Sv. Lucija


Moje zanimanje već odavno pobudila je crkvica Sv. Lucije čiji se ostaci nalaze oko kilometar južnije od Košljuna neposredno uz morsku obalu. Posjetio sam ju 2014. godine i ostala je dio mog nezaboravnog ali tužnog sjećanja. Kao prvi korak slijedio je raspitivanje među starijim mještanima o crkvici i lokalitetu na kome se ista nalazi. Prema pričama crkva je nastala kao zavjetna crkva koju su podigli braća, (nepoznati) trgovci čiji se brod potopio zahvaćen nevremenom nedaleko tog lokaliteta a oni su se upravo na tom mjestu domogli obale i spasili. To se prema usmenoj predaji dogodilo na dan Svete Lucije a oni su u zahvalu za spas dali izgraditi istoimenu crkvu. Prema riječima Stošije Bobić koja je kao mlada djevojka na tom predjelu čuvala ovce ostala joj je u sjećanju “ženska kamena glava” koju je prema njenim riječima vidjela negdje u blizini crkve.

Kada želite saznati nešto više o povijesti (otoka) neizbježno je pročitati “stručnu literaturu” koja dotiče objekte od mog ili vašeg interesa. Kao polazna točka nameće se najnovija literatura koja objedinjuje dosadašnje spoznaje za koje očekujemo da ih sumira u jednu cjelinu.

U knjizi “Arheološka karta otoka Paga” I. Oštarić, A. Kurilić objavljene 2013. nalazim dva kratka podatka kako na predjelu Paga (Starog grada) postojale dvije crkve Sv. Lucije.
Jedna je Stari grad - crkva sv. Lucije za koju autori kratko navode: Crkva Sv. Lucije spominje se 1392. godine. Nije moguće precizno utvrditi gdje se nalazila (Pozivajući se na - Hilje 2011, 140) 
i Podlucje - crkva Sv. Lucije. Crkva Sv. Lucije kod Košljuna moguće potječe iz ranokršćanskog razdoblja. (Također - Hilje 2011, 168).

Dakle, vrlo skromno. Tragom navedenog izvora i godine utvrdio sam da je riječ o knjizi “Toponimija otoka Paga”, 2011. u toj knjizi Emil Hilje o dvjema crkvama Sv. Lucije piše:

"Crkva Sv. Lucije posvećena je 1392. godine i zbog te posvete izbio je između zadarskog i paškog kaptola dugotrajan spor, koji je na koncu poslužio i kao jedan od povoda za oružani sukob - izvor M. Granića 1984." Nadalje navodi: “Zasada nije moguće precizno utvrditi gdje se nalazila, ali zacijelo blizu obale, jer se u njenoj blizini spominju skladišta soli.”

Za pretpostaviti je da su postojale dvije crkve istog titulara ili je titular crkve koju kroz literaturu nazivamo crkvom Sv. Lucije dvojben. Naziv Podlucje za taj predio vjerojatno je dobio naziv po crkvi Sv. Lucije koja se nalazila istočnije u blizini solana. Prema paškoj pučkoj orijentaciji "doli" (dolje), a "doli" je i "pod" (ispod), određuje zapadni dio. Shodno tome Podlucje je predio "pod" ili zapadno od crkve Sv. Lucije. 

Za crkvu Sv. Lucije kod Košljuna Hilje navodi: “Najvećim je dijelom porušena, no sačuvan je obris građevine u visini od oko jedan metar. U pitanju je jednostavna pravokutna građevina sa širokom polukružnom apsidom. Međutim tehnika zidanja dosta neuredno složenim i uglavnom neobrađenim kamenom otkriva da nije sagrađena u vrijeme razvijenog srednjeg vijeka, pa se pretpostavlja da potječe iz ranokršćanskog razdoblja, pogotovo na znatnu količinu ostataka antičke keramike u njenoj blizini (poziva se na izvor P. Vezić, 2005.). Ostaci crkve nalaze se neposredno uz morsku obalu, u Košljunskom zalivu, oko 1 km jugoistočno od naselja.”

"Ostaci crkve kod Košljuna nazivaju se još i Crkvom pomoraca, valjda zato što je u njenoj blizini postojao izvor pitke vode na kojem su se opskrbljivali brodovi."

Tragom istraživanja povijesti crkve Sv. Lucije ostaje nam da pročitamo što je i P. Vezić 2005. godine napisao. Nažalost rad ne nalazim u trenutno  dostupnom mi obliku ali zato nalazim znanstveni članak Igora Šipića pod nazivom “KULT SV. LUCIJE U POMORSKI SNAŽNIM ZAJEDNICAMA ISTOČNOG JADRANA” iz 2006. u kome stoji: "Ikonografske karakteristike govore kako se doista radi o znakovito ezoteričnom kultu, pri čemu je Lucija postala i simbol i "obećanje" svjetlosti. Povijesni izvori jasno ukazuju da se u ranom srednjem vijeku štovanje Sv. Lucije proširilo najprije po Siciliji, a zatim rasprostrlo po čitavoj Italiji i Mediteranu. Na istočnoj obali Jadrana uočeno je, snažnije i učestalije nego na drugim lokalitetima, poglavito kontinentalnim, štovanje sv. Lucije na području Istre i Hrvatskog primorja te u Splitu." 

Tu nalazim i detaljniji podatak koji navodi P. Vežić a prenosi I.Šipić.

"Kako na istočnoj strani Jadrana iz starokršćanskog perioda do danas nema značajnijih tragova ubikacije štovanja kulta sv. Lucije, od neobične je važnosti podatak kojeg navodi P. Vežić u svom radu Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskom području, u poglavlju Uz plovni put."

"Autor ubicira ranokršćansku crkvu sv. Lucije (5./6. st.) uz samu južnu obalu otoka Paga, na poziciji Košljun, suprotivoj gradu Pagu i njegovoj luci. Dakako, riječ je o uvali, za koju Vežić drži da bi mogla biti antički "porat" ili sidrište. Crkva je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom."

Štovanje kulta Sv. Lucije povezano je s njen prinosom od pomoći čovjeku u obavljanju gospodarskih funkcija, poglavito pomorstva, ribolova, proizvodnje soli i trgovine kao nositelja ekonomskog prosperiteta. Zaštitnica je vida, slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.

Blagdan svete Lucije (13. prosinca) duboko je ukorijenjen u našim narodnim običajima. Za blagdan Sv. Lucije uobičajeno je sijanje božićne pšenice kao simbol obnove života  ali i darivanje djece (osobito u Dalmaciji). Stariji je to običaj od sličnog darivanja Svetog Nikole koji djeci donosi darove u obući. Od blagdana Sv. Lucije (13. prosinca) do Božića 12 je dana što prema narodnim vjerovanju predstavlja 12 mjeseci u godini a kakvi će oni biti iduće godine određuje vrijeme pojedinog dana (sunčan, kišni, vjetrovit, itd.).

U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti svetu Luciju vrlo često prikazuju s pladnjem i parom očiju na njemu. Narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju s najdužom noći zimskog sunčeva ciklusa. Pripisivali su joj posebnu moć, sveta Lucija (Lux - latinski svijetlo) zimskom suncu vraća snagu – svjetlost, da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi.
Nadajmo se da će nam njena svijetlost pomoći obasjati ovaj nadasve zanimljiv i vrijedan arheološki lokalitet.



Ostaci crkve Sv. Lucije (Podlucje)



Nadopuna 12. 12. 2022.

Prisjećajući se ovog teksta danas sam prigodno, dan uoči Sv. Lucije, ponovno posjetio ovaj nadasve zanimljiv arheološki lokalitet. Za razliku od prijašnjeg posjeta imao sam više vremena da pozornije obiđem crkvu i njen predio u dužini od stotinjak metara sjeverno prema Košljunu. Unutar same crkve našao sam više fragmenata antičkih tegula kao i dosta usitnjene keramike od koje se dala razaznati ručica keramičke posude vjerojatno amfore. Sa istočne strane crkve neposredno uz suhozid nalaze se dva obrađena slomljena kamena koja bi mogla biti dio crkvenog namještaja. Sjevernije nailazim na još ulomaka keramike kao i pokoju tegulu. Stotinjak metara sjeverno od crkve nalazi se teže uočljiva kružna udubina koja je ograđena grubo klesanim kamenim blokovima na kojima se vide ostaci morta. Objekt je prilično devastiran vjerojatno zbog upotrebe kamena u sekundarne svrhe obližnjeg suhozida. Svi nalazi su fotografirani i ostavljeni "in situ".