Sveta Oliva

“Predaja je Paška, koja je i sada živa u Pagu, da je sveta Oliva djevica od grada Agnani, čija svečanost pada na 5 lipnja, da je uvela talijanski teg.” [1]

Navod prenosim iz knjige Građa za povijest grada i otoka Paga, odlomka Čipkarstvo - Don Blaža Karavanića (1917. - 1950.). Tekst je napisan povodeći se navodom Don Blaža Karavanića u vjeri da isti nije imao razloga ne prenijeti istinitu predaju. Iz navedenog proizlazi kako je u prvoj polovici prošlog stoljeća predaja o Svetoj Olivi bila “živa” vjerojatno koliko i djelatnost uz koju je vezana - izradu Paške čipke (paškog tega). U pobožnim zajednicama puk teži da svoje teško stečene vrijednosti, koje poprimaju elemente “svetog” u ovom slučaju paške rukotvorine stavi pod zaštitu svetaca. Možemo li na osnovi ove prenesene predaje pučkog štovanja svetu Olivu staviti u ulogu sveca zaštitnika paških rukotvorina?

U potrazi za antičkim natpisom

Fotografija sa web stranice CZKI Pag
Na web stranici Centar za kulturu i informacije, grad Pag pod naslovom Upoznajte grad Pag nailazim na fotografiju za koju se tvrdi da je "Jedini antički natpis u Pagu".
Pojam antika prvenstveno se odnosi na kulturu Grčke i Rima i svih zemalja koje su bile pod utjecajem grčke i rimske kulture. Posebnu grupu antičkih spomenika koji čine neprolaznu povijesnu vrijednost imaju antički novac i epigrafski spomenici. Antički epigrafski spomenici izvanredno su bogati i rašireni (grčki, rimski, ilirski) a osim grafoloških, lingvističkih, likovnih i religijskih, često imaju i prvorazredno značenje za dataciju različitih spomenika i događaja.
Na prostoru otoka prije dolaska rimljana obitavali su "Liburni" za koje se smatra da nisu imali pismo. Dolaskom rimljana postupo dolazi do romanizacije, procesa koji je obuhvaćao i širenje latinskog jezika i rimske kulture. Time nastaju i epigrafski spomenici na latinskom jeziku.

Gornji natpis ima "latinska slova", možemo prepoznati i dio koji upućuje na riječ "PODPIS". Nekoliko "slova" ispred ostaju nepoznanica. Fotografiju sam poslao nekolicini stručnih ljudi, međutim dobio sam poprilično "rezervirane" odgovore. Da gornji "natpis" ima neku povijesnu vrijednost vjerojatno bi bio barem spomenut u znanstvenoj literaturi.

Sl 1 M. Sabljar - Bilježnica broj 5 Bag-Pag
Moju pažnju i zanimanje privukao je natpis kojeg je Mijat Sabljar objavio u Bilježnici broj 5, Bag-Pag, 1852.
Mijat Sabljar (hrvatski muzealac i sakupljač umjetnina (1790 – 1865)). Sabljar je poduzeo dva velika putovanja po Hrvatskom primorju i Dalmaciji, prvo 1852. i drugo 1853.-1854. godine. U svojim bilježnicama precizno je zabilježio i precrtavao sve spomenike i zanimljivosti s kojima se na putovanju susretao. Posjetio je i Pag a ono što je zabilježio nalazi se u Bilježnici broj 5 Bag-Pag.

Sabljar je negdje "Pred kućom Jose Mirkovića" (slika 1) zabilježio ploču sa rimskim natpisom za koji Anamarija Kurilić navodi: "...ono što se može razumjeti iz njega je da se radi o nadgrobnom spomeniku postavljenom za nekog T. Karijana (sina Kapitonova?)."
 

Našao sam i nešto noviji podatak o ploči s rimskim natpisom u knjizi Josipa Celića "Pag kroz rukopis Gjure Szabe" Pag, 2015. Knjižica Gjure Szabo "Otok i mjesto Pag" napisana je 1933. Na strani 78. stoji navod G. Szabe:
"Vjerojatno je iz ovih strana (Časke) prenesena u Pag ploča,koja se danas nalazi pred kućom stare familije Mirković /grb: polumjesec i 2 zvijezde/, a na toj se izlizanoj ploči mogu još danas čitati nekoliko slova rimskoga natpisa:


T.CAR. I F  
----------L I  
T-------I NI 
---------------".

U razdoblju između navedenih zapažanja, prošlo je osamdedetak godina, vidljivo je kako je vjerojatno djelovanjem atmosferilija veliki dio natpisa već 1933. poprilično nestao. Razabiru se tek slova u prvom redu i nekoliko u naredna dva dok je ostatak potpuno nečitljiv u odnosu na Sabljarov. Od Szabove zabilježbe do danas prošlo je otprilike isto vremena koliko i od Sabljarove do Szabove. Nametalo se pitanje da li je uopće išta ostalo od navedenog zapisa za kojeg i Szabo navodi da je na "izlizanoj ploči"  koja se "nalazi pred kućom stare familije Mirković?"

Nedavnim detaljnim obilaskom "Palače Mirković" i ostalih kuća koje su bile u njihovom vlasništvu nisam uspio pronaći ploču sa pretpostavljam već sada, nekoliko slova rimskog natpisa. Preostalo mi je jedino da još jednom vratim tragu koji navodi Anamarija Kurilić u knjizi "Arheološka karta otoka Paga":

Ruićev crtež nalaza sa Zameta
“U gradu Pagu, kao ni u njegovom prethodniku, Starome Gradu, nema rimskih arhitektonskih ostatakaDoduše pred crkvom Bl. Dj. Marije u Starome Gradu nalazi se stup od kamene breče ali on niti mora biti rimski niti potjecati baš sa tog područja, slično kao i ulomak slabo očuvanog rimskog natpisa koji se nalazi uzidan u kulu Skrivanat u gradu Pagu. Doduše, možda taj natpis potječe s nekropole koju Ruić smješta na položaj Zamet jer ono malo što se može razumjeti iz njega je da se radi o nadgrobnom spomeniku postavljenom za nekog T. Karijana (sina Kapitonova?). Ako su paške solane funkcionirale već i u rimsko doba - a što ne bi bilo nimalo neočekivano ni čudno - ostaje još utvrditi gdje se moglo nalaziti uz njih vezano antičko naselje, što je vrlo teška (ako ne uistinu i nemoguće) zadaća jer se neprestanim ljudskim djelovanjem uništilo većinu ili sve tragove ljudskih aktivnosti iz starijih razdoblja."

Već sam pred više godina detaljno, povodeći se navodom: "slabo očuvanog rimskog natpisa koji se nalazi uzidan u kulu Skrivanat" bezuspješno pretražio kulu Skrivanat. Tada nisam imao predodžbu kako taj natpis uopće izgleda. Sada sam imao nešto više podataka o natpisu, imao sam i Sabljarov crtež a time i izgled natpisa. Neprimjereno je da autori A. Kurilić i Ivo Oštarić u knjizi izdanoj 2013. - "Arheološka karta otoka Paga", nisu našli za shodno objaviti preslik crteža M. Sabljara o "jedinom" pa time i vrijednom antičkom natpisu u Pagu. Oprostite mi na slobodnoj prosudbi ali imam osjećaj da netko, nehotice ili namjerno "izbjegava antiku" na prostoru grada Paga. Shvatio sam donekle i zašto... ali to je jedna druga tema.

Uz Sabljarove informacije i sitne intervencije oko čišćenja dijela ploče kako bi razaznao dijelove natpisa, osobito dio slova T, urodilo je plodom. Rimski natpis ukazao se pred mojim očima...

Ostaci (antičkog) rimskog natpisa sa ploče u usporedbi sa Sabljarovim crtežom

Natpis je skoro u potpunosti nečitljiv osim dijelom prvog reda "T CARIE.." čija visina slova iznosi približno 12,5 cm. U drugom redu natpisa jedva se naziru konture dva manja zadnja slova vjerojatno I i F.
Trenutno najstariji antički natpis u Pagu služi kao kamen za popločenje ulice, zabetoniran sa lijeve strane ispred ulaza u kulu Skrivanat, žalosno...





Dodatak:
U stručnoj literaturi koja obrađuje rimske natpise naišao sam na dva rada u kojima se spominju "imena" koja navodi A. Kurilić "...o nadgrobnom spomeniku postavljenom za nekog T. Karijana (sina Kapitonova?)."


Jelena Stričak, Narodnosti i zavičaji u natpisima rimske Senije, (2014) navodi:

"Memorijalna ploča od bijelog mramora pronađena je u bivšoj crkvi svetog Ivana Krstitelja 1956. godine u sekundarnoj upotrebi, tijekom koje je oštećena. Dimenzije su ploče 28 x 57 x 8 centimetara, a na natpisnom polju visine 18 centimetara i uokvirenom trostrukom profilacijom u četiri je retka uklesano: DEANAE · AVG · SA[ ] MEMORIAM · CARIENAE ·[ ] MATRIS · L · VALERIVS · PR[.]SC[ .]ONIVGE · SVA · VERATIA · PA [..] A[ Restitucija glasi: Deanae Aug(ustae) Sa[c(rum)] / [in] memoriam Carienae I[/ ]matris L(ucius) Valerius Pr[i]sc[us cum] / c]oniuge sua Veratia Pa[ul]a[. Natpis je uklesan pravilnom kapitalom. Visina je slova u prvome retku 3,5, u ostalima 2,5 centimetara. Riječi su odvojene trokutastim distingvensima. Miroslav Glavičić je natpis pročitao Deanae Aug(ustae) Sa[c(rum)] / [in] memoriam Carienae [ /] matris suo? Valerius Pr[i]sc[us cum] / [c]oniuge sua Veratia Pa[ul]a [Sporni dio u trećem retku je otučen i nečitak, ali zbog neslaganja padeža u izrazu matris suo zanemarila sam njegovo te se odlučila za prvo navedeno čitanje.

Sva tri imena koja se spominju, Karijena, u čiji je spomen ploča postavljena, njezin sin Lucije Valerije Prisk te njegova supruga Veracija Paula, koji ploču podižu, indiciraju njihovo italsko podrijetlo. Karijenin kognomen je na žalost otučen te ga ne možemo razaznati, no gentilno ime Cariena dolazi iz Italije. Etruščanskog je podrijetla. Osim u ovome slučaju iz Senije, ime do sada nije bilo potvrđeno u našim krajevima; štoviše, u ovome je obliku potvrđeno samo na natpisu iz Senije."




Salmedin Mesihović - PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESIDES Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije, (Sarajevo, 2014). Navodi vojničku diplomu koja se datira 3. IX. 84. god. n. e.:

„Imperator Cezar, sin božanskog Vespazijana, Domicijan August Germanik, vrhovni svećenik, tribunske moći tri (puta op. a.), imperator sedam (puta op. a.), otac domovine, konzul deset (puta op. a.) konjanicima i pješadincima koji su se borili u pet ala i deset kohorti i tri koje se zovu I. Rimskih građana i I. i II. Arvakorumska i Frontiana i Siliana i I. Norička i I. Britanska  i Planinska i I. Luzitanska i i I. i II. Alpska i i II. Španska i i III. Tračka i V. Galska i V. Galicijska Lucensijska i VI. Tračka i VIII. Retska koje su u Panoniji pod Lucijem Funisulanom Vetonijanom koji su odslužili 25 stipendija (godina službe op. a.) ili više, čija imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje građanstvo i pravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali i građanstvo njoj se daje ili ako su bili sili ako su bili samci sa onima koje su poslije doveli, naravno pojedini sa pojedinom.edini sa pojedinom.
Tri dana prije septembarskih nona, za konzula Gaja Tulija Kapitona Pomponijana Plotija Firma i Gaja Kornelija Galikana, I. Planinske kohorte pod zapovjedništvom Nipija Akvile, pješadincu Dasiju sinu Dasentisasinu Dasentisa Delmati. Prepisano i provjereno sa bakrene ploče koja je pričvršćena u Rimu, na Kapitolu, nakon „starih kočija.”431431 // (pečat) Publija Atina Rufija, (pečat) Kvinta Mucija Augustala, (pečat) Gaja Lukrecija Modesta, (pečat) Gaja Julija Modesta, (pečat) Gaja Julija Klementisa, (pečat) Lucija Sesta Maksima, (pečat) Kvinta Junija Sila, (pečat) Publija Kornelija Verekunda (svjedoci op. a.)."



REFERENCE:

Ivo Oštarić. Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga, (Novalja, 2013.)
Jelena Stričak, Narodnosti i zavičaji u natpisima rimske Senije, (2014.)
Josip Celić "Pag kroz rukopis Gjure Szabe Pag", (Pag, 2015.), (Knjižica Gjure Szabo "Otok i mjesto Pag" napisana je 1933.)
Mijat Sabljar - Bilježnici broj 5, Bag-Pag, 1852.
Salmedin Mesihović - PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESIDES Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije, (Sarajevo, 2014)

Centar za kulturu i informacije, grad Pag - Upoznajte grad Pag

Palača Plača

Grb plemićke porodice Mirković 
“Mirkovići su jedna od najuglednijih plemenitaških porodica na Pagu. Starinom plemstva, ugledom, naslovima i častima pripadaju onom uskom krugu višeg plemstva u Hrvatskoj uopće. Malobrojne su obitelji među hrvatskim plemstvom koje su stekle toliko plemićkih naslova kao Mirkovići iz Paga.”

Miroslav Granić - BLASONE GENEALOGICO M. L. Ruića iz 1784. godine (Pag, 2011). 

(Desno na slici: Grb plemićke porodice Mirković na nadvratniku u ulici I. Mirkovića br. 4).