Sjećanja...

Finili su naši bali ostali su karnevali. Rado Vas se sitin Lovre Kantiriću Stjepane Sabaliću. Ako smatrate da je karneval napijantivanje, nažderavanje i nalokavanje sa pokrićem maske varate se...
"U spomen spaljenim ali nesagorenim problemima paškim" Lovro Kantirić
Najlipša "posveta" koju sam ikada dobi od PAŽANINA!


Naslovnicu - Radivoj Pastorčić



Oporuka naša muka!



Sutra će ga ponit nijh šest meju ruke... na pepelnicu užgat ćemo Marka! Spaliti ćemo ga ne radi toga što je kriv! Ne zato što mu se u namještenom teatralnom procesu SUDI za neuspjehe i grijehe zajednice u proteklom cikličkom periodu! NE, netko je htio da mu se ne sudi, netko bahat, netko tko se pravio da zna, netko pametan, netko tko je uspio! Uspio je promijeniti dio "svete" tradicije presude koju čita Lovro Kantirić iz krošnje stare murve restorana Dubrava na rivi prije užiganja… Ne, nema više stare murve, nema više ni osude za propuste zajednice u proteklom periodu lipa moja... radosti!
Op-tužnica ima u sebi tugu, sjetu, rezignaciju... a mi te VOLIMO ka dite sa posebnim potrebama!
 
Nema presude jer ju treba imati "muda" napisati a da ne padne na prvostupanjskom... ali ostala je oporuka! Pa zac te onda užigjeju, radosti moja, ako nisi kriv?
Opo(r)uči nas Marko prije nego li te UŽGEJU i ostavi nam sve nedaće u dotu! 

"Nije li to sud predaka? Karnevalska je oštrica tupa: svakoga pogađa i svakoga štedi, sve je u kronici zabilježeno i barem natuknuto, ali glave ne padaju. Karnevalski smijeh pomiruje, grijesi su izrečeni. Spaljivanjem simboličnoga KRIVCA zajednica je ritualno očišćena, ojačana i spremna za novi krug teške igre svakodnevice." Citat: I. Lozica - O KARNEVALU: DIVERZIJA, KOHEZIJA, OPSCENO I MITSKO (Hrvatski karnevali, 1997.)
 Čitaj O-PORUKU! I zapamtite... nama je cista srida u cetvrtak!!!!

Vremeplov

Skitam i bilježim dan 22,622. Nakon 18.562 koraka naišao sam na nadasve zanimljiv arheološki lokalitet. Iako se to dogodilo u suton kratkim obilaskom lokaliteta našao sam površinski nekoliko vrlo zanimljivih nalaza fragmenata keramike i tegula. Nalazi antičke materijalne kulture upućuju na moguću rimsku nekropolu ili vilu rustiku - tipično rimskog ladanjsko-gospodarskog kompleksa rezidencijalne i gospodarske namjene. Ipak, vjerojatnije je da se radi o rimskoj nekropoli iz doba principata. Nalazište ima elemente koje bi ukazivale na nekropolu međutim o tome neću iznositi detalje. Na dataciju nalazišta ukazuju pečati na pronađene dvije tegule (krovnog crijepa) natpisom "C. PETRON..." vjerojatno C. PETRONIUS. Pored navedenih tegula naišao sam i na nekoliko ulomaka keramike od koji bi dva mogla pripadati keramičkoj urni što ukazuje na incineraciju (spaljivanje pokojnika). Zbog opasnosti od moguće devastacije, lokalitet neću navoditi, dok se na završi proces zaštite. 

(Photohraphy © Radivoj Pastorčić)












Ostaci akvadukta na predjelu Grgurevac u Caskoj?

Već duže vrijeme osjećam poziv jednog usamljenog zida na predjelu petstotinjak metara jugoistočno od naselja Carske (14.54747 | 44.92790). Predio zida je sjeveroistočno iznad uvale Klopotnica na približnoj udaljenosti od tristotinjak metara. Klopotnica osim po nazivu, zanimanje budi i usjekom isklesanim u stijeni stepenastog nagiba prema moru u dužini od tridesetak metara. Nije potpuno razjašnjena namjena te konstrukcije, navodi se kako se radi o ostacima postrojenja za bojanje tkanine ili neke druge namjene koja je u procesu iziskivala blizinu mora ili vjerojatnije veću količinu vode. (Oštarić, Kurilić 2013, 244.) Navod o potrebi za većom količinom vode pokazala mi se kao moguća poveznica sa ostacima zapaženog zida.

Preuzeto sa https://www.google.com/maps

Nakon nedavnog posjeta Ivča jami odazivam se pozivu i u povratku se zaustavljam zaviriti iza zida. Svojom visinom od preko dva metra, dužine približno sedam metara i načinom rustične gradnje slabo obrađenim raznolikim vapnenačkim tesancima uz upotrebu veziva, razlikovao se od ostatka zdanja koje je naknadno prizidano suhozidom kao tor za ovce.

Nakon prospavane noći uslijedilo je prelistavanje stručne literature. Uspoređujem zapaženo sa radom B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005. u kojem opisuje rimski akvadukte otoka Paga. Akvadukt na predjelu Grgurevca nije zabilježen u radu stoga sam detaljnije proučio podudarnosti koje sam na koncu i uočio. Zaključio sam da se radi o mogućim ostacima do sada nezapaženog akvadukta. 
Obzirom da dolazim iz predziđa akademske zajednice postoji mogućnost da je to projekcija mog šestog čula u kompenzaciji oslabljene funkcije vida ali...

Alea iacta est!

Odlučujem se na što skoriji povratak i pokušaja prikupljanju eventualnih novih nalaza koji bi išli u prilog tvrdnji o postojanju ostataka rimskog akvadukta na predjelu Grgurevca.

Akvadukti su inženjerski građevinski projekti koji su korišteni u antičko doba i kasnije za transportiranje vode iz udaljenih izvora do gradova, naselja, poljoprivrednih područja ili proizvodnih pogona. Ovi sustavi su se sastojali od mostova ili konstrukcija koje su omogućavale vodi da teče gravitacijom, bez potrebe za pumpama. Akvadukti su često bili izgrađeni od kamena ili opeke, a njihova arhitektura je bila prilagođena terenu kroz koji su prolazili. Hidrotehnička arhitektura obuhvaća i druge građevine kao što su kanali, rezervoari, bunari i sistemi za navodnjavanje, sve čiji je cilj upravljati vodom za potrebe ljudi, poljoprivrede ili neki od oblika manufakture. Ovi inženjerski projekti često su rezultat kompleksnog planiranja i izgradnje kako bi omogućili efikasno upravljanje vodom u različitim okruženjima i potrebama.

Nakon nekoliko dana uspio sam se vratiti in situ. Naknadna zapažanja kao i izmjeri koje sam tom prilikom napravio dodatno su išli u prilog navedenoj hipotezi.
Naknadnim obilaskom terena uočio sam još ostataka zidova puno manjih dimenzija sjeveroistočno od gore navedenog zida koji uzimam i kao početnu osnovu za mjerenje (Sl. 1), to su ujedno i najveći ostaci visine ~2,5 i dužine ~7 m* zida pretpostavljenog arhitektonskog zdanja. Zid je građen grubo obrađenim i lomljenim kamenom uz upotrebu vapnenačkog morta sa primjesama drobljene opeke i pijeska što ukazuje na opus signinum - kao jednom od vrsta rimskog cementa (opus caementicum). Svi zidovi građeni su na čvrstoj, stjenovitoj podlozi.
Drugi zid nalazi se sjeverozapadno na udaljenosti od prethodnog približno ~3,5 m, ostaci se izdižu u visini od ~0,7 m, dužinu je bilo teže odrediti, iznosi ~3 m (Sl. 4) . 
Prateći dalje liniju nailazimo na predio u dužini od ~4 m sa nešto malo tragova veziva koji se postepeno gube. Nakon toga slijede ostaci trećeg zida u nizu visine ~1 m uzidan na stjenovitoj podlozi (Sl. 7, 8). Dužina ostataka zida iznosi ~1,2 m na koji se u nastavku nadovezuju ostaci veziva na kamenoj podlozi u dužini od ~3,5 m. Ostaci zida prema sjeverozapadnoj uzvisini više se ne naziru (Sl. 9).

Navedeni tragovi ukazuju na usmjerenost koja je određena korištenjem horizontalnog koordinatnog sustava, pri čemu azimut iznosi otprilike 318°, što približno odgovara smjeru geografskog sjeveroistoka. Prateći liniju sva tri zida u smjeru sjeverozapada primjetan je blagi odmak od pravilne linije trase u smjeru sjevera što pokazuje usmjerenost zadnjeg sjeverozapadnog zida čiji azimut iznosi ~ 328°. Tragovi strukture su uočljivi u dužini od pedesetak metara. 

Jugoistočno u smjeru uvale Klopotnica počevši od početnog zida, prateći sada utvrđenu linije nalazim na kamenoj podlozi uzvisine ostatke veziva udaljene od početnog zida ~3 m (Sl. 4). Ostaci veziva prate konfiguraciju terena i uzdižu se prema vrhu obližnjeg brežuljka čija nadmorska visina 39,4 m u dužini od ~6 m nakon čega se gube u blizini vrha uzvisine na kojem se nalazi usjek zatrpan kamenjem. Ostaci zidova otkrivaju svoje tragove samo na rijetkim kamenim blokovima pričvršćenim uz stjenovitu podlogu, dok se fragmentarni ostatci morta račvaju pod pravim kutom na nekoliko mjesta. Zamjetna je razlika u mortu kojim su građeni zidovi sjeverozapadno i ostataka morta na podlozi. Razlika je u tome što je mort u ovom dijelu strukture tamniji što ukazuje na moguću prisutnost gline ili neke druge komponente kojim se dobivaju svojstva čvrste strukture hidrauličkog, vodonepropusnog morta (Sl. 11). U kontekstu prisutnih ostataka moglo bi se pretpostaviti postojanje cisterne ili sličnog spremnika za vodu.
Obilaskom uzvisine kao i šireg jugoistočnog dijela obronka nisam naišao na ostatke morta što otvara neka nova pitanja na koje će trebati dati odgovore neka buduća stručna istraživanja. 

Vidljivi ostaci zidova imaju vrlo važnu zajedničku karakteristiku u tome što su okomito na uzdužnu liniju, usuprot zidu, postavljeni potporni zidovi. Dok su kod najvećeg zida vidljiva dva potporna kod ostala dva manja sjeverozapadna zida, obzirom na decentnost ostataka, vidljiv je po jedan potporni zid.
Navedeno upućuje na potporne zidove - kontrafore, koji podupiru bočni pritisak sila konstrukcije u ovom slučaju kako bi konstrukcija izdržala udare jake bure.

Visinu kontrafora nije moguće točnije izmjeriti. Posljednji u nizu u smjeru jugozapada podignut je na uzvišenoj stijeni, ono što se prema ostacima veziva koji je pripadao tom kontraforu završava negdje na visini od ~2m, dužina kontrafora pravilnog je završetka klesanim kamenom i iznosi ~1,40 m. Drugi kontrafor istog osnovnog zida nalazi se na udaljenosti od ~5,20 m. Dužina koju je bilo teže zbog urušenosti izmjeriti iznosi ~1,35 m (Sl. 2).
Kontrafor drugog u nizu, znatno urušenog zida sjeverozapadno, ima dužinu ~1,40 m (Sl. 5).
Kontrafor trećeg u nizu ostataka zidova ima dužinu ~1,30 m (Sl. 7, 8).
Ono što je zajedničko svim opisanim dijelovima ostataka zidova jednaka je širina zida od ~0,70 m.

Dužinu trase pretpostavljenog akvadukta na osnovi trenutnih nalaza ostataka zidova nisam mogao pobliže odrediti. Primjetno je spajanje na uzvisinu jugozapadno, dok se pregledom prostora prema prvoj sjeveroistočnoj uzvisini udaljenoj ~100 m (od prethodne) ne naziru u potpunosti. Tek nešto dalje prema Caskoj na udaljenosti od ~40 m zapadno nailazim na ostatke zida sa vezivom (Sl. 9). Obilazeći sjeveroistočni brežuljak kojeg presijeca suhozid okomito na moguću trasu, nisam zapazio ostatke veziva niti zidova. Moguće je da se nalaze ispod nanosa kamenja (sipar) ili raslinja. Obzirom da je primjetan odmak trase u smjeru sjevera postoji mogućnosti da je prolazila istim putem kojim danas prolazi lokalna cesta. Također postoji mogućnost skretanja trase poput vodovoda Kolan - Caska. Za očekivati je da su u drugim predjelima korišteni kanali ili cijevi (olovne ili keramičke) poput onoga na suprotnoj strani prateći konfiguraciju terena.

Za pretpostaviti je trasu koja vodi prema nizinskom predjelu Klopotnice međutim tu pretpostavku mogu potvrditi nalazi na tom predjelu koji ću obići narednom prigodom. Nažalost širi okolni prostor kontaminiran je nabacanom šutom i otpadom, također je prisutno djelovanje strojeva u predjelu obližnjeg deponija za smeće.

Analogijom zapaženih struktura na sjeverozapadnom predjelu Grgurevca* sa opisanim rimskim akvaduktom koji ide iz izvora u Kolanu do udoline Novaljskog polja (Blato) koje je iznio u svom radu B. Ilakovac dobivamo zamjetne podudarnosti.
Uočavamo ih osobito u dijelu Banjadolac koji na toj dionici spaja dvije točke uzvišenja premošćivanjem udoline kako bi se zadržala potrebna visina. Dimenzije u opisu tog dijela trase vodovoda nažalost nisu navedene u tekstu već ih je potrebno dobiti iz priloženog tlocrta i rekonstrukcije lukova i kontrafora uz mjerilo (Sl. 16). 

Zamjetna je tipološka sličnost u rasporedu kontrafora, njihovoj dužini te istovjetnoj debljini zidova što upućuje na zaključak da je riječ o konceptu gradnje hidrotehničke arhitekture koja obuhvaća različite građevine, sisteme i strukture koje su dizajnirane za upravljanje vodom ili njen transport u svrhu navodnjavanja ili snabdijevanja vodom. 
Pri pokušaju interpretacije naišao sam na izazove, osobito u formiranju cjelovite slike koja zahtijeva dodatno vrijeme za istraživanje. Otežavajući faktori uključuju devastaciju lokaliteta te kontaminaciju terena novom građom. Također, iznenađuje izuzetno nizak broj površinskih nalaza keramičkih fragmenata koji su uobičajeni na arheološkim nalazištima. Ovo sugerira mogućnost nedovršenosti gradnje započete strukture.

Važno je istaknuti da ova hipoteza proizlazi iz nekoliko posjeta arheološkom lokalitetu te se temelji na vizualnim opažanjima (autopsiji). Vjerujem da će ova opservacija potaknuti potreban znanstveni pristup proučavanju ove nadasve vrijedne antičke građevine.

Slike:
Slika 1: Najveći zid kao osnovna polazna točka u mjerenju.

Slika 2: Bočni pogled na zid u smjeru SZ ,  ostatci kontrafora zidani na stijeni.

Slika 3: Ostaci drugog kontrafora i nešto dalje ostaci drugog zida.

Slika 4: Ostaci drugog zida u pogledu prema moru.
 
Slika 5: Vidljivi ostaci kontrafora drugog zida, pogled u smjeru SI.

Slika 6: Ostaci drugog zida u smjeru SZ.

Slika 7: Ostaci trećeg zida u nizu i udaljenost od prvog.

Slika 8: Ostaci trećeg zida sa kontraforom, pogled prema prvom zidu u smjeru JI.

 
Slika 9: Pogled iza trećeg zida u smjeru SZ, u daljini utvrda sv. Jurja.

Slika 10: Ostaci veziva, (Grubi hidraulični mort) na dijelu jugoistočne uzvisine.

Slika 11: Mort sa zidova (opus cementicum).

Slika 12: Ostaci zidova jugoistočno.

Slika 13: Pogled sa uzvisine SZ u smjeru JI, označen položaj prvog zida.


Slika 14: Prvi zid, pogled prema Velebitu.

Slika 15: Ostaci zida zapadno prema Caskoj.

Usporedba nacrta i tlocrta koje donosi B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005. sa ostacima zidova na Grgurevcu:

Slika 16: Usporedbe zidova na predjelu Banjadol koje donosi B. Ilakovac, 2005.


Slika 17: Tlocrt i približne udaljenosti ostataka zidova trase.

Obilaskom šireg prostora Grgurevca 18. siječnja 2024 pronašao sam ulomak antičke vodoopskrbne keramičke cijevi koja na sebi ima tragove hidrauličnog morta:






______________________________________________________________________
  • Literatura:
B. Ilakovca - ROMAN AQUEDUCTS ON THE ISLAND OF PAG, 2005.
Ivo Oštarić, Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga, Novalja 2013.
MATERIJALI TEHNIKE I STRUKTURE PREDANTIČKOG I ANTIČKOG GRADITELJSTVA NA ISTOČNOM JADRANSKOM PROSTORU - Grupa autora, Zagreb 1980.
Vitruvije - O arhitekturi, Sarajevo 1951.

  • Mrežne stranice:
www.wikipedia.org
www.google.com/maps
https://chat.openai.com/


Napomene:
* Umjesto "približno" koristiti ću oznaku ~.
* Kao točke mjerenja dužine uzeti su ostaci vidljive visine zida (barem jednog kamena vezanog žbukom na podlogu) koji tvore obrise linije trakta zida.
* Nije mi poznat lokalni naziv ako postoji za taj uži predio. Naknadno dobivam informaciju zahvaljujući dr. Ivanu Šuprahi da su zid stanovnici Metajne nazivali "Rimski pržun".



© Radivoj Pastorčić (Nezavisni istraživač), 10. 12. 2013.