S obzirom na slabiju mobilnost i okolnosti oko korone moje prikupljanje potrebnih informacija kao i obilazak terena mjesta iskopa još su u tijeku.
Otkriven zanimljiv artefakt
Spletom okolnosti došao sam do zanimljive informacije o arheološkom nalazu tragom koje sam pokušao prikupiti što više informacija. Prilikom melioracije zemljišta u povljanskom polju pronađen zanimljiv nalaz - pretpostavljam da se radi o kamenom kalupu za lijevanje nakita. Predmet je slučajni nalaz koji se dogodio prigodom nasipavanja stajskog gnojiva početkom ove godine. Predmet se nalazi kod Š. F. u Povljani i spreman ga je ustupiti za stručnu obradu. Tragom informacije o nalazu posjetio sam Š. F. i dobio potrebne informacije koje mogu biti korisne za daljnje istraživanje. Ostaje jedna nedoumica koju pokušavam riješiti jer smatram da je od velike važnosti za sam arheološki kontekst nalaza. Radi se o tome da je stajsko gnojivo doneseno iz jedne stare nastambe (štale) iz Vlašića što bi moglo ukazivati da je prilikom utovara stroj zahvatio dublje ispod površine na kojoj bi se takvi nalazi i očekivali. Nadam se da će ovaj vrijedan nalaz koji može govoriti o razvijenijoj metalurgiji na otoku u Liburnsko doba (s obzirom na "ornamente") i neposredne blizine jake liburnske gradine pored Smokvice (Vlašići) koja obiluje nalazim keramike, od koje treba istaknuti helenističku tipa Gnathia, kao i numizmatički nalaz koji govore o kontinuitetu života na ovom prostoru. Kalup na sebi ima više zanimljivih aplika, neke od njih identične su onima na kalupu nađenom na gradini u Nadinu. Ipak, prepustimo konačnu riječ struci...
Literatura: https://hrcak.srce.hr/file/201057
Radivoj Pastorčić - IZLOŽBA FOTOGRAFIJA "more, brodi, sudbine"
Postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i oni koji plove (Platon). "More brodi sudbine" naziv je moje 3. samostalne izložbe fotografija proizašle iz doživljaja kojim prevladava stanje duha u interpretaciji motiva. Spektar boja oslikava različite vidove trenutnih raspoloženja koje će sa lakoćom prepoznati svako ljudsko biće kojemu emociju nije strana. Prizori su to namočeni kapljicama mora i pokojom suzom obasjanu svijetlom tu na horizontu gdje sunce zalazi u bezdan. Stojeći na obali čovjek je sanjao plovidbu i stoga stvori čovjek brod na svoju sliku, da njime plovi, on ga stvori.
Najljepše osjećaje slobode doživio sam na moru. Dok brodim vjetar crta nebo a valovi tiho pjevuše "Brodovi su isti ka i ljudi", nadam se da ih čujete. Život vam je ka svića na buri - malo svitla i brzo zaškuri. Pomalo kopnim u plitkoj luci, prizivam sjećanja na plovidbu, i molim sudbinu za vjetar koji će me otisnuti prema pučini u zagrljaj slobodi.
Broditeljima i roditeljima,
Radivoj Pastorčić
Najljepše osjećaje slobode doživio sam na moru. Dok brodim vjetar crta nebo a valovi tiho pjevuše "Brodovi su isti ka i ljudi", nadam se da ih čujete. Život vam je ka svića na buri - malo svitla i brzo zaškuri. Pomalo kopnim u plitkoj luci, prizivam sjećanja na plovidbu, i molim sudbinu za vjetar koji će me otisnuti prema pučini u zagrljaj slobodi.
Broditeljima i roditeljima,
Radivoj Pastorčić
3. smostalna izložba fotografija
~"More brodi sudbine" naziv je moje 3. samostalne izložbe fotografija proizašle iz doživljaja kojim prevladava stanje duha u interpretaciji motiva. Spektar boja oslikava različite vidove trenutnih raspoloženja koje će sa lakoćom prepoznati svako ljudsko biće kojemu emociju nije strana. Prizori su to namočeni kapljicama mora i pokojom suzom obasjanu svijetlom tu na horizontu gdje sunce zalazi u bezdan. Platon je rekao: "Postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i oni koji plove". Stojeći na obali čovjek je sanjao plovidbu i stoga stvori čovjek brod na svoju sliku, da njime plovi on ga stvori.
Najljepše osjećaje slobode doživio sam na moru. Dok brodim, vjetar crta nebo a valovi tiho pjevuše "Brodovi su isti ka i ljudi", nadam se da ih čujete. Život vam je ka svića na buri - malo svitla i brzo zaškuri. Pomalo kopnim u plitkoj luci, prizivam sjećanja na plovidbu, i molim sudbinu za vjetar koji će me otisnuti prema pučini u zagrljaj slobodi.
Posvećeno ploviteljima i roditeljima,
Radivoj Pastorčić
Gorica
Gorica je rijetko ciljano odredište putnika namjernika i naizgled nema "ono nešto" što bi na prvi pogled privuklo. Mnogi će reći sve je u očima promatrača, naravno, pod uvjetom da ne zanemarimo da osim vida postoje i mnogi drugi načini opažanja... svojevrstan "subjektivni odraz objektivne stvarnosti".
Na putu prema vinogradu u predjelu Konija, moj pokojni dide Ante, prekrižio bi se pred malom kapelicom sv. Ante. Goričani ga pamte kao poštenog, jakog i radišnog čovjeka. Vinogradi su vremenom postali pašnjaci jer stočar nije u većoj mjeri ovisio o atmosferilijama. Tragom tog težačkog puta svraćam u Goricu do obitelji Škoda Ive po "afitancu".
Za mene se ovaj posjet (2018.) pretvorio u puno veću afitancu od samog najma zemlje za ispašu ovaca. Druženje sa barba Ivom (Ive) Škoda započelo je mojim propitkivanjem o "pamćenju" stare Gorice i namjeri da doznam nešto više od onoga što je napisano i poznato.
Povjesničari tvore prošlost na osnovi zapisa koje nalaze u starim vrelima. Oni ponekad mogu biti nepouzdani pa čak i oprečni s obzirom da se najčešće radi o prijepisima originala nadopunjeni sholijama - interpretacijama na osnovi kojeg se formiraju zaključci.
Naš vrsni poznavatelj paške povijesti M. Granić, u svom djelu "Srednjovjekovni Pag (Povijesni pregled i toponimija)" donosi nam slijedeće podatake: "Selo je osnovano sedamdesetih godina 15. st. Paški vlastelin Petar Karleta 1489. godine "In Gorixiah in confino Sancti Michaelis" navodi Petrus de Pago (Petar Grubonić/ Dišković, op.a.) prodaje neku zemlju.... Matične knjige (MK, Pag Inv. br. 728, fol. 11. u kasnijim dokumentima spominje se pod nazivom "de ville Gorize (1588.) tadašnja župna crkva bila je Sv. Mihovila", "Krešimirova isprava spominje naselje Murovlani nalazilo se u neposrednoj blizini ove crkve."
Nama osobito zanimljio naselje Murovlani iz "Krešimirave isprave" po mišljenju mnogih pa i M. Granića: "Između Mihovila i Gorice je moralo biti neko srednjovjekovno naselje, prije utemeljenja Gorice koja je kasnija paška seoska aglomeracija. Gorice kao sela nema u paškom katastiku 1452., a on je mjerodavan izvor za naselje".
Branimir Brgles i Dunja Brozović Rončević - Povijesne potvrde Paške toponimije; nalaze podatak o tome da se naselje Gorica spominje već 1290. godine u spisima zadarskih bilježnika Petrusa de Pago te Vennesa Bernardi de Firmo u neobjavljena djelima spisa zadarskih bilježnika. Nedoumica je u tome što nije potpuno jasno sudeći prema navedenom izvoru - odnosi li se naziv na toponim ili naselje.
Župna crkva sv. Antuna Padovanskog je sagrađena 1830. god. i kasnije više puta obnavljana i preuređivana. Obnavljana je i kad je nabavljen novi kameni oltar kojeg je na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1998. posvetio nadbiskup u miru, mons. Marijan Oblak uz sudjelovanje poslužitelja iz Paga, župnika dekana, don Srećka Frke Petešića, čijom je zaslugom postavljen na zvonik kameni križ sa hrvatskim pleterom.
U bližem okružju Gorice nalazi se nekoliko arheoloških lokaliteta od kojih neka mogu ponuditi nalaze za odgovore na zagonetke paške povijesti. Nažalost, neke od tih lokaliteta devastiralo je vrijeme ponajviše rukama čovjeka donekle opravdano potrebom za preživljavanjem. Od važnosti za pašku povijest, lokalitet i Crkva sv. Mihovila biti će jedna od mojih narednih tema.
Uz ugodan i informativan razgovor kojeg obasjava proljetno sunce na putu prema zalazu dolazimo do starog djela naselja, u malu ulicu dugu pedesetak metara koju tvore omanje kućice naslonjene jedna na drugu. Građene su "po starinski", raznim vrstama kamena povezanim vapnenačkim mortom. Skromna kamena zdanja bilježe mnoštvo zanimljivih pamćenja. Jedno takvo ispričao mi je barba Ive:
Nekom prigodom dolazi svećenik u posjet omanjoj seoskoj kući ispunjenoj dimom ognjišta zagušljivog i neugodnog mirisa goričanin mu kaže: "Uđite velečasni, ajmo unutra...". Okolnosti velečasnom nisu baš bile motivirajuće pa uzvrati... "ne hvala, ne bi ulazio unutra...". Gostoljubivi domaćin ustraje u svojoj namjeri: "Ali velečasni, uskoro je gotova janjetina pod pekom.", Zov slasne mlade janjetine bio je očito velečasnom neodoljiv: "A onda uđimo!"
"To su ti sige ili kako bi mi rekli "siđe", služile su da se na njih stavi boketić mlika kad bi se večer pomuzlo ovce. Noga puta ni bilo frižidera, pa je tako vanka na siđi mliko ostajalo zdravo do jutra. U kućamin u to vrime se gori oganj pa je bilo teplo."
Obzirom na vremenom nastale zdravstvene poteškoće nisam se uspio detaljnije upustiti u istraživanje navedenog. Ako tražite lakši put i upišete pojam sika ili siđa u svemoćne tražilice vjerojatno nećete dobiti kao ni ja ništa suvislo.
Sige (siđe) nalazim i u zaseoku Šišini (vjerojatno ih ima i u ostalim mjestima na "jugo"). Na jednoj nastambi oveća je kamena ploča od domaćeg kamena. Od stanovnika zaseoka dobio sam odgovor da taj naziv dolazi kao varijacija riječi "sika", "siga" ili "siđa" ali da taj naziv koriste i za kamen na kojem je sjedio čoban dok bi muzao ovce. "Imaš jednu "sigu" ovdi iza brda di su naši stani. Na nju bi sili i muzli ovce...". Na siđi poput na našoj siciji, mještani bi znali siditi pridkućon i u slobodnom vremenu i razgovarati. Naziv siđa, siga ili sika tražio bi mnogo vremena za obrazlaganje pošto ni sami etimolozi nisu suglasni oko ishodišta. Jezik je postojao i prije dolaska rimljana i latinsko-italskog. Zasigurno su narodi koji su tu živjeli ili dolazili, a nisu iz te "elitne" provenijencije, imali svoje nazive koje i danas možemo prepoznati.
Ne sekira me ta igra riječi, ostavimo je stručnjacima... ili Perunu kome je sikira jedan od atributa u svrsi odsijecanja zmijske glave koja je ukrala sunčevu svjetlost ili možda čvora kojim je Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola. Uskoro će se ionako smračiti. Put nas vodi ka mjesnom groblju i crkve sv. Ante zaštitnika mjesta, sveca kojeg su štovali do te mjere da su stariji znali reći: "Isuse, moli svetog Antu da nam pomogne"!
Kamen je vjerni čovjekov pratitelj, nijemi svjedok vremena od rođenja do smrti. Posjet groblju slika je odnosa prema kultu mrtvih, mjesto je to gdje se dodiruju frekvencije nejasnih relacija. Tim prostorom u tišini šapuću minula pokoljenja. Na nama je da ih poslušamo...
"Znaš, ovdi na crikvi ispod zvonika (preslice) bila ti je jedna ploča sa natpisom na glagoljici. Nju ti je negdi početkom devedesetih, odni u muzej (AMZD) Ivo Oštarić sa judima iz muzeja".
Prema informacijama koje sam naknadno dobio druga osoba u društvu Ive Oštarića bio je S. Gluščević. Ploča je bila skinuta sa pročelja prilikom rekonstrukcije crkve. Nakon toga odnesena je u Zadrski muzej a ploču je preuzeo tadašnji ravnatelj muzeja Smiljan Gluščević.
"Više godišć provali smo doć do te ploče ali nikoga ni briga... izgubila se", "Barem da imamo tu ploču pa da turisti dođu viti našu starinu". Barba Ivine riječi izgovorene prisutnom tugom dotiče me u srce tjeskobe. Ne, ne mogu ostati ravnodušnim i obećavam barba Ivi da ću potegnuti inicijativu da se ploča nađe i vrati župnoj crkvi Gorice. (Dio dokumentacije u prilogu).
U potrazi za pločom pokušao sam doći do informacija. Posao nije bio lagan, mnogo toga je vrijeme izbrisalo. Nema više ni fotografije na kojoj je bila, preostala su uglavnom sjećanja. Krenuo sam od imena koje mi je barba Ive spomenuo. Kontaktirao sam profesora (magistra) Ivu Oštarića koji je, po navodu barba Ive Škode bio jedan od sudionika kada se ta ploča odnijela. Zanimljivo da tu povijesnu ploču na glagoljici isti nije prepoznao kao imalo vrijednu zapisa. Ne nalazimo je spomenutu u bogatim izdanjima poput "Arheološke karte otoka Paga" kao ni "Toponimiji otoka Paga" ali niti spomenutu u raznim znanstvenim djelima koje obuhvaćaju glagoljaške natpise i sl. na otoku Pagu. Prema sjećanju I. Oštarića. u našem telefonskom razgovoru, opisuje ju kao kamenu ploču omanjih dimenzija sa 3-5 slova na glagoljici. U kontaktu sa gospodinom Jakovom Vučićem, sadašnjim ravnateljem AMZD i njegovim kustosima imam jako lijepa iskustva. Gospodin Jakov izrazio je želju za pomoć oko nalaženja ploče. Prepreka je bila ta što se ona nalazila u velikom broju neevidentiranih ploča bez arheološkog konteksta. U tom trenutku misija pronalaženja izgledala je nemoguća s obzirom na to da sam nastavio potragu tek nakon oporavka početkom 2021. Bio je to vremenski odmak od skoro tridesetak godina. Jedno predvečerje kojem caruje suton pun mistične energije dovelo me natrag u Goricu. Informacija o tome da su Martina Maričević i njen pokojni muž povratnici iz Amerike - ponukalo me na promišljanje koje sam iznio teti Martini da pogleda stare VHS kazete. Vjerojatno je negdje ispred crkve možda snimljeno kakvo vjenčanje ili krštenje. Sutradan ujutro, gle čuda, teta Martina mi šalje mobitelom slikan ekran TV-a na kome se jasno vidi "izgubljena" ploča. To je bilo od velikog značaja za nastavak. Uslijedio je ponovni kontakt sa Jakovom Vučićem koji ju je na koncu i pronašao u gomili ploča na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. Ploča je konačno nađena, vraćena je župi Pag i danas (13. lipnja 2021.) na Antonju biti će postavljena u crkvi sv. Ante (padovanskog).
Naizgled mala ploča nosi na sebi malu ali vrijednu informaciju o životu naših predaka i komadić je puno većeg povijesnog mozaika. Na Vama je izbor osjećate li i vi potrebu za "afitancu" ili poštovanje, danak prema najmu ovih prostora. Moja afitanca je ispunjena, moja duša mirno i slobodno sniva dok ju nosi uzdasi vjetara vrletima otočnog kamenjara...
Radivoj u spomen svom didu Anti, Pastorčić.
Hvala.
Post festum
Skončala je moja izložba fotografija na temu Čipke grada Paga - BIJELA NIT - STVARA MIT. Htio bih se zahvaliti svima koji su mi ukazali potporu u realizaciji iste. Zahvala i onima koji su joj nazočili kao i onima koji nisu. Dok je "domaćima" interes pobuđen u konstatacijama "ova je umrla", "ova je još uvijek živa", "ova ti je od onoga", itd. Veseli me interes gostiju za čipku, našu povijest i kulturu.
Malo sam problema imao objasniti nekim strancima kako to da je jedini "spomenik na pijaci" poprsje Bartolu Kašiću a pijaca se naziva "TRG PETRA KREŠIMIRA IV"... no uz malo "driblanja" uspio sam riješiti tu nebulozu.Niti vremena neumoljivo ostavljaju sjećanja na putu konca. Život se i dalje šije bijelom niti, ljepotom djela se kiti, djelić mita lipo je biti... Hvala Vam.
NUKLEUS PAŠKE POVIJESTI
Nakon više od desetljeća čekanja odgovora struke kojeg nema iz "razumljivih razloga", tvrdim da u Gradu Pagu postoje naj poligonalniji kameni megaliti antičke provenijencije na prostoru Hrvatske pa i šire!!!
Megaliti su dio antičke građevine građene sofisticiranom poligonalnom gradnjom, bez morta, na koju su se u kasnijem periodu nadogradili magazini soli - nukleus paške povijesti.
Vi, koji ni nakon pola stoljeća bezuspješnih sustavnih istraživanja ne možete sa sigurnošću reći gdje se nalazi antička, pred rimska - CISSA poslušajte nijemi svjedok vremena - kamen... ja ću smjelo izreći:
To je ta ANTIČKA CISSA!
Ako nisam u pravu - dokažite suprotno.
Dođite, vidite i pobijedite!
PAG:
PAG:
Asclepiusov hram u Lissosu na Kreti:
Mikena:
Varvaria - Hrvatska:
Dolina Kraljeva - Egipat:
Alatri (Etrušćanski) - Italija:
Daorson - BiH:
Itd...
"Šta će reći historija? Historija će, gospodine, lagati kao i obično."
George Bernard Shaw
Kamen ne laže!
Osvrt na tekst pod nazivom - "BELA IV I KRALJEVSKI GRAD" (ISKONSKI PAG - blog.dnevnik.hr)
Dragi Branimire,
izuzetna mi je zadovoljstvo što si našao za shodno osvrnuti se na moje pisanje kako na blogu tako i na fejsu... cilj je postignut!
Osim što si me zlobno prozvao odaslanom otrovnom strelicom zorno si pokazao da ne dosižeš. Mada tvoj tekst nije vrijedan osvrta, zbog tebe i tebi sličnih, red je da ti odgovorim.
Prvo bi ti predložio da ga ponovno pročitaš i možda kroz tu prizmu samodopadnosti probije tračak spoznaje napisanih gluposti.
Lijepo je da te je ponukalo da ponovno uzmeš knjige u ruke poput Klaića, Šišića, Suića i ostale eminentne povjesničare i pročitaš nešto o povijesti pa barem to bili i samo naslovi knjiga, a ne copy-paste-a sa interneta.
Odao si mi veliku čast dovodeći me u tako eminentno društvo uvaženih znanstvenika ali dragi Branimire ja tamo ne pripadam. Ja sam slobodni istraživač bez nadnice i ne robujem dogmama.
Ja ne pišem povijest i nepismen sam... i ne daj bog - pismen poput tebe.
Moja namjera nije bila dokazivanje vjerodostojnosti "Bule". Pišem svoja promišljanja koju na tragu nekolicine znanstvenika (T. Smičiklas i dr.). Ne promišljam i ne pišem dodvoravanjem, lokal patriotizmom, političkim interesima, natjecanjima čiji je veći... ili stariji (Grad) niti nadničarenjem.
Malo si se zapleo u svom (osvrtu) tekstu što ne čudi s obzirom na doseg.
Čemu dilema kada Branimir Maričević lijepo piše:
"KADA BI SE TREBAO SLAVITI Dan grada Paga posvetio SAM dva posta na blogu pa neću ulaziti u daljnju prepisku oko toga, ali neću više ni biti u zabludi da Radivoj piše neutemeljene povijesne podatke koji nisu provjereni."
Predhodno, iz svog dugogodišnjeg samoljubivog iskustva, zaključuješ:
"Evo kako povjesničari mogu zakomplicirati stvari i kako tvrdnja u MOJEM prvom postu „ da povijest nije nikada kazala istinu do kraja“, DOLAZI NA SVOJE."
Pametnom dosta...
Branimire dragi niti ti niti ja nećemo određivati kada će se slaviti dan grada. Pa do nedavno si slavio 5. aprila (1945.). Tada ti Bula ni padala napamet.
Važno je da si ti Branimire Maričeviću siguran u svom poznavanju povijesti i pri tome ostani, jer ako budeš malo dalje čitao "u zanosu" napisane knjige i znanstvene radove velikih imena poput M. Suića, imati ćeš posla na pretek. Počni od toga da je M. Suić tvrdio da je antička Cissa bila na području Istre itd.
Tvoj blog mi nije vrijedan preostalog vida i ne čitam ga osim kada mi ukažu na budalaštine i osobno prozivanje. Samo da te upozorim da sam nedavno na Google-u tražio sliku LUMACE i dobio sliku sa tvog bloga gdje tvrdiš da "LUMACA" dolazi od talijanskog naziva za puža!!!!
LUX LUMINE!
Moje mišljenje je promišljanje slobodnog stila uz dozu sarkazma...
Pročitaj i tekst pod nazivom TA BULA RAZA:
Danas slavimo dan Grada Paga potomka Starog Grada Paga. Potomak je nasta od tragično stradalog oca „Starog grada“ i matere Venecije koja je preuzela skrbništvo nad njim. Inače zna se da je potomak (sadašnji Pag) rojen i blagoslovljen postavljanjem kamena temeljca dana 18.05.1443. Dan postavljanja kamena temeljca bio bi i logičan rođendan ali ni tako. Nasljednicima je izgledalo da njegov rođendan nema neku vridnost i ne dosiže dovoljno u povijest. Mater mu nisu volili pa su stili da mu daju obilježje nečeg ocevog. Kumovanjem odlučiše da njegov dan bude dan kada je njegov tragično stradali otac dobio toliko željenu povelju o slobodi. Kada se uzimaju događaji iz povjesti oca a prenose na sina mora da su bili jako vridni bremena koje će sin nositi. Prisjetimo se povjesti:
Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV biža je pred Tatarima. Biža je po dalmatinskoj obali sklanjajući se u gradove tražeći spas. Spasili su ga Pažani u bici koja se vodila negdi blizu Paga a u kojoj su pažani imali velike žrtve. Kraljevi, kad im se radilo o guzici bili su izdašni u obećanjima i darovnicama. Dana 30.03.1244. godine dodjeljuje Pagu (tadašnjem Starom Gradu) povelju (BULU) kojom Pag postaje slobodni kraljevski grad. SAMO TRI MISECA potli Bela
da bi se libera borbe s Venecijom daruje joj ove krajeve zajedno s Pagom. Pag ponovno gubi slobodu i biva podjeljen (otok) između Zadra i Raba. Pažanima je preostalo... kako bilježi Ruić... jedino da se uvuku među svoje zidine kao zmija sa žalcem punim otrova koja čeka da ujede čim je netko dotakne...
TRI MISECA SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA!!!!
Tu ćeš isto naći još "materijala" za "kritički osvrt". Izuzetno mi je drago da si ispunio cilj... čitaj, čitaj i uči...
Činjenica da ljudi ne uče na greškama povijesti - najvažnija pouka povijesti. (A. Huxley)
Srdačno, Radivoj Pastorčić
Dodatak:
Miro Granić - Srednjovjekovni Pag (Povijesni pregled i topografija) 2011. navodi:
"Osim ove isprave (o postavljanju kamena temeljca, op.a.) Pažani svoj monumentum perenne osnutka grada u epigrafičkom spomeniku. Tada je na istom mjestu, sjeveroistočnoj kuli, postavljen spomen-natpis s grbom kneza Faliera, danas u zbirci lapida u crkvi sv. Jurja u Pagu, jednostavna izričaja: "Petro Faletro comite coepta fvit verbs 1443". Razumljiv svakom poznavatelju i osnova latinskog, tog esperanta srednjeg vijeka, pa će natpis reći: "Za kneza Petra Faliera zasnovan bijaše grad 1443." KOLIKO SE GRADOVA MOŽE PODIČITI RODNIM LISTOM U PISMENU JAVNE ISPRAVE I POTOM U KAMENU OVJEKOVJEČENA SPOMENA ISTOG!"
Pag Arhivsko Gradivo
Digitalni arhiv pod nazivom “Paško Arhivsko Gradivo” (arhiv - kasnolat. archivum: pismohrana) je privatna ili javna zbirka dokumenata koje prikuplja, čuva i priprema za uporabu arhivskogo gradivo.
Pod arhivskim gradivom smatramo različite dokumente, isprave, spise, knjige i dr. nastale djelovanjem pravnih i fizičkih osoba, javnih ili privatnih ustanova, bez obzira na način na koji je gradivo reproducirano, tako da to obuhvaća pisane, tiskane, crtane ili na koji drugi način umnožene dokumente (npr. mikrofilm, fotografija i sl.).
Arhivska digitalna građa dostupna je kao važan izvor za poznavanje i proučavanje lokalne povijesti. Digitaliziranjem dokumenata i javnom objavom putem novih medija to nadasve vrijedno gradivo
postaje dostupno korisnicima - povjesničarima, sociolozima, etnolozima itd, ali i svima onima koje zanima prošlost otoka Paga.
U vremenu u kojem živimo ovo je (zasad, dok se ne stvore bolji uvjeti) prikladan način da sačuvamo i prenesemo kulturnu baštinu koju smo baštinili od naših predaka kao zalog za buduća pokoljenja.
Radivoj Pastorčić (20. ožujka 2021.)
LUMACA ZAHVALJUJE NA PETROLJU
Akcija "LIBAR TO GO" koju sam volonterski pokrenuo ispunila je moje srce srećom, neprocjenjivom nagradom na kojoj Vam zahvaljujem. Nadam se da ste i Vi osjetili barem dio istog osjećaja.
Ovim putem htio bi se zahvaliti svim paškinjama i pažanima kao i ljudima koji su podržali akciju. Svakodnevno se donose knjige stoga će popis biti redovito ažuriran.
Dođite po svoju knjigu.
Projekt: AthenaPlus
O projektu AthenaPlus: AthenaPlus je mreža, osnovana u ožujku 2013, koja ima za cilj omogućavanje pristupa mrežama kulturne baštine, obogaćivanje metapodataka, poboljšanje višejezične terminologije, te prilagođavanje podataka korisnicima s različitim potrebama. Konzorcij Athene Plus sastoji se od ukupno 40 partnera iz 21 države članice. AthenaPlus je usko povezana s Europeana platformom pomoću koje koje će veliku količinu digitaliziranog kulturnog sadržaja učiniti dostupnim za korisnike.
Opis predmeta (Lijevo): Čipka na iglu izrađena je od bijelog lanenog konca s nizom malih geometrijskih elemenata, prevladava motiv romba, romboida i kruga, a složeni su u koncentrične krugove; na obrubu su jako naglašeni šiljati zubci. Godina nastanka 1927.
Opis predmeta (dolje): Prostirka (tablet) sastavljena od mnogokrake zvijezde u sredini i krstolikog oblika, oko kojeg su zvijezdasti motivi. Izrađena u tehnici na iglu (paški teg) od bijelog lanenog konca tt DMC. Ornamenti: stari geometrijiski oblici. Budak br. 672.
