Obiteljsko ime

Kad sagledavam povijest našega Paga javlju mi se spontani osjećaji domoljublja, pripadnosti. Pažanin nisam potpuno "genetski" ali pripadnost nečemu je više stanje svijesti. Od kada smo „Pažani“? Polazim od svog prezimena, obiteljskog imena, ono nešto govori, od kuda potječe... Prezimena se počinju davati u 12. stoljeću, vremenom ih crkva notira u svojim matičnim knjigama a obavezna postaju u 18. stoljeću.
Povijest govori da su prvo ovdje živjeli Iliri točnije Liburni možda i Grci ali sigurno Rimljani.  Raspalo se Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno. Istočno je bio Bizant i on je neko vrijeme bio prisutan na otoku. Seobom naroda došli su Hrvati. Formiraju se gradovi države. Jadranom dominira Venecija. U vrijeme dok je Zadar upravljao gradom dovodio je svoje ljude na bitne položaje, doseljavao podobne. Venecija je naseljavala svoju radnu snagu ali dovodila i postavljala knezove, imenovala plemiće. Mnogo je stanovištva pristiglo pred bijegom od osmanlija. Vremenom se pojavljuju Austro-ugari, Francuzi, Talijani, Njemci.
Turbulentno područje našeg otoka uništilo je tragove mnogih porodica, nestaju prezimena koja su u prošlosti Paga ostavile traga. Povijest bilježi prezimena poput Bilinić, Greško, Skitković, Kreljčić, Bisanić, Cerniković, Prestačić, Dešinjić, Mišolić, Dišković, Dojmović, Dominčić, Frisković, Garbin, Grubonić, Jadrulić, Radogostić, Kalurić, Karleta, Kašić, Kukovezić, Luca, Mirković (Zoranić), Norčić, Paladinić, Pesaro, i mnoga druga... to su neka od paških prezimena koja su se izgubila.
Jedno od kontinuiteta ima prezime Palčić ali i ono je izvorno izumlo a otalo je plod ljudske slabosti.

Trag svog prezimena nalazim u knjizi Don Blaža Karavanića: "Na otok su izbjegle i mnoge obitelji iz okolice. Primorje su poharali Turci, 1525. osvojili su Uskočko utočište Karlobag a na otok su se tada zaklonile obitelji Budak, Milmanić, Gulić, Hrtić i Misoli, Fabijanić, Rakamarić, Pastorčić." Nešto precizniji izvor nalazim u knjizi Josipa Celića - "Stanovništvo grda Paga za francuske uprave po anagrafu iz 1810. godine" u kojoj navodi: "Pastorčić. Prilikom razaranja Baga (današnjga Karlobaga) 1525. godine od strane Osmanlija pobjegli su na Pag Juraj Pastorčić s obitelji i njegov nećak don Petar, župnik Ljubča. Baguški plemić Nikola Rakamarić i spomenuti don Petar Pastorčić prenijeli su u Pag i srebrninu Baguških crkava zbog čega su imali neprilika s ninskim biskupom Jakovom Divnićem. Godine 1629. kum je na krštenju Juraj Pastorčić, pučki prokurator. Obiteljske im se loze dijele po nadimcima." 

Jedan od svećenika Pastorčića spominje se kada je paška plemićka obitelj Paladinići baštinila obiteljsko pravo skrbništva (patronata) izumrlih Sprehnića nad crkvom sv. Marije Stomorice u Slatini kod Kolana. U porodičnom su lenu držali selo Kolan, koje su kasnije od njih naslijedili plemići Zorovići. U Zadarskom državnom arhivu, STB, Carte varie, b. unica, V, fol. 5. U dokumentu od 7. V. 1605. Vicko Paladinić postavlja don Marka Pastorčića za rektora porodičnog beneficija. [1]

M. L. Ruić napravio je rodoslovno stablo Pastorčića od dolaska iz Karlobaga od 1525. do svog vremena (1736 – Pag, 9. II. 1808.). U tom razdoblju bilo je desetak svećenika iz loze Pastorčića. Dokument se nalazi u Državnom arhivu u Splitu.



[1] Miroslav Granić - BLASONE GENERALICO M. L. Ruića iz 1784. godine (Pag, 2011)

Kamen temeljac

Dok sam prolazi hodnikom, slučajno sam zakači mali kvadrić na zidu. Pogedan ca san to skoro razbi a imalo je počasno misto na zidu moga hodnika. U kvadu san noga puta bi stavi prigodnu kuvertu sa bulom... ni to ona „bula“ iz „ta-bula-raze“ ali s njon ima itekako veze. Buli ili poštanska marka ka krasi moj hodnik izdana je 18. maja 1993 godine a povodom 550 godina od postavljanja kamena temeljca sadašnjem gradu Pagu. Na današnji dan 18. svibnja 1443 najprije je polažen kamen u temelje župne crkve u 8:00, a uru kasnije, kako notiva kronika, u temelje velike kule uz gradska vrata. Zbog ratova, kuge i nedostatka novaca, planska gradnja - kojoj glavni pečat u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu, daje Juraj Dalmatinac - potrajat će sve do 1. listopada 1470., kada je dovršena zadnja od devet kula zvana Scrivanato. Pag su tada okruživale zidine i kule, a u njega se moglo ući na četvora vrata (peta su otvorena kasnije). Preseljavanje stanovnika Starog Grada nije bilo brzo, a uz ljude prenošeni su ne samo brojni ukrasni dijelovi nego i zidovi kuća. Tako su pažani sagradili novi sigurniji grad koji ih je trebao štititi od zlih sila i nedaća... (HRV) 550 YEAR ANNIVERSARY OF THE TOWN OF PAG • Date of issue: May 18,1993 • Value: 800,00HRD • Author: Frane Paro, academic painter and designer, Zagreb • Size: 29,82 x 35,5 mm • Paper: white 90g, gummed • Perforation: 14, • Tehnique: Multicoloured Offsetprint • Printed by: "Zrinski" - Čakovec • Quantity: 350000.  Sretan ti rođendan...

Bura

Škura bura zatvorila nas u kuće, neda van. Trudim se da ne beštiman jer sam negdi bi pročita...

Prema starohrvatskim vjerovanjima Bura je djevojka koja se, kad netko opsuje vjetar, muči i ranjava po krovovima i drveću. Za osvetu, može onome tko je opsovao vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga, prema narodnim običajima, buru se nikad nije smjelo opsovati. U nekim našim krajevima "Vrag se ženi!" kaže se i danas za jaku buru. 

Božanstvo vjetra zvano Boria na našim prostorima štovali su Histri i Liburni. Smatra se da ishodište riječi Bura treba tražiti u starogrčkoj riječi borea što znači sjever, ali i sa starogrčkim bogom sjevernog vjetra i sjeverne strane svijeta grčki Βορέας, Boreas, latinski Aquilo, Septentrio.

Neki autori povlače paralelu između naziva za olujni vjetar na hrvatskom priobalju - Bura i staroiranskog božanstva olujna nevremena - Burija. 

U narodnim vjerovanjima, postoje razne legende o Buri u liku mlade djevojke. Jednu od verzija nalazimo u romanu Planine Petra Zoranića. Prema toj narodnoj priči, Bura je bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka, plemenitog roda. Zbog svoje naprasitosti i oholosti, odbijala je redom sve prosce. Svoju ljepotu ipak je previše hvalila i dičila se njome, i jednom prilikom izjavila je da je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura. 
Prilagodivši narodnu uzrečicu "Čovjek snuje, Bog odlučuje" stari pažani su znali reći: 

"Covik laura (radi) i snuje, a bura odlucuje!"

15.05.2010.

Šešnajst librov

Osjećam da mi fali vrimena... Dan mi je kratki, natovari sam si nešto obaveza koje traže da im se posvetim. Na neki način postajem njihov, ne osjećam slobodu ipak su to obaveze. Moram nešto žrtvovat, lista prioriteta pa konačna odluka. Vrime je promjenjivo baš ka i judi. Iza kiše dolazi sunce, a sunce me izmamilo na jutarnju kavu. Nalazim se sa Aldom. Ispijanje jutarnje kave uz ugodan razgovor o fotografiji a i svačem pomalo. Donio mi je knjigu koju sam želio pročitati. Već neko vrime sam u potrazi za tom knjigom što ni neko cudo jer je tiskana u 16, da šešnajst primjeraka!!! Blago onima ki je imaju. Don Blaž Karavanić „Građa za povijest grada i otoka Paga“ tiskana je u nakladi Stolnog kaptola Sv. Stošije u Zadru 2006 godine. Prema riječima nakladnika riječ je o ne baš stilski i pravopisno dotjeranom djelu pa valjda zato i tako mala naklada. Nejasna mi je činjenica da je priprema za tisak „skuplja“ od samog tiskanja pa se postavlja pitanje: „ako je već potrošen novac za pripremu knjige zašto se nije tiskalo više komada što bi u konačnici bilo isplativije“. Mogao je i grad pokazati interes za pisanom rječi. Očito nakladnik nije brinuo ili nije htio veću nakladu. Ca to ja moren dat svom ditetu da pročita o bogatoj povjesti Paga. Suića više ne moreš nać, nima ga ni u knjižnici ali ima one lipe monografije iz vrimena dok je Tito hodao zemljom. Potli niš ili niš koristi! 2ijade i trete bi je neki tamo znanstveni skup. Puno je pametnih judi lipo napisalo radove na paške teme ali zbornik ni izaša. Gej njega pa danas ni trend od librov danas je moderan emajl. Ala reci ti ki to još čita knjige, ki? Šešnajst od njih.

05.10.2010.

Južina

Južina uzima svoj danak u prosuđivanju... Kaže se da jugo negativno utječe na racionalno prosuđivanje.
Možda je to uzrok.
Netko reče „takav sam pa ca i ja sam samo covik od krvi i mesa“... mislim se kako neprimjereno opravdanje... ako smo „samo“ ljudi od krvi i mesa što nas to razlikuje od ovce...
Ugodan glas predavačice Dr. Sc. Anamarije Kurilić prekida moje tlapnje, budi mi znatiželju. Vijećnica je iznenađujuće dobro popunjena, više judi nego na zadnjem gradskom vijeću. „Rimske starine iz Paga i njegove okolice“ tema zanimljiva, povijesna, pretvori sam se u uho. Pozorno slušam, Pag... da, lokacija Zameti, ah nema „pravih“ nalaza. Stari grad... nisu nađeni dokazi... Postoji jedna nadgrobna ploča u Pagu iz rimskog doba ali je nema... i onda Cissa, Gissa ili Kissa kako ki voli. Dokazi, nekropole, istraživanja, nalazi... jedan od najvrjednijih drveno sidro kojih ima samo nekoliko nađenih na sredozemlju, akvadukti, buže, grobi, keramika, zidovi, mozaici, kanalizacija, bogate rimske obitelji, značajna luka, plovni putevi, istraživanja u toku... Sve se svelo na to znate u Pagu tražimo.... u Novalji nalazimo... u mislima mi se izokreće naziv ovog predavanja slažem ga kako triba pa sad glasi „Rimske starine iz Cisse i njene okolice“.... A naša nadgrobna ploča? Šmrc... uzidana je u gradskoj kuli... izblidila... na njoj je pisalo nešto ka... „počivao ovdje u miru dovijeka“. U miru dovijeka? U zidu dovijeka! Da bi nadomjestili kamen ki je fali... uzeli su epitaf s tvog groba...
Na platnu projekcija... na njoj stihovi za kraj:

Svaki narod onoliko vridi
Kol'ko svoje poštuje i cini.
Koj prid tuđim svoje zapostavja,
Ni dostojan da svoj rod obnavja.
(Berto Balabanić)