cink, fluor i jod. Šparoge su odličan izvor folata i vitamina C; dobar izvor tiamina i vitamina B6; dok su osrednji izvor vlakana, vitamina A, bjelančevina, riboflavina, niacina i magnezija.

Šparoge su jedan od najbogatijih izvora rutina, flavonoida koji reducira kolesterol, snižava krvni tlak i ojačava oslabljene kapilare. Sadrže i glutation, jedan od najsnažnijih antikarcinogena i antioksidansa. Šparoga ujedno djeluje stimulirajuće kod dugotrajnog i napornog umnog rada.

1. travanj - Dan svih luda

Povijest zbijanja šala 1. travnja je obavijena tajnom, no ipak postoje dokazi da se ovaj svojevrsni "narodni praznik" pojavio krajem srednjeg vijeka u Pagu kao 'Dan svih luda'. Postoji vjerovanje da korijeni toga "praznika" dosežu do starog Rima. Do sredine 16. stoljeća većina je Europljana obilježavala Novu godinu 25. ožujka, a slavlje je trajalo do 2. travnja. Francuska je prva, 1564., službeno uvela 1. siječnja kao prvi dan godine. Međutim, vijesti su se sporo širile zemljom, pa su mnogi ljudi i dalje slavili po starom, a bolje obaviješteni građani smijali su im se i zbijali šale. Za onoga tko je nasamaren imali su običaj kazati da je dobio "aprilsku ribu". U anglosaksonskim zemljama zovu ga Dan svih budala (All Fools' Day). U Škotskoj je taj običaj prvotno zvan lov na kukavicu, tj. osobu koja padne na štos. Finci taj dan povezuju s proljetnim podukama djece o poljoprivrednim radovima, a slično je i u Švicarskoj. Neki smatraju da prvotravanjski običaj ima veze s datumom rođenja, odnosno, smrti nesretnog apostola Jude Iskariota koji je izdao Isusa Krista. Kako je 1. travnja, dan kada je po nekima Juda rođen, vrlo nesretan dan, ljudi su odlučili ublažiti njegovu zlu kob zbijajući šale i ismijavajući jedni druge. Po drugoj verziji, Juda se 1. travnja nije rodio nego umro pa je taj neobično sretan dan trebalo svake godine obilježiti uz što više zabave i smijeha.
Marc Twain je o tom je danu rekao da služi kako bismo se prisjetili tko smo i što smo u ostala 364 dana.