Obiteljsko ime

Kad sagledavam povijest našega Paga javlju mi se spontani osjećaji domoljublja, pripadnosti. Pažanin nisam potpuno "genetski" ali pripadnost nečemu je više stanje svijesti. Od kada smo „Pažani“? Polazim od svog prezimena, obiteljskog imena, ono nešto govori, od kuda potječe... Prezimena se počinju davati u 12. stoljeću, vremenom ih crkva notira u svojim matičnim knjigama a obavezna postaju u 18. stoljeću.
Povijest govori da su prvo ovdje živjeli Iliri točnije Liburni možda i Grci ali sigurno Rimljani.  Raspalo se Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno. Istočno je bio Bizant i on je neko vrijeme bio prisutan na otoku. Seobom naroda došli su Hrvati. Formiraju se gradovi države. Jadranom dominira Venecija. U vrijeme dok je Zadar upravljao gradom dovodio je svoje ljude na bitne položaje, doseljavao podobne. Venecija je naseljavala svoju radnu snagu ali dovodila i postavljala knezove, imenovala plemiće. Mnogo je stanovištva pristiglo pred bijegom od osmanlija. Vremenom se pojavljuju Austro-ugari, Francuzi, Talijani, Njemci.
Turbulentno područje našeg otoka uništilo je tragove mnogih porodica, nestaju prezimena koja su u prošlosti Paga ostavile traga. Povijest bilježi prezimena poput Bilinić, Greško, Skitković, Kreljčić, Bisanić, Cerniković, Prestačić, Dešinjić, Mišolić, Dišković, Dojmović, Dominčić, Frisković, Garbin, Grubonić, Jadrulić, Radogostić, Kalurić, Karleta, Kašić, Kukovezić, Luca, Mirković (Zoranić), Norčić, Paladinić, Pesaro, i mnoga druga... to su neka od paških prezimena koja su se izgubila.
Jedno od kontinuiteta ima prezime Palčić ali i ono je izvorno izumlo a otalo je plod ljudske slabosti.

Trag svog prezimena nalazim u knjizi Don Blaža Karavanića: "Na otok su izbjegle i mnoge obitelji iz okolice. Primorje su poharali Turci, 1525. osvojili su Uskočko utočište Karlobag a na otok su se tada zaklonile obitelji Budak, Milmanić, Gulić, Hrtić i Misoli, Fabijanić, Rakamarić, Pastorčić." Nešto precizniji izvor nalazim u knjizi Josipa Celića - "Stanovništvo grda Paga za francuske uprave po anagrafu iz 1810. godine" u kojoj navodi: "Pastorčić. Prilikom razaranja Baga (današnjga Karlobaga) 1525. godine od strane Osmanlija pobjegli su na Pag Juraj Pastorčić s obitelji i njegov nećak don Petar, župnik Ljubča. Baguški plemić Nikola Rakamarić i spomenuti don Petar Pastorčić prenijeli su u Pag i srebrninu Baguških crkava zbog čega su imali neprilika s ninskim biskupom Jakovom Divnićem. Godine 1629. kum je na krštenju Juraj Pastorčić, pučki prokurator. Obiteljske im se loze dijele po nadimcima." 

Jedan od svećenika Pastorčića spominje se kada je paška plemićka obitelj Paladinići baštinila obiteljsko pravo skrbništva (patronata) izumrlih Sprehnića nad crkvom sv. Marije Stomorice u Slatini kod Kolana. U porodičnom su lenu držali selo Kolan, koje su kasnije od njih naslijedili plemići Zorovići. U Zadarskom državnom arhivu, STB, Carte varie, b. unica, V, fol. 5. U dokumentu od 7. V. 1605. Vicko Paladinić postavlja don Marka Pastorčića za rektora porodičnog beneficija. [1]

M. L. Ruić napravio je rodoslovno stablo Pastorčića od dolaska iz Karlobaga od 1525. do svog vremena (1736 – Pag, 9. II. 1808.). U tom razdoblju bilo je desetak svećenika iz loze Pastorčića. Dokument se nalazi u Državnom arhivu u Splitu.



[1] Miroslav Granić - BLASONE GENERALICO M. L. Ruića iz 1784. godine (Pag, 2011)