Kaulica

Jučerašnje zatišje pred buru iskoristio sam u šetnji stazom Mikula. Već neko vrijeme “uređujem” dio postojećeg puteljka koji od crkvice sv. Nikole uz more vodi prema Kaulici i usjekom se spaja na makadamsku cestu. Predio je to koji sam prošao u više navrata. Naizgled dobro poznati prostor iznenadi nekim novim detaljem, zapažanjem koje me ugodno iznenadi.

Vraćajući se usjekom kojeg nazivamo Kaulica naišao sam na nekoliko ulomaka crijepne opeke. Nekoliko manjih ulomaka, iako ravnih ploha, nisu mogle pružiti neku naznaku pripadanja određenom povijesnom razdoblju. Nakon malo dužeg rekognosciranja pronašao sam jedan oveći fragment koji svojim osobinama upućuje na fragment antičke tegule.

Udolina koja se od mora suzuje prema vrhu ispresijecana je terasama i ograđena suhozidom kako bi taj mali dio obradivog prostora bio zaštićen od stoke. Terase su u zavjetrini, okrenuta prema zapadu, izložene suncu i očito su dugo vremena bile vinogradi. U usjeku se nalaze ruševni ostaci nekoliko suhozidnih građevina. Sa jugoistočne strane ali na najvišoj točki kamenog brežuljka nalazi se suhozidna “stražica”.


Razgledavajući okolni krajolik tridesetak metara sjeverno, na kamenoj podlozi i padini zamijetio sam manju kamenu gomilu. Ono što mi je privuklo pažnju, a izdvaja je iz krševitog dijela, je dio okrenut prema jugu na kojem rastući iz nje bršljan ocrtava ovalnu suhozidnu konstrukciju izvana ugrađenu većim kamenjem a iznutra ispunjenu manjim. Karakteristikama bi mogla ukazivati na “gramaču” ali ista se nalazi na kamenitom predjelu koji nije imao potrebe da se “čisti”. Bršljan koji raste iz unutrašnjosti probijajući se kroz naslagani kamen daje naznaku da unutar gomile postoji nanos zemlje. Iako manja gomila promjera 2-3m pokazuje naznake da bi se moglo raditi o grobnom humku.

.

Toponim “Kaulica” mogao bi dolaziti od tal. cavare, cavatura iz koje je nastao lokalni naziv Kavurla = komad obradive zemlje (N. Kustić 2002.)
Prema navedenom sudeći prostor Kaulice ima svoj duži kontinuitet kroz vrijeme u otočkom životu preživljavanja zorno prikazujući borbu težaka za obradom i obranom i najmanjeg komadića zemlje koja život znači.
Dok sam na povratku, kao da čujem utihnuli zvuk jecanja motike, gledam zemlju natopljenu znojem i mukotrpnim radom. Preostalo je samo da se naklonim i zahvalim na ugodnom druženju u samoći i spokoju minulih vremena.