Tilt

Dani su zatvorenih vrata i kao takvi prigodni su za listanje po prošlosti. Naišao sam tako na prošlogodišnju fotografiju odbačenog "Statuta Paške općine". Pošteni nalaznik, djelatnik čistoće na reciklažnom dvorištu bio je sretne ruke i zadržao knjigu za sebe.
Statut Paške općine vrijedno je povijesno djelo koje je uredio Dalibor Čepulo. Knjiga je izdana 2011. godine u nakladi od 1000 primjeraka.


Sam pokušaj predodžbe mentalnog sklopa koji je upravljao rukom koja je bacila ovu knjigu urodio je time da sam se pljesnuo po čelu što je uzrokovalo TILT kao kod starih flipera.
Ma dobro, utjehe radi... mi odavno nismo "općina" već "Grad" iako poprilično neodgovorno općimo na seljačkoj razini... Vjerojatno je nekoga jako povrijedilo čitajući ovo zanimljivo štivo nastalo donošenjem 1433. a tvorilo je pravnu osnovu komune do pada mletačke republike 1797. 
Ovaj libar obično dospijeva u ruke političkoj ophodnji u raznim strukturama kao i zaslužnim pojedincima za glasovne izvedbe a vjerojatno i kao milodar.
Hm... vjerojatno nije daleko od istine da je netko pročitao Knjigu prvu statuta pod nazivom "O izborima svih dužnosnika Paške općine, tko može biti izabran a tko ne" gdje u GLAVI 18. pod naslovom: TKO NE MOŽE BITI ČLAN PAŠKOG VIJEĆA stoji:

"Budući da ne bi priličilo dobrobiti, koristi i ugledu ni jednog područja, utvrđenog naselja, grada ni mjesta da im se među vijećnicima nahode ovčari ili mesari, pobrinusmo se propisati da odsada ubuduće treba obdržavati da ni jedan ovčar, pastir sitne marve, mesar, onaj koji u mesnici dere stoku ni krčmar koji na Pagu prodaje točeno vino na malo ni pod kojim uvjetom ne može niti smije biti član paškog Vijeća."

Prepoznavši se vjerojatno u glavi hitno odluči riješiti se tog apokrifnog bogohulnog štiva kako ne bi nekome slučajno palo na pamet da povijest ponovi.


Kamena gomila svetog Stjepana

Čitajući dosad napisanu znanstveno-stručnu literaturu o sakralnom graditeljstvu na otoku Pagu posebno me zainteresirala dosad neriješena enigma lokacije crkve sv. Stjepana koju dokumenti redovito spominju od 1337. godine nadalje. 
U apostolskoj vizitaciji otoka Paga M. Priulija  iz 1603. nalazimo zabilježeno: "Chiesa di San Steffano ouer sito, a fatto distrutto sono alcuni beni possessi possesso dal vicario." Navod govori o tome da je već prilikom vizitacije 1603. crkva bila uništena. 
Ako tome pridodamo konstataciju E. Hilje objavljenu 2011. u radu "Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Pagu" (Toponimija otoka Paga), a koji je među posljednjima sudeći prema bilješci: "Dakako, s obzirom na protok vremena, sve je spomeničke cjeline bilo potrebno još jednom posjetiti, utvrditi eventualne promjene te nadopuniti postojeće spoznaje. Pritom su za sve važnije spomenike utvrđene precizne geografske koordinate i načinjene nove fotografije." obišao sve sakralne objekte na otoku i pritom za crkvu sv. Stjepana zaključio: "Ostatke ove crkve nisam uspio pronaći." 
Nakon 2011. izdana je i 2013. Arheološka karta otoka Paga u kojoj se navodi: "Stipančevica - crkva sv. Stjepana... danas joj se izgubio trag." Poznajući predan rad jednog od autora knjige, našeg otočanina I. Oštarića sa kojim sam imao prilike obilaziti otok pronalaženje ostataka crkve izgledalo je nemoguća misija.
Sve navedeno nije me obeshrabrilo da ponovno krenem u potragu za ostacima crkve sv. Stjepana i danas 27.12. 2022. sa osobitim zadovoljstvom i osjećajem sreće mogu izjaviti: 
Danas sam joj našao trag! 

Ostaci crkve sv. Stjepana nalaze se na poziciji 44°25'07.4" N | 15°05'47.4" E
Pozicija na google mapi: https://goo.gl/maps/SvEu87JbYNBRFMTQA

Položaj crkve na google mapi

Početak potrage za mogućim ostacima crkve krenuo je prikupljanjem i proučavanjem dosadašnjih radova koji se dotiču sakralnog graditeljstva kao i sličnih sadržaja vezanih za temu. Pored netom navedenih radova na raspolaganju su mi bili C. F Bianchi - Zara Cristiana u kojoj iako iz 1879. nema spomen crkve sv. Stjepana, Don Blaž Karavanić također ne spominje crkvu kao niti I. Petricioli u svojim "Zapažanjima pri topografskom rekognosciranju" otoka 1950. 
E. Hilje u "Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na otoku Pagu" iz 1999. navodi toponimski podatak: "Uz nju se navodi lokalitet Ugrec." 

Ovaj podatak o lokalitetu činio mi se upotrebljiv mada sam već tada raspolagao informacijom od starijeg mještanina Š. Goleš da se crkva nalazila između crkve sv. Andrije i sv. Ivana negdje ispod brda i da su "...znali govorit da je u njoj bilo sakriveno neko blago". Lokalitet naziva "Ugrec" nije mu bio poznat.

Naknadnim uvidom u noviji rad E. Hilje primjerio sam da je izmijenio kratak navod iz 1999. izostavlja toponim Ugrec i u tekstu o crkvi iz 2011. navodi "Uz nju se navodi lokalitet Na Dol." Ovaj navod činio mi se od veće koristi jer pored poznavanja predjela kojima su odrednice bile crkve sv. Andrije i sv. Ivana udaljene 1,6 km zračne linije, preostalo je pronaći dol, udolinu, potok ili usjek. 
Bilo je potrebno pretražiti približno desetak hektara površine. Zbog vremenskih neprilika, velike količine padalina u zadnjih mjesec dana teren sam obišao u nekoliko navrata. Pritom sam se u jednom obilasku više vremena zadržao u predjelu crkve sv. Ivana zbog zanimljivih nalaza o kojima ću pisati u jednom od narednih osvrta. 
Predio oko crkve sv. Ivana obrastao je u gustu šikaru i u nekim dijelovima bilo se teško probijati se prema brdu. Uz to, otežano je bilo i hodanje izrazito natopljenim predjelom i blatom. Drugom prilikom odlučio sam krenuti iz smjera crkve sv. Andrije, razlog je bio bolja preglednost kao i nešto sušniji teren. Međutim iako sam naišao na nekoliko usjeka nije bilo tragova građevina. 

Danas sam vrtio po glavi vizuru krajolika koja mi je ostala u sjećanju, prisjetio sam se slike predjela u kojem se nešto raslinja usjeklo u bijeli predio brda. Bilo je to dovoljno dojmljivo da odmah krenem u novu potragu.


Približavajući se crkvi sv. Ivana u brdu se ocrtala manja udolina koja je poremetila relativno ravnu liniju brda. Toponim "na dol" činio mi se da pristaje viđenom. Odlučujem se zaustaviti i krenuti prema tom dolcu, usjeku u brdu. Sljedeće što je trebalo pronaći bila je naznaka neke gomile, gromače, a možda i samo kamena na kojem bi se nazirali tragovi veziva. Jedna od stvari koje sam imao za pretpostavku je ta da se često u blizini takvih objekata kao i kod pojata ili "cobanskih stanov" obično nalaze posađena stabla smokve ili murve (dud, lat. Morus). Nakon jednosatnog pješačenja opazio sam oveću gomilu usitnjenog bijelog kamena. Približavajući se počeo sam uočavati razasute smećkasto-crvenkaste fragmente antičkih tegula i crijepa.

Dio ovalnog zida koji se nazire u gomili.

Urušeni dio ovalne apside visine približno 1m.

Nakon prve, pojavila se i druga gomila nekoliko metara sjevernije između kojih se vide tragovi strojnog krčenja prostora većeg raslinja. Počeo sam detaljno pregledavati predio. Na istočnom djelu južne nakupine usitnjenog kamena, škriljca, sedre, kupa i antičkih tegula. Nazire se vezivom uzidan dio koji daje naznake ovalnog karaktera za koji pretpostavljam da je pripadao apsidi.
Osjećaj koji me u tom trenutku obuzeo isti je dječjem ushićenja otvaranja željenog poklona za Božić... Da, bio je to predivan poklon! Hvala ti Bože!

Krčenjem makije stoj je zahvatio središnji dio crkve do ostataka sjeveroistočnog zida.


Ostaci crkvenog namještaja vjerojatno kamenice za krštenje koji su razbijeni krčenjem.


Na gomili sjevernije razbacani su polomljeni ostaci obrađenog kamena koji su nekada tvorili cjelinu, vjerojatno ostaci kamene krstionice. Pogledom promatram ostatke bočnog sjeveroistočnog zida koji se nalazi u nanosu zemlje. 

Ostaci sjeveroistočnog zida crkve.

Tragovi veziva na kamenim blokovima.

Odlazim do ostataka niza obrađenog kamena u dužini od nekoliko metara na kojima se primjećuju tragovi veziva. U dijelu koji tvori niz od nekoliko dužih kamena mjerim orijentaciju zida, kompas pokazuje  ≈ 100° - 102°  JI što je odmak od desetak stupnjeva od geografskog istoka. Ovaj podatak mogao bi ukazivati na orijentaciju crkve prema solarnom principu, te ići u prilog tome da je to dio sjeveroistočnog zida na kojeg se bočno nadovezuju tragovi apside. Orijentacija od približno 102° JI upućuje na izlazak sunca na dan jesenskog ekvinocija.  


Ulomci antičkih tegula.

Ostatke drugih zidova nisam uspio zamijetiti, vjerojatno su oštećeni krčenjem prostora. Ono što se isticalo na sjeveroistočnoj gromači bili su oštećeni dijelovi crkvenog namještaja. Izrazito mi se dojmio jedan ulomak od lijepo obrađenog mramora. 
Nažalost u hrpi usitnjenog kamenja i kratkoće vremena koje mi je preostalo do sumraka nisam mogao pridati veću pozornost traženju drugih, sličnih ulomaka koji bi mogli pripadati nekoj cjelini. Preostaje mi da uskoro ponovno posjetim ovaj lokalitet.

Prema ostacima strukture crkve možemo zaključiti da je bila jednobrodna građevina longitudinalnog oblika. Osim nešto izduženijih kamenim blokovima koji se vide u ostacima jedinog dijela preostalog zidara uokolo se nalaze razbacani razni oblici grublje oblikovanog kamena na kojima se uočavaju ostaci veziva. Vjerojatno će neka buduća arheološka istraživanja ponuditi više spoznaja. Navedeni nalazi nesumnjivo govore u prilog tome da je ovo lokalitet crkve sv. Stjepana. 


Murva koja se nalazi 30-tak m sjeveroistočno od crkve.


Za kraj, preostaje mi da se osvrnem na titulara crkve. Sveti Stjepan Prvomučenik, (I. stoljeće) jedan od sedam đakona izabranih u početcima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Postao je prvi mučenik kršćanske vjere. Pripadnost kršćanskoj zajednici i propovijedanje Isusova nauka dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i na smrt kamenovanjem. Zaštitnik je đakona i zidara, simboli su mu dalmatika i kamenje. 
Sudbinu titulara sv. Stjepana, pomalo znakovito, doživjela je i njegova crkva - porušena i zatrpana u gomili nabacanog kamenja. Suton je počeo zračiti blagim svjetlom polako gaseći sjene. Vraćam se pun pomiješanih dojmova. Dolcem se čuje tiho blejanje blaga (ovaca) koji se pretvara u tihi glas koji kao da govori: 
"Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!"


Radivoj Pastorčić, Pag, 27. prosinca 2022.


(Marinović, nacrt za vitraj)
Ako tražiš svjetlo koje će ti pomoći da osvijetliš najskrivenije tajne svoje osobnosti možda je to upravo mjesečevo...



Dan zatvorenih vrata


Dan je zatvorenih vrata. Prigoda je to da u toplini doma osluškujemo jecanje bure u naletima bijesa… Zaštićeni u svojim krletkama osjećamo se komotno i sigurno. U tom obilju ugode ispunjavamo privid stvarnosti. Da, popio sam jutarnju terapiju i mislim da se osjećam bolje i da sam spreman podnijeti izazov odluka koje donosi dan. 
Zavirujem u jučerašnji "šoping" sa odlagališta otpada. Tamo je uvijek kupnja povoljna, zapravo cijena je… mukte. Na tom djelu "predgrađa" nailazimo na štiva koja govore o nama samima… Izdvajam dvije očuvane knjige od kojih je jedna znakovitog naslova "Čudovište iz predgrađa" (Franz Herwig, Zagreb 1936.). Osim znakovitog naslova na koricama knjige lijepim je rukopisom napisano: D. Joso Felicinović, mala je to knjižica u kojem možemo osjetiti duh vremena. Sama pomisao da čitam nešto što je osobno pripadalo Don Josi Felicinoviću pobuđuje znatiželju u promišljanju o analogiji doživljaja teksta. Kratka je to vjerska legenda u kojoj prevladavaju zvijeri… 
"Ima različitih naravi", odgovori stari redovnik. "Jedni su stvoreni za zatišje a drugi za borbu".
"A gdje su oni koji su stvoreni za borbu?" odvrati Sebastijan "ne vidim ih. Ako je tako, a to sam ja osjetio poziv Gospodnji u duši svojoj i molim te, časni oče, dopusti mi da slijedim poziv. Pošalji me molim te u svijet! Pošalji me među vukove"!

Pogledavam na mjesto gdje sam odložio tablete, jesam li koju propustio, sve su progutane i sve će biti u redu. Samo da se vrata otvore...





I knjige ubijaju, zar ne?