Jedna od posebnosti koja
karakterizira Pag su „Rozi u tašku“ („figa u džepu“) . Ona nije nametnuta
izvana već je kao i hrvatski jal svojevrsna spoznaja koju ubrajamo u naše
slabosti. Kao simbol ili gesta pojavljuje se u djelu komunikacije prisutan u našem
svakodnevnom životu. Za razliku od sličnih simbola komunikacije kao naprimjer
pokazivanje srednjeg prsta ili uzdignutog palca koji su jasna, vidljiva i
prepoznatljiva poruka, naši „Rozi u tašku“ vrlo su prikriveni, tajnoviti.
„Rozi u tašku“ očuvali su
se kroz vrijeme i pridonijeli izgradnji društvenog identiteta. Zajednica ih je prepoznala, prihvatila i dala im na značenju.
Oni imaju svoje trajanje u prostoru i vremenu, jednom su nastali a vremenom su
se i mjenjali.
Mnoga su tumačenja
značenja i nastanka pa sam se prvo prihvatio analize onog vizualnog,
postojećeg.
Na jednoj strani imamo
noviji simbol rogova koji je vidljiv na amblemima karnevala a s druge strane
nailazim na detalj uklesan u kamenu zida na Kneževom dvoru. Polazeći od
činjenice da si je netko dao poprilično truda da uklesa simbol u kamen predpostavljam
da je htio prenijeti bitnu poruku.
Ono što sam zapazio je da
ovo isklesano u kamenu nisu „rozi“ već smokva
ili figa, šaka stisnuta tako da se palac provuče između kažiprsta i srednjaka, dobiti
figu – značilo bi ne dobiti ništa, biti prevaren u svojim očekivanjima,
doživjeti razočaranje.
Vidi vraga... ima tu
nečega sjetimo se samo nekih djelova paške povijesti. Znatiželja me tjera dalje,
traženje bespućima interneta. Simboli i geste jezični su signali koji su
nastali i prije ljudskog govora pa da vidimo gdje je vremensko ishodište našeg
simbola-geste.
Rogove možemo pronaći u
vrijeme poganstva osobito u mediteranskim zemljama. Znak rogova služio je za
obranu od loše sreće, s prstima prema dolje gesta je kojom su praznovjerni
ljudi tražili zaštitu u nesretnim situacijama.
Palac stavljenog između
kažiprsta i srednjeg prsta u izvornom značenju potječe još iz doba starog Rima
kao magijska gesta. U to doba bilo je uobičajeno nositi male amajlije u obliku
šake koja pokazuje 'figu' (smokvu), figa simbolizira ženski spolni organ, a
osoba koja je nosila takvu amajliju bila je zaštićena od zlih duhova i uroka.
U jednom povjesnom
trenutku smokva je dospjela u tašku (džep). Time poprima i novo značenje:
Držati figu u džepu znak
je neiskrenosti, lažnog izjašnjavanja, licemjerno pristajanje uz kakvu zamisao
ili uz ono što sugovornik ili sam govornik (s figom u džepu) govori.
U ovom dijelu mislim da
nije potrebno previše širiti temu jer to bi zahtjevalo detaljnu i dugu analizu.
Vremenom se u taški
(džepu) vjerojatno dogodila još jedna transformacija. Ono što se danas zove
“Rozi u tašku” ima u sebi simbol „rogova“. S obzirom da su knežev dvor a time i
naš uklesani znak napravljeni kasnije (poslije 1443.) dakle u vremenu
poodmaklog kršćanstva za predpostaviti je da su „Rozi“ nastali u novije
vrijeme. Ako su rogovi nastali kasnije što je vrlo vjerojatno, onda su nastali
u vrijeme kršćanstva. U doba kršćanstva simbol rogova tumači se kao glava
kozoroga što simbolizira sotonu. Vidljivi rogovi pojavljuju se u simbolima
kršćanstva, sljedbenika sotone, masona, u novije vrijeme viđamo ih i drugdje.
Ovdje moram stati zbog
osobnog tumačenja simbola koji bi me odveo u nepregledno prostranstvo ezoterije.
Završavam s vizualnim i
upuštam se u ono svjesno poimanje značenja u iskustvo koje nam je dano,
ponuđeno svakog dana i time stečena
spoznaja naših “Rozi u tašku” neovisno o vidljivom simbolu.
S obzirom da zadiremo u
polje svijesti poslužit ću se sažetim tumačenjem simbola iz analitičke psihologije
prema kojoj simbol u sebi sadržava najbolju moguću formulaciju neke relativno
nepoznate stvari, simbol je stoga uvijek bremenit značenjima, to jest on je živ
pa izaziva intelektualni, filozofski i etički interes. Simbol dakle nije
namjeran opis neka poznate stvari, simbol je ono objašnjenje koje upućuje ne
neko još nepoznato i nerazumljivo (transcendentno) stanje stvari.
Kada bi Pažanina pitali ca
su “Rozi u tašku” odgovor bi se vjerojatno mogao sažeti u par riječi: “Jedno misli drugo govori”. Ako neko “Jedno
misli drugo govori”, takva osoba je neiskrena, odnosno licemjerna i dvolična.
Ako je to način komunikacije prisutan u zajednici... a narodna mudrost govori
„slažu se ko rogovi u vreći“. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Svjetska
zdravstvena organizacija definirala kvalitetu komunikacije kao jednu od neophodnih i bitnih elemenata za zdrav i sretan život nameću se pitanja…
koja postavite sami.
