Crtica povodom 15. Međunarodnog festivala čipke u Pagu

Moj paški arhiv nedavno je postao bogatiji za izvorni primjerak novina Novosti od 7. travnja 1934. godine s člankom „Pažanke na novom poslu - nova grana obrta u Pagu“.
Članak donosi zanimljiv uvid u život Paga prije više od 90 godina. Osim o glasovitim paškim čipkama, govori i o nastojanjima da se razvije proizvodnja vunenih predmeta od domaće paške vune te o radu Paške čipkarske zadruge, koja je tada predstavljala važan gospodarski oslonac mnogim paškim obiteljima.
Posebno je zanimljivo pročitati kako se već 1934. godine paška čipka navodi kao proizvod poznat daleko izvan granica tadašnje države.
Novine navode kako se u Pagu razvijala proizvodnja čarapa, kapa, rukavica i drugih vunenih predmeta od domaće ovčje vune, koja se opisuje kao „prvorazredna vuna“. Ističe se kako su proizvodi od paške vune svojom mekoćom i kvalitetom mogli konkurirati uvoznoj robi toga vremena. Spominje se i Marica Palčić, koja je nakon školovanja u Zagrebu pokrenula izradu vunenih predmeta na stroju, kao i potpora tadašnje uprave za nabavu prvog stroja za pletenje.
Ovakvi arhivski zapisi podsjećaju nas da je Pag svoju prepoznatljivost i gospodarski razvoj desetljećima gradio na znanju, radu i upornosti svojih ljudi, a posebno svojih čipkarica.
Lijepo je kada se iz starih novina mogu iščitati detalji koji potvrđuju koliko su paška čipka, marljivost paških žena i tradicijski obrti bili važan dio identiteta i gospodarstva grada Paga.
Svaki ovakav pronađeni dokument još je jedan mali komadić mozaika prošlosti našega grada.

Na kraju, ovaj me pronađeni primjerak novina ponovno podsjeća na potrebu sustavne brige o pisanoj i dokumentarnoj baštini našega grada.
Ako su nam puna usta kulturno-povijesne baštine, tradicije, čipke i brojnih manifestacija kojima se ponosimo, tada je krajnje vrijeme da Pag dobije i primjeren gradski arhiv ili baštinsku zbirku u kojoj bi se ovakvi dokumenti, fotografije, novine, razglednice i ostala vrijedna građa mogli trajno čuvati, obrađivati i učiniti dostupnima budućim naraštajima.
Povijest grada ne čine samo spomenici i velike obljetnice. Čine je i ovakvi naizgled mali dokumenti koji svjedoče o svakodnevnom životu, radu i stvaranju naših predaka. Njihovo očuvanje ne bi smjelo ovisiti isključivo o entuzijazmu pojedinaca, već bi trebalo postati zajednička briga cijele zajednice.

Radivoj Pastorčić

Turizam na Pagu prije 90 godina

Nedavno je moj paški arhiv postao bogatiji za jedan članak nepoznatog mi autora - tekst iz novina "Novosti" od 30. kolovoza 1936. godine. Dnevni list "Novosti" (izlazio u Zagrebu od 1907. do 1941.) bile su jedan od najutjecajnijih i najčitanijih novina u Kraljevini Jugoslaviji.
Zanimljivo je pročitati kako se Pag turistički predstavljao u vrijeme kada autor članka piše: "O Pagu se malo piše". Iako je tada bio znatno manje poznat nego danas, već se ističu vrijednosti koje i danas smatramo zaštitnim znakovima otoka… sol, vino, masline, ribarstvo, kulturna baština i jedinstveni krajolik.
Godine 1930. osnovano je Društvo za uljepšavanje grada o kojem ne znamo mnogo. Iako se 1925. bilježi posjet čeških i poljskih učenika i studenata povod je bio znanstvene i didaktičke svrhe. Š. Peričić u "Gospodarstvo otoka Paga" donosi podatak kako je 1928. grad Pag posjetilo 700 stranih gostiju od kojih je 323 Austrijanca. Ne znamo o kakvom se posjetu radilo ali isti autor nakon toga donosi podatak: "Prvi turisti koji su noćili u Pagu i Novalji dospjeli su tek 1934. godine" Postoji podatak kako je 1938. godine u oba mjesta boravilo ukupno 180 stranih gostiju koji su ostvarili 1785 noćenja.
Ovaj tekst zasigurno pripada jednim od prvih tekstova koji promiču turizam otoka Paga. Gotovo devedeset godina kasnije zanimljivo je vidjeti koliko se toga promijenilo, a koliko je ostalo isto.

Priče za djecu i dorasle URAR

U gradu stisnutom između brda i zaborava stajala je mala radnja koju nitko nije posjećivao. Iznad vrata visjela je zahrđala ploča s natpisom:
URAR Popravljam vrijeme.

Ljudi su prolazili pokraj nje ne zastajući. Pogledi su im klizili na satove. Na tornjevima, iznad izloga, na rukama. Kazaljke su išle naprijed, mirno i pouzdano. Grad je disao u tom ritmu.

Jednog jutra kazaljke su zastale.

Gotovo neprimjetno, kao kad netko zadrži dah, i zatim krenule unatrag.
U početku nitko nije govorio. Samo su stajali i gledali. Na trgovima, u uredima, na raskrižjima. Minuta se povlačila preko brojčanika, brišući trag koji je maloprije ostavila.
Neki su podigli ruke, kao da će ih zaustaviti. Drugi su okretali satove prema svjetlu, tražeći kvar.

Grad je šutio, ali nije bio miran.

Vrata radnje tog su se jutra prvi put otvorila.
Djevojčica je ušla bez žurbe. Satovi su prekrivali zidove, stolove, police. Svi su kretali unatrag, svaki u svom ritmu. Urar je sjedio za stolom. Nije podigao pogled dok nije progovorila.

„Zašto, zašto se satovi vrte unatrag?”
Podigao je oči, kratko, kao da mjeri koliko treba reći.
„Da vide”, odgovorio je...
Djevojčica je pogledala oko sebe. Otkucaji nisu bili usklađeni. Neki su bili brzi, drugi jedva čujni.
„Što?”
Urar je prislonio jedan mali mehanizam bliže svjetlu. Zupčanici su se okretali tiho, uredno, prema natrag.
„Ono što prolazi...”

Nije više ništa dodao.

Djevojčica je stajala još trenutak. Zatim je izašla.

Na trgu su ljudi i dalje gledali u satove. Lica su im bila napeta, kao da pokušavaju zadržati nešto što se već briše. Netko je nervozno koračao u krug. Netko se smijao, kratko i bez glasa. Većina je samo stajala.

Ona je prošla pokraj njih bez riječi.

Kod kuće je uzela stolicu, popela se i skinula sat sa zida. Kazaljke su i dalje klizile unatrag. Spustila ga je u ladicu i zatvorila.
U sobi je ostala tišina. Kasnije, dok je grad još brojio ono što se smanjuje, ona je sjedila i slušala

Iznad vrata radnje natpis je ostao isti. Hrđa je otpala, ali slova su ostala.

URAR Popravljam vrijeme.

Radivoj Pastorčić djeci i unucima, 23. travnja 2026.

ŠOK U ARHIVU: EKSKLUZIVNO DONOSIMO FOTOGRAFIJU PRONAĐENE ZLATNE BULE!

PAG - Dok su djelatnici paškog arhiva 30. ožujka pokušavali napraviti reda u pretrpanim ormarima ne bi li pronašli mjesta za nove spise, dogodilo se pravo čudo. Iza hrpe starih ovrha i jednog prašnjavog projekta kanala, pronađen je originalni dokument Bele IV. iz 1244. godine!

I ne samo to, stručnjaci su potvrdili: Pečat nije od voska ni olova nego od čistog, 24-karatnog zlata!
Ovim pronalaskom paški su gradski novinari napokon dobili veliku satisfakciju i potvrdu svog rada. Naime, godinama su gradski novinari tvrdili da se radi o "Zlatnoj buli" a ne o bilo kakvom pečatu na izdanoj privilegiji zbog čega su često bili meta kritika neupućenih krugova. Njihov istraživački nos za pravdu (i zlato) još jednom se pokazao nepogrešivim.

Ovime je Pag i službeno "izbacio" Zagreb s trona jedinog posjednika Zlatne bule!

Međutim, pravi "hladan tuš" za gradsku upravu stigao je s dekodiranjem datuma. Na dnu dokumenta stoji: 1. travnja 1244. čime je proslava dana grada Paga 30. ožujka dovedena u pitanje.

#Pag #ZlatnaBula #BelaIV #NovinariSuZnali #PovijestPaga #PrviTravnja #Senzacija