TA "BULA" RAZA

Danas slavimo dan Grada Paga potomka Starog Grada Paga. Potomak je nasta od tragično stradalog oca „Starog grada“ i matere Venecije koja je preuzela skrbništvo nad njim. Inače zna se da je potomak (sadašnji Pag) rojen i blagoslovljen postavljanjem kamena temeljca dana 18.05.1443. Dan postavljanja kamena temeljca bio bi i logičan rođendan ali ni tako. Nasljednicima je izgledalo da njegov rođendan nema neku vridnost i ne dosiže dovoljno u povijest. Mater mu nisu volili pa su stili da mu daju obilježje nečeg ocevog. Kumovanjem odlučiše da njegov dan bude dan kada je njegov tragično stradali otac dobio toliko željenu povelju o slobodi. Kada se uzimaju događaji iz povjesti oca a prenose na sina mora da su bili jako vridni bremena koje će sin nositi. Prisjetimo se povjesti:
Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV biža je pred Tatarima. Biža je po dalmatinskoj obali sklanjajući se u gradove tražeći spas. Spasili su ga Pažani u bici koja se vodila negdi blizu Paga a u kojoj su pažani imali velike žrtve. Kraljevi, kad im se radilo o guzici bili su izdašni u obećanjima i darovnicama. Dana 30.03.1244. godine dodjeljuje Pagu (tadašnjem Starom Gradu) povelju (BULU) kojom Pag postaje slobodni kraljevski grad. SAMO TRI MISECA potli Bela da bi se libera borbe s Venecijom daruje joj ove krajeve zajedno s Pagom. Pag ponovno gubi slobodu i biva podjeljen (otok) između Zadra i Raba. Pažanima je preostalo... kako bilježi Ruić... jedino da se uvuku među svoje zidine kao zmija sa žalcem punim otrova koja čeka da ujede čim je netko dotakne...
TRI MISECA SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA!!!!
TA BULA RAZApela je stare pažane na križ razočaranja.
A mi je slavimo kao dan potomka Paga. ZAC?

STARI GRAD PAG

Završavajući listanje po prošlosti našeg Paga (Starigada) otvara mi stranice na kojima se ocrtavaju teške godine borbe za opstanak i konačno uništenje grada zvanog „Pagus“ (Starigrad). Ime istoimenog grada vremenom prevladava kao ime cijelog otoka. Stari grad Pag bio je smješten na strateški lošem položaju što je dodatno pogodovalo neprijatelju, vjerujem da je za njegovu poziciju bio presudan izvor pitke vode, solane i blizina luke Košljun. Prema nekim dokumentima koje sam pronašao navodi se kako („organizirana“) proizvodnja paške soli datira iz XIII stoljeća. Mada tradicija proizvodnje soli najvjerojatnije potječe iz doba prvog naseljavanja na ovim područjima. Da je sol i način njene proizvodnje prisutan i ranije zorno nam predočuje bura kao prirodni solar, proizvođač soli putem posolice po kojoj je Pag specifičan. Čovjek je promatrajući te "prirodne pojave" mogao spoznati način proizvodnje bijelog zlata. Sol je ostavila duboke tragove u povijesti kako civilizacije uopće tako i našega otoka. Pag je kasnio sa osamostaljivanjem čime su njegove pozicije bile oslabljene. Našao se u nemilosti okružen teritorijalnim težnjama Raba, agresivnog susjeda Zadra i apetita „trgovačke“ Venecije. Nedovoljno osnažen Pag, imajući u rukama „Bijelo zlato“ u takvom okruženju ispisuje krvave stranice svoje povijesti. Kao rijetko gdje danas na području Starogagrada imamo razrušeni srednjovjekovni grad u temeljima. Danas kad je „Bijelo zlato“ izbubilo svoj davni sjaj, na ruševinam te borbe ostalo je „povijesno zlato“ koje čeka pogodan trenutak i razinu ljudske svijesti da zablista u svom pravom sjaju odajući počast tim hrabrim paškim borcima za nezavisnost i slobodu.

PODJELE

Iako se otvara knjiga koja je bila zatvorena sa sedam pečata cini se da nam „rukopis“ ni u potpunosti jasan... rukopis je izbledi, neke stranice otpuhalo je vrime. Kako pročitat tu knjigu prepunu ruševina iz kih se nazire vječita borba „dobra i zla“, „reda i nereda“. Definiranjem prostora Paga kao svetišta starohrvatskog dualizma zloslutno se naslućuje obilježje koje se proteže do dan danas. Čovjek je postavio odnose na temelju svojih saznanja, spoznaja o prirodi a ljudi su dio te prirode. Živeći u određenom dualistički podjeljenom prostoru čovjek poprima utjecaj i obilježje tog prostora. Već sa prvim pisanim dokumentima Pagu se udara pečat podjele koji ne bljedi ni danas. Prvi pisani dokument kojim Pag vrlo rano ulazi u pisanu hrvatsku povijest je darovnica kralja Petra Krešimira. Darovnica kojom davne 1071. rabskoj crkvi dodjeljuje sjeverni dio otoka a južni dio otoka daruje biskupu u Ninu. Podjele moćnika iz određenih interesa ostavile su dubok trag u ljudima koji žive na ovom prostoru. Često se ti isti ljudi ne pitaju čemu granica već je „kao takvu“ prihvaćaju ne misleći na posljedice koje ta ista granica nosi. Granica dijeli ljude na one s jedne strane i one suprotstavljene s druge strane „granice“. Nažalost u našem Paškom slučaju podjeljenosti postoji i dodatni element koji dodaje SOL na ranu.

Danas se dogodila velika stvar za naš otok, dogodilo se to da su se podjele koje nosimo pobijedile u svrhu zajedničkog cilja. Zajedništvom i vrijednim rukama odana je počast tragično stradalim vatrogascima na Kornatima izradom prvog „Paškog“ križa u suhozidu. Vjerujem da nam neće biti potrebna tragedija da bi shvatili kako moramo prevladati podjele da bi zajedno dosegnuli više ciljeve.

Ljubav i zloba

Tema mi je odvratna ali moran, moran nešto napisat da mi bude lakše. Danas mi vrag ni da mira i navuka sam se čitat "one" famozne komentare.
Javni rad treba kritiku, argumentiranu kritiku. Za takvu kritiku potrebno je znanje, za znanje je potreban rad za što je potreban napor. Za iznošenje argumenata potrebno je ime i prezime. Koliko licemjerja u tome da želiš ostat anoniman jer živiš u malom gradu pa se bojiš da radi toga ca si napisa ili reka ne pretrpiš bol dok s druge strane ne obaziruć se na posljedice (anonimno) zlobno pišeš stvari iz nečijeg privatnog života po principu rekla kazala. Pjucaš po drugim judima nanoseći im bol. U ovom slučaju „oni“ imaju posljedice ali za to te baš briga ti si sebe zaštitio anonomnošću. Ljudi pod plaštom anonimnosti zanemaruju zakone, ljudska prava, poštovanje, čast i respekt prema drugim ljudima, njima ništa nije sveto. Anonimnost je u službi ponižavanja i neargumentiranog blaćenja ljudi. Kad nestanu granice odgoja nastupa zakon, kad zakon ne vrijedi nastaje vladavina rulje, kad je vladavina rulje nastaje KAOS. Kad nastane kaos glas dižu oni koji znaju manipulirati ruljom potpirujući njihovu zlobu a ovi to ne dosižeju. U konačnici kanaliziraju agresiju na „Marka“ rezultat: nek se užge „Marko“ i vuk sit a stoka na broju...

SJEĆANJA

Sićan se kaj mali večernjih naninih i didovih pripovidanja kako je bilo noga puta. Dide bi zna razvest povjest u Kačićevom desetercu o poznatim i slavnim junacima iz vrimena borbe s Turcima. Culo bi se tiho ono škrebetalo od radija cigov zvuk sa kratkog vala ostavja dojam nestvarnog putovanja krez vrime i prostor. Ni bilo televizije da nam nametne sliku već je bila prepuštena našem doživljaju i mašti. Nana je imala lakše priče za laku noć mišajuć anđele i vile prizijajuć ih kao zaštitnike. U sobi, nidi na drugom podu stare kuće ugrad, u toplini krpatura na belon zidu osvitljenom blagim titranjem lumace odvijala se igra nestvarnih likova ka na filmskom platnu. Kad bi hitila nevera i zapuhala bura znala bi reć da su došli svi vrazi voga svita na nas. Ma ki nas je vo ureka, juta ga kuga umorila. Koliko je zapravo starohrvatskih mitskih bića spomenuto u te dvi rečenice... vile, uroci, mora, nevera, bura, vrazi. Sitin se lipe pisme ku su nan godimamin branili pivat i radi ke su mnogi patili A ZAC:

Oj ti vilo, vilo Velebita,
Ti našeg roda diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat kliko:

Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila, oj premila,
Ti vilo svih Hrvata!

Velebite, vilovito stijenje,
Ja ljubim tvoje smilje.
Ljubim tvoga u gorici vuka,
I onoga - Ličkoga hajduka.

Ti vilo Velebita
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila, oj premila,
Ti vilo svih Hrvata!

Lipo je sitit se svog djetinjstva. Covik ki se ne siti svog ditinjstva je nesretan covik.
Nesretan narod je onaj ki ne pamti i ne poštuje svoju prošlost.

TRTAR

Vratit ću se malo na starohrvatsku mitologiju koja obiluje božanstvima koje imaju ulogu tumačenje prirodnih odnosa a ona su postavljena u određeni prostor. Nekako zbunjuje obilje božanstava i mitskih bića. Moram napomenuti kako su neka božanstva bile sile bez oblika, pa su stvorili svoje matrijalizirane oblike. Zanima me prostorni plan i odnosi prema istom. Određene su svete točke prema kojima se trebao upravljati život, i to na svečan način, kazujući mit o vječitoj borbi dobra i zla, reda i nereda. Navodi se voda kao granica dvaju svjetova. Na suprotnom kraju svjetla (Peruna, svantevida) nalazilo se carstvo Crnoboga (bog zla i patnje), TRTAR koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima žive pomoćnici Crnoboga Morana i Bijes, te njihov opaki sin Bjesomor, božanstvo mučke smrti i mahnitog bijesa. Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ružnu staricu Baba Jagu. Pomoćnici Crnoboga, oblici koje uzima Črt (materijalizirani oblik Crnoboga, može mijenjati oblik) su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crna spodoba koja jaše konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u lov na duše prokletih i zlih ljudi.
U raznim mitologijama susrećemo sličnosti pa tako i u grčkoj mitologiji nalazimo: Tartar (grč. Τάρταρος, Tártaros) u grčkoj mitologiji ime je podzemnog svijeta - pakla - još niže smještenog od Hada. Tartarom vlada istoimeni bog - Tartar. Isprva je Tartar služio za zatvaranje bogova, a poslije je postao mjesto u kojem kazna odgovara zločinu. Ovdje je bio Sizif koji je bio lopov i ubojica te je osuđen da vječno gura kamen do vrha brda koji bi se potom otkotrljao natrag.

SPAS?

paKad malo „zaružiš“ drugi dan se liciš... Boli glava, boli mozak sve te boli ko da je neki bagerom proša preko tebe. Kako gremo sve stariji vridi ona narodna „slabo pamtim – brzo zaboravjan“. U očaju tražiš lik, šaka tablet puno gušta. Još kad cuješ da je medicina toliko napredovala da praktično više ni jedan covik ni zdrav sve ti je ćaro. Vraćam se prirodnom liku, tražim... gej vo pa voga ima svuda okolo nas...
Slavuja! Ime Salvia, što je latinski naziv za ovu biljku, dolazi od latinske riječi „salvare“- SPASITI, odnosno IZLJEČITI, što nam najbolje pokazuje da su kadulji već odavna pripisivane ljekovite osobine. Travari koji su prije više stoljeća savjetovali kadulju ZA GLAVU i MOZAK znali su što čine, potvrđuju znanstvenici koji su dokazali da ta biljka, koja se najčešće koristi kao začin, doista poboljšava pamćenje. Čini se da rezultati ovise i o količini: pamćenje se popravilo uzimanjem srednjih doza, a ne uzimanjem velikih ili malih doza kaduljina ulja.

Kadulja je česta u starim narodnim medicinskim tekstovima koje su znanstvenici proučili. Travar John Gerard napisao je 1597.: "Osobito je dobra za glavu i mozak i ubrzava živce i pamćenje."
Evo opisa kadulje Nicholasa Culpeppera iz 1652.: "Ona liječi pamćenje, zagrijava i ubrzava osjete."
Glavna istraživačica Nicola Tildesley sa Sveučilišta Northumbria kaže: "Time se pokazuje kako je vrijedan bio rad starih travara i ne treba ga zanemariti samo zato što je star nekoliko stoljeća."
Beremo list i cvijet. List beremo prije njegove cvatnje, u travnju i iza cvatnje u lipnju, a cvijet u svibnju i lipnju ( Premda je potrebno napomenuti da je list puno ljekovitiji od cvijeta ). Sušimo je na toplom i zračnom mjestu.
Koristi se i kao začin za pripremu jela od mesa (jetra) i ribe (jegulja, ugor, raža, morski pas). Kod pečenog mesa kadulja se dodaje za dobivanje arome, a dodajemo je i u mljevena mesa, u vidu praška i mljevenog svježeg lista.

Pa ako i vo ne pomogne na kraju ostaju narodna mudrost nakon ke je svima bar malo lakše jer ništa nije tako loše da ne može biti gore.

Perem ruke

Svas sam se usra, nešto delan pa kaj i uvik sve useren. Nac neki popizdiju a nekima se to pijaža jer se vidi da nešto radi a kad se radi onda se nešto i napravi pa kako bilo. Poša san oprat ruke... ma ca ruke, koliko san se usra poša san se celi oprat. Ugodno je kad se pereš ni te briga ca si usra prije bitno je da šporkec sa sebe spereš...
Pogej mislin se na aktualnu temu još noga puta nan ga je neki kušta u prostorni plan dok smo se mi okrićali ca mi je ucrtano vode ke su mi točkice nonde ki bi poša za tim. Onda su tako brucali godinamin jedni, drugi, treti... od viška glava ne boli, a neka neka stoji. Boje da je nutra. Sad kad je već godinamin nutra uvati ga je neki trest. Ni se nanki obazira na onu našu „stavite mi ga sprida manje trese“. A kako ga je neki dobro uvati trest kako je već dugo nutra pocelo je i bolit. Došlo je vo i do stručnih judi ki su rekli mi vam ne moremo niš. Ki ga je kušta neka ga i vadi. Mi ćemo reagirat samo ako bude štrapat okoliš. Pita se onih ca su bili tote ca je sad vo „a neznan ja ništa neki ga je kušta mi smo ga tote našli pa kad je već nutra moga bi bit od ke koristi mogli bi i mi tuda kuštivat na skosavicu“. Ovi iza kantuna govoriju „je i mi smo vidili došlo je do deri do kraja“. Do deri do kraja ajme majko zbužaćeju ga!!!
Naša narodna mudrost nam govori PONAVLJANJE JE MAJKA.... SEXA!

No comment

Ki će mislit neka misli ki neće mora!

VELO BLATO

Malo sam uze pauzu... bolje je da neke stvari preleže. Ne triba naglo reagirat iz toga niš dobro ni izašlo. Pusti sam malo da mi se misli slegnu. Odluci sam se malo maknut dovoljno daleko da ne prevladavaju al ne i predaleko da ne izgubim trag. Pošli smo u poje, vrime je od rizanja loze. Iz obrizane loze rodi se novi plod. Porizana poja su sve reja. Reklo bi se da moreš seljaka odvojit od sela ali selo od njega nikad... hm. Put nas je odve preko Gorice, Konije do Povjane pa na Velo Blato. Siti sam se jedne priče našeg uglednog profesora i njegovog studijskog putovanja u Ameriku. Središnji pompozno najavljivani događaj sedmodnevnog putovanaja bi je bird-watching na nekom jezeru. Svi su to nestrpljivo isčekivali. Odveli su ih jutro autobusom na drveni plato od kud su celi dan gedali tići, svako malo neki bi ushićeno viknu looook bird! Beer (Pivo) for all yeah! I svi bi oduševljeno pogedali u tom smijeru pa nazdravili.
Preslikavam to na brdoviti... Pag... Vozimo se (ne)auto-htonim putom punim buža s kin bi i diližansa imala muke. O gad! mai najs kar! Faking roud! Nestvarni Mjesečev krajolik razbijaju stvarne kreativne improvizacije torov. Imam osjećaj da je sve podrjeđeno stoki. What the fuck is this! Sheep watching? Konačno TABELA!!! I što sad This is it!!!!! Ma nooooo! Go daje. Tamo di bi tabela tribala bit je nima NO!!!! Why?.... (gej njega) Nema problema! Go doli niz put popločan najs bužama. Konačno Velo Blato augh... dont gedat tvoj (no more) najs kar o yeah Look birds!!! Yeah loooook birds!!! Where the fuck is Beer!!! O maj gad!!!!!!!!!!!!!

PRIČA

DEL OSMI

Kada sam nekako pričom zatvori ove točke „svetog trokuta“ osjeti sam potribu da na kraju nešto napišem nešto ka sažetak. Poce sam ponovo prelistavat svi ti libri ki san skupi i pročita a ki su mi bili povod za priču. Nakon kratkog iskanja inspracije otvorila mi se jedna stranica a iz nje su izašle besede kaj da su to baš te...


… hrvatska domovina zbori i priča svojim sinovima: zbori svaki dol i brijeg, svaki kut i jarak, svaki potok i mnoga rijeka, zbori i priča svako selo i grad. Ako je ikoju domovinu koji narod ikada doista osvojio, obuhvatio ju sa svojih pet osjetila, a to je Hrvat osvojio svoju Hrvatsku time, što su koljena i koljena naših predaka u tisućama i tisućama imena mjesta ostavila potomcima pečat svojih dojmova, svoje misli i svoga rada. U tim je imenima naša domovina tako opisana, njezina prošlost tako ispričana, kako bi ju opisali i njezinu prošlost izpričati jedva mogao ikoji zemjopisac ili povjesničar. To je domovina, koja svojim sinovima zbori i priča, jer stoljetnim nazivima i imenima mjesta zbore i pričaju mrtvi, davno nestala pokoljenja.


Antun Radić, utemeljitelj suvremene hrvatske etnologije, godine 1914.

FONS MAGNUS

Subotnje popodne proveli smo u šetnji starigradom. Marcovsko sunce je nesebično zračilo pozitivnom energijom... osjećam da se baterije nakon duge i hladne zime konačno pune. Došli smo vidit taj spomenuti slavni izvor, izvor ki nas je puno put spasi od suše o kome su ispripovidane lipe priče. Fons magnus ki je očito puno nekomu znači kad ga je stavi u katastar još davne 1452. Mislim se koliko je to godišć.... ajme toliko godišć toliko bi nam toga gosp. fons magnus moga ispripovidat... a kad staneš dozgor njega, ćutiš ka da se inati, neće za inat niš reć jer su ga neki u šagume stavili i u ciment obukli ca je sasvin prirodno ruho (čitaj ruglo)... nakon toliko godišć, ma siguro i puno duže, a na kraju dospiješ u ciment! Prilazimo našem najvećem svetištu, doima se zapušteno kaj i naše duše. Raznobojnim najlonićima okitila je bura stoljetnu šumu. Nekoliko kada iz kupaonic odiše domaćom atmosferom ku upotpunjava miris friških baložic od ovce. Skladište građevinskog odpada na svetom mistu kazuje da nam je isti jako bitan čak štovanja vridan! Leše, kućice ili štalice za blago pune duha improvizacije su sve redom. Primjećujemo da je na svetištu živo... legionari iz pag2 i subotom su na djelu, vridne ruke se (trenutno) odmaraju uz propovid „tribalo bi vo... tribalo bi no“. Ono što mi je proparalo uši bila je propovid „tribalo bi vo bagerom skopat“! Molim se Majki Božjoj da nam prosvitli pamet. Mora se priznat da tucanik (ne stavjaj „za“ ispred molim te) u nutrašnjem djelu svetišta baš paše. Sve djeluje urednije a ruševina boje dolazi do izražaja. Strahopoštovanje osjećam u zraku i ni materijalno pa ga se nemore „u(ne)redit“. Nakon vih besed moga bi mene kikod „u(ne)redit“ mislim se. Pomalo tužno napuštam Sveto Misto žalostan jer nisan vidi nanki jedan simbol svoje crikve i vire - križ! jednostavno ga nima zadnji se skoturi sa zvonika a one od prije nosimo u sebi.

IZVOR

DEL SEDMI
Žal mi je ali u vom delu ne moren pisat po "paški".
Tumačenje starohrvatske mitologije zasniva se na istraživanju narodnih običaja, folklora kao „pisanom“ dokumentu koji je ostao do današnjih dana. Tjekom vremena dolazilo je do stanovitih „promjena“ u načinu interpretacije kako i do promjena imena, naziva „mitograma“ pa samim tim teško je posložiti elemente mozaika kako bi se dobila jasnija slika ali pokušajmo:
Perunova žena ali i Velesova ljubavnica smještena je uz vodu (zdenac, izvor, rijeku) voda je granica između svjeta živih i svijeta mrtvih. Pola godine/dana nalazi se gore kod „muža“, a pola godine/dana dolje kod „ljubavnika“, posreduje između njih šaljući ljude u smrt. Postoje puno sličnih imena za staro Hrvatske (Slavenske) bogove ovisno o području na kojem su živjeli i utjecajima na njihovo prenošenje s koljena na koljeno.
Tako možemo u vezu dovesti ime Mokoš (Mokro) sa imenom Moranom (Morena, Marana, Marena, Mora, Mara, Maržana ((a nedaj bog i MOREUZ - UZ-MORE)), vidite i sami koliko varijanti istog imena, u nekim krajevima Baba Ruga, Baba Zima  ) najvjerojatnije je u vezi s praindijskom riječi "mara" što znači silom umrijeti.
Morana je boginja smrti i zime, kiše, studeni i leda. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali božicom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda pa tako i u našem paškom karnevalu.
Prilikom pokrštavanja na takva mjesta postavljana su crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Blizu crkve je veliki izvor (fons magnus) što ga spominje paški Katastar iz 1452. (Catastro di Pago, fol. 24; spis iz 1493., u Državnom arhivu u Zadru) Nalazio se otprilike 100-200 m od crkve. Drugi je izvor uobličen u zdenac u samostanskom dvorištu, pokraj crkve sv. Marije. Nekoć je, kažu, u doba rata na otoku zavladala suša i za pomoć su se tada obratili Blaženoj Djevici Mariji. Ona im je dala toliko vode da se ona u tom zdencu prelijevala. Ljudi to pripisuju čudu, jer je crkva na brdašcu na kojem se ne bi očekivao priliv vode. Ti su podaci sukladni etimologiji imena Mokoš. Doista, ima dovoljno elemenata da se ova točka poveže s pretpostavljenim svetim mjestom poganske božice koja sjedi uza zdenac.

STARI GRAD

DEL ŠESTI
Rekonstruiranom praslavenskom mitskom pričom o visokim božanstvima, javljaju se združene po tri točke, tako da u prostoru tvore trokut (trodijelnu strukturu, rekao je Pleterski), a međusobno su vidljive. Te su tri točke uglavnom povezane s gromovnikom (Perunom, obično na višem vrhu), njegovim suparnikom ili sinom (Velesom, Jarylom/Jurjem kao vučjim pastirom, u pravilu niže, katkada uz vodu) i s njegovom ženom (obično blizu vode). Između Velesove točke i točke posvećene ženskome božanstvu je, u pravilu, voda kao granica dvaju svjetova – živih i mrtvih.
Smatra se da je crkva Svete Marije Stare sagrađena na mjestu starijeg, starokršćanskog svetišta. Smještena je pokraj velikoga izvora (Fons magnus, Velli) i zdenca koji nikada ne presušuje. Taj položaj, kao i ženski titular svetišta, uklapaju se u predodžbu kristijaniziranih mjesta štovanja Velike Majke, božice Mokoš čija su svetišta uvijek vezana uz mokra mjesta. To je svetište, u odnosu prema drugim elementima trokuta, uz vodu, i to na Gromovnikovoj strani, tamo gdje je bilo mjesto njegovoj ženi, gospođi Mokoš (Dodoli?).

To znači da su Hrvati sa svojim vračevima/žrecima došli na otok još kao pogani, te da je žrec, koji je bez sumnje morao odrediti svete točke prema kojima se trebao odvijati ciklički život, i to na svečan način, kazujući mit i pokazujući mjesta na kojima se odvijala "drama stvaranja". To je svetište bilo, ako smo dobro zaključili, "svetište prvoga, višeg reda". Lako možemo zamisliti staroga hrvatskog žreca sijede brade kako, nakon što je odredio položaje svetih točaka, pripovijeda mnoštvu o Perunu ili Svetovitu koji stoluje na Gori, o Jarylu/Jurju kako živi kod poočima, o Velesu koji se drznuo popeti tamo gdje mu nije mjesto, a zatim o tome kako je viši bog tjerao onog kojemu tamo nije mjesto gromovima natrag u vodu, bijući ga pritom u Dubravi i rascijepivši trbuhe planínā tamo gdje su danas špilje i izvori, i to sve pokazujući prstom, tako da su si tu priču svi mogli predočiti. Samo je puk još cijelo tisućljeće odlazio na svete poganske točke, odavna zaboravivši njihovo prvobitno značenje. A nama se danas, na početku trećega tisućljeća, otvara tajanstvena knjiga što je dosad bila zatvorena sa sedam pečata…

Sv VID

DEL PETI
Starohrvatska poganska organizacija svetoga javnog prostora dovodi me do uzvisine sv. Vid. To je svetište starohrvatskoga boga Sventovida, Peruna ili Gromovnika. Evidentno je kako je puk dugo štovao svoja poganske običaje pa tako piše: „postoji tvrdnja mletačkoga baroknog povjesnika Gianantonija Bommana kako su solunski "…nadbiskup i nekoliko svećenika s osobitom … pažnjom nastojali naučiti taj jezik kako bi mogli nagovoriti ove idolopoklonce neka napuste kult svojih lažnih božanstava“.
„Došavši na Sv. Vid, oni bi sedam puta obišli preko 2,5 m široke zidine. Zidina se obilazila idući na lijevo, tako da bi došavši na istočnu stranu prema izlazu sunca išli u smjeru od istoka prema zapadu kao i sunce po nebeskom svodu. Prema tom hodu, vjerovalo se da južna polovina kružne zidine pripada danu, a sjeverna polovina noćnoj tami. Ta je zidina zidana monolitnim kamenjem bez žbuke“. Evo što je Kolanjac Berto Balabanić (1909-1987) zapisao od svojega djeda koji je umro u 85. godini, a ovaj ju je pak čuo još u djetinjstvu.

Sveti Vide, božji dide,
Mi k tebi na gorika,
Ti k nama na dolika.
Oj dondole dondole!
Na tvojemu na oltaru
Položi nam ovcu šaru.
Oj dondole dondole!
Da nam krave budu plodne,
Da nam njive budu rodne.
Oj dondole dondole!
Da nam ovce janjci vode,
Da u lokvam bude vode.
Oj dondole dondole!

Malo sam progugla ovu zanimljivu riječ koja se priziva - DODOLE. Nešto malo podataka, možda ovo iz Wiki na engleskom:

Dodola (also spelled Doda, Dudulya and Didilya, pronounced: doh-doh-la, doo-doo-lya, or dee-dee-lya), Perperuna or Preperuša in Dalmatian Croatia is a being in old Slavic mythology.

According to some interpretations, she is the Slavic goddess of rain,[1] and the wife of the supreme god Perun (who is the god of thunder). Slavs believed that when Dodola milks her heavenly cows, the clouds, it rains on earth. Each spring Dodola is said to fly over woods and fields, and spread vernal greenery, decorating the trees with blossoms.

Ako niste razumili, ukratko radi se o staroslavenskoj božici dažja. Dodola je "žena" vrhovnog boga Peruna. Slijedom rječi Perun - Perperuna - Preperuša podsjeti me na PERUNIKU ili IRIS. Naravno opet wikipedia i zanimljiv rezultat: Božica Iris je kao glasnica bogova, dugom šarala s visina prenoseći poruku na Zemlju. Tamo gdje bi duga dotakla tlo, kao i munja boga gromovnika Peruna, izrastala je perunika, možda svaki put druge boje.

RANE

Još malo o škrapingu na mikulu... crikvice u osami na nepristupačnom mistu nima pravi pristup ni s mora (nema mulića) s kopna da i ne govorim. Osuđena je da prati pogledom mornare na putu u neizvjesno dok je oni počaste kojim pogledom strahopoštovanja a možda i pokojom molitvom. Koliko tragikomedije u činjenici da se baš u plićaku ispod nje nalazi potopljen ratni brod...
Moram se osvrnut na jednu pojavu ka me fascinirala. Na mistu di je nekad valjda bi oltar nalazi se kamen iz kojeg lagano izvire voda kao da kamen plače... krvari, i jedno i drugo ukazuje mi na rane. Oko crikvice nalazim još nekoliko mjesta sa istom pojavom. Iz kamena teku suze, kamen krvari zar su rane takve da nikad neće zacijelit?

KULT

DEL CETVRTI
Wiki kaže: Kult ili slavlje jedna je od glavnih značajki svake religije, a predstavlja skup radnji i postupaka koji imaju određeno simboličko značenje.
U kultnom slavlju čovjek susreće prisutnost božanskog, njegovu objavu i svoju mogućnost da mu se približi. Za tu posebnu božansku prisutnost često postoje određena vremena i određeni prostori. Kod prirodnih naroda ova prisutnost se odvija u različitim vremenima, koja su odsjaj vječnog, anonimnog povratka vremena i događaja. Ovo „anonimnog povratka vremena i događaja“ osobito je zanimljivo...

...izdvajam o svetištu Velesa na Jurjevoj galvici: „Gosp. Anti Fabijaniću zahvaljujem ove zanimljive folklorističke podatke o tamnoj strani toga svetišta. Bio je do prije 50. godina [tj. do oko god. 1880.] običaj, da se hodočasti sv. Juri na jedan vrh na sjevernoj strani otoka. Tu bi se osim drugoga svijeta sakupili mladići i djevojke i igrali kolo. No to nije pojava osamljena, jer se i dandanas [tj. oko god 1930.] na nekim mjestima Dalmacije hodočasti baš k sv. Juri (tako na pr. sv. Juri na Biokovu, 1.178 m). Onamo idu osobito mlade nevjeste, koje nemaju poroda, na zavjet. Djevojke za što bolji uspjeh zavjeta penju se i potrate oko dva dana, čvrsto odlučivši, da dadu svoj tribut ne braneći tvrdoglavo svoje djevičanstvo. Priča se, da u tim danima na tim vrhuncima vlada seksualna anarhija“.

Kvragu, ovo djeluje poprilično raskalašeno, pa ako je istina vo ca govori Ante Fabijanić a bi je učitelj, kakvi su to kršćani hodočastili na Jurjevu glavicu?

POTVRDA

Ponukani današnjom simbolikom pošli smo u škraping na Mikulu, nisam bi baš stoposto siguran da je ona slika - slika crikvice na Mikuli. Pošli smo to potvrdit. Potli ubeda usljedi je mali popodnevni odmor, malo interneta, objava komentara na stranici i onda pokret. Dobro smo se obukli, rusak na rame i ajmo. Pošli smo autom do platoa naših kolektora a onda pol ure škrapinga uz jaku buru. Dok tako škrapasmo prisjetih se komentara na stranici Radio Paga kog sam zadnjeg objavi a bi mi je zanimjiv. Napisa ga je Posejdon pod nazivom JEDAN JE OTOK PAG: ... za stvoriti priču na otoku Pagu imamo: - lunjske maslinike - novaljski podvodni akvadukt ( rjetkost u svijetu) - novaljsku baziliku - paški zaliv istočni izapadni dio akvatorije - kolanjsko blato - paški trokut - razdjelnica 15. meridijana - grad Pag kao urbana cjelina rađena po načelima struke onog doba - stari grad Pag - paška solana - povljansko blato - povjesna previranja i sukobi radi solane itd S ovim sam samo htio natuknuti što sve turistima i posjetiteljima možemo ispričati, bez obzira gdje oni bili smješteni od krajnjeg juga otoka do Luna. Zato,evala, za ovakav proje... stoji u komentaru. ETO!!!!!!! još jedna PRIČA!!!!!! Jesmo li sposobni prepoznat priču? Kao i svi ne moren pobignut od materijalnog, materijalističkog pa se već mislim kako „opernatit“ i ovu priču... TURIZAM je živim od toga e pa neki dan sam geda emisiju na jednoj starnoj TV kako je vjerski turizam u velikom porastu, siti san se i škrapinga na dugom otoku koji se već nekoliko godina održava u ovo vrime i na koga dolazi puno judi... mislim se triba znat upakirat priču i prodat je, a kad bi vo nekomu poša govorit voltiva bi balama a misli da mi nisu svi doma. Najdi argumenti... pokušaj im reć kako čudovište iz Loch Nessa niki ni vidi a puno ih o njemu zna, a da ne govorim ki biznis su od toga nacinli... reci im o Grčkoj, tamo turiste vodiju i na dva tri bokunića zidića ca viriju iz zemje... a mi vode imamo barem tri lipe pozicije za izlet zamisli se svaki dan jedan izlet pa da ispuniš tjedan dan predsezone... ma daj molim te fermaj zanaš kakvi smo – TAKVI SMO PA CA!
Ubije me vo... uto se iza jedne škrape ukaza potvrda mog strahovanja da je ono od jutros istina.

SIMBOLI

Budim se uz zvuk i slani miris paške bure... pomalo ga minja miris kuvane kafe... uputi san se na doručak.
Ca nisi moga spat noćas? Pita žena. Ma ne, objašnjavam joj, ovo kako ti pišem ovaj mali blogić u kome trenutno razmišljam „naglas“ o ovoj temi PAŠKOG SVETOG TROKUTA jednostavno mi ni dava mira. Poša san malo gedat taj trokut, njegova značenja, simbole... ah da simbole koje više zbog dominacije materijalnog niti ne vidimo odgovara žena. Poj vo govorit u zeca pa ćeju te držat za mujenoga. Ma ni me briga za onih u zeca. Ma misli sam kako je puno prepoznatljivih točkama svetog trokuta na pagu ti trokuti nisu jedino u Pag ima ih po celoj Hrvatskoj a i drujdi. Malo san geda ove karte, toponime iliti imena mista i govorin joj kako mi je u oko upala crikvica kod Mikule i kako sam pokušava nju dovest u neki odnos u tom trokutu... žena je pošla pogedat je se diga Ivan ki je noćas bi na maturalnu u Pagus. Tornala se iz njegove komore i pokazuje mi ca je sinoć dobi na lutriju...

PAŠKI SVETI TROKUT

DEL TRETI

„Pag spada među jadranske otoke koji su najranije bili naseljeni Hrvatima“ Kad su došli ovamo donili su sa sobom ono ca se zove mitologijom - „poganskim“ vjerovanjima, takozvanom „prareligijom“ iliti neka vrsta zoroastrizma ca bi značilo dualizam - borbu između dobra i zla. Kad su prvi Hrvati stupili nogon na Pag, verujem da su se bar malo parili kaj onaj Neil Armstrong na misecu - bar u onom trenu di skace okolo kaj mujen ili kaj da se je nabo na paške škrape... E sad kad su već došli vode di je na prvi pogled bilo vidljivo da su uvjeti života teški... ca bi mi rekli „vrag im ni da mira“ nego su stili ostat - ZAC. Vajda su shvatili da je vode bog odavno reka „laku noć“ – znali su da moraju upotrijebit sva stečena znanja iz odnosa prirode i covika ka su dotad imali i da nesmiju zajebat prostorni plan jer su znali da je predhodno veće misto Kissa pretrpila velu kalvariju. Ono uc su oni onda verovali našli su u prostoru na način na ki znanstvenici iznose u članku „PAŠKI SVETI TROKUT“ (ne radi se o „onom“ trokutu) ako vas zanima morete ga uzet vode: PAŠKI SVETI TROKUT.
Kako govoriju „utrđene su tri točke praslavenskog svetog prostora na Pagu“ a to su crikvica setog Vida, svetog Jurja (ne ugrad nego Jurjeva glavica) i Blažene Djevice Marije u Starome Gradu. Prema poganskom sakralnom trokutu polazište je tekuća voda – izvor (Pramajka – Mokoš, vjerovatno poput „mokro“) , gledajući nizvodno s njegove dene strane je stijena koja pripada bogu Velesu koji se povezivao sa zmijom/zmajem a s lijeve strane viši gorski vrh čije se ime može povezati sa staroslavenskim bogom Perunom – Gromovnikom ili Svantevidom.

Riječ je o slavenskoj inačici dramatičnoga sukoba između Reda i Nereda. Sile Reda predstavlja u slavenskoj predaji Gromovnik (*Perunъ), a sile Nereda Zmija (*Velesъ). Zmija narušava red, a Gromovnik ga pokušava ponovno uspostaviti. Jedan od motiva je priča kako se Zmija penje na vrh koji je Gromovnikovo mjesto, pa ju ovaj svojim gromovima bije u hrastovoj šumi (dubravi) i tjera natrag u njezin svijet uz vodu (ispod, preko vode). Srž motiva jest, da je gromovnik gore na vrhu gore/svjetskoga stabla, a zmija/ zmaj dolje ispod, u vodi/špilji i sl. Mislav Ježić je to rekao:

...središnji kult starih Slavena bio je, s jedne strane, kult nebeskoga gromovnika Peruna koji boravi u višnjim i suhim područjima ispunjenim vatrom ili suncem i, s druge, stočnoga boga Velesa, boga blaga, koji boravi u donjim i vlažnim prostorima. Oni su u opreci i dolaze u sukob, pri čem Veles uzimlje lik zmije, zmaja ili zvijeri, koja se može penjati i u viša područja, a Perun ga svojom strijelom ruši u donje prostore (Ježić 2006:53).


Nastaviću kad stignem...

Poganstvo (od lat.: paganus pagano; i pagus mjesto)

DEL DRUGI

Ma pogej ti vo, do jedna rječ u sebi ima PAG, ova jedna ima i ANUS a ova zadnja vajda znači i poganstvo i mjesto ili selo ca su nan oduvik sašivali. Ti jarca da pag-anus, sad kad san sta - odvuklo me ono ca se zove "misao" na aktualnu bandu, bemti!!! K-ANAL. Pa tu nešto smrdi sama rječ ti govori. Daj daj ne pini se odma... pag-anus – k-anal ma nima nikakve veze. To je neka druga štorija. Ma da... imaš pravo neka te ne brine kanal Pag-Košljun - neka te brinu kanali u glavama...

Nastaviću sutra....

Upoznaj svoju prošlost da bi upoznao sebe...

DEL PERVI ...da da to su geni nažalost od njih pobignut ne moremo. Geni prenosiju informaciju s kolena na koleno i novonastalim naraštajima daju obilježja svojih predaka – takvi smo a zac – jer su krivi „geni“. Međutim i geni su skloni promjenama jer da ni tako svi bi bili isti. Mislim da okruženje u kome živemo utječe na nas pa tako i na naše gene – pa di ja vo živem? Di živem poteže pitanja otkud sam doša i di gren... Pažani su Hrvati „vjerovatno“ južni slaveni ajd ne budi len pa Wikipedija ti je na nekoliko klikova pantaganom. Uz dosta nepoznanica i nekoliko teorija odkuda potječu i odkuda dolazi njihovo ime čitam daje... Hrvatska plemićka plemena koja su imala pravo birati kralja, etnički prostor... Sveci zaštitnici hrvatskog naroda su Sveti Josip... kršćanstvo... a prije, Pag spada među jadranske otoke koji su najranije bili naseljeni Hrvatima. Imali su svoja vjerovanja prije nego ca su prihvatili Kršćanstvo. Voli bi znat kako su razmišljali judi ki su puno više živili u skladu s prirodom nego mi danas , ca su poštivali u ca su verovali... prije pokrštavanja, aha! POGANSTVO!

Poganstvo (od lat.: paganus pagano; i pagus mjesto) opisuje u vjeronauku kategoriju različitih oblika vjerovanja u bogove i prareligija. 

Eto nas tote, latinski koren besede morebit cakod govori...