Čitajući dosad napisanu znanstveno-stručnu literaturu o sakralnom graditeljstvu na otoku Pagu posebno me zainteresirala dosad neriješena enigma lokacije crkve sv. Stjepana koju dokumenti redovito spominju od 1337. godine nadalje.
U apostolskoj vizitaciji otoka Paga M. Priulija iz 1603. nalazimo zabilježeno: "Chiesa di San Steffano ouer sito, a fatto distrutto sono alcuni beni possessi possesso dal vicario." Navod govori o tome da je već prilikom vizitacije 1603. crkva bila uništena.
Ako tome pridodamo konstataciju E. Hilje objavljenu 2011. u radu "Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Pagu" (Toponimija otoka Paga), a koji je među posljednjima sudeći prema bilješci: "Dakako, s obzirom na protok vremena, sve je spomeničke cjeline bilo potrebno još jednom posjetiti, utvrditi eventualne promjene te nadopuniti postojeće spoznaje. Pritom su za sve važnije spomenike utvrđene precizne geografske koordinate i načinjene nove fotografije." obišao sve sakralne objekte na otoku i pritom za crkvu sv. Stjepana zaključio: "Ostatke ove crkve nisam uspio pronaći."
Nakon 2011. izdana je i 2013. Arheološka karta otoka Paga u kojoj se navodi: "Stipančevica - crkva sv. Stjepana... danas joj se izgubio trag." Poznajući predan rad jednog od autora knjige, našeg otočanina I. Oštarića sa kojim sam imao prilike obilaziti otok pronalaženje ostataka crkve izgledalo je nemoguća misija.
Sve navedeno nije me obeshrabrilo da ponovno krenem u potragu za ostacima crkve sv. Stjepana i danas 27.12. 2022. sa osobitim zadovoljstvom i osjećajem sreće mogu izjaviti:
Danas sam joj našao trag!
Pozicija na google mapi: https://goo.gl/maps/SvEu87JbYNBRFMTQA
Položaj crkve na google mapi
Početak potrage za mogućim ostacima crkve krenuo je prikupljanjem i proučavanjem dosadašnjih radova koji se dotiču sakralnog graditeljstva kao i sličnih sadržaja vezanih za temu. Pored netom navedenih radova na raspolaganju su mi bili C. F Bianchi - Zara Cristiana u kojoj iako iz 1879. nema spomen crkve sv. Stjepana, Don Blaž Karavanić također ne spominje crkvu kao niti I. Petricioli u svojim "Zapažanjima pri topografskom rekognosciranju" otoka 1950.
E. Hilje u "Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na otoku Pagu" iz 1999. navodi toponimski podatak: "Uz nju se navodi lokalitet Ugrec."
Ovaj podatak o lokalitetu činio mi se upotrebljiv mada sam već tada raspolagao informacijom od starijeg mještanina Š. Goleš da se crkva nalazila između crkve sv. Andrije i sv. Ivana negdje ispod brda i da su "...znali govorit da je u njoj bilo sakriveno neko blago". Lokalitet naziva "Ugrec" nije mu bio poznat.
Naknadnim uvidom u noviji rad E. Hilje primjerio sam da je izmijenio kratak navod iz 1999. izostavlja toponim Ugrec i u tekstu o crkvi iz 2011. navodi "Uz nju se navodi lokalitet Na Dol." Ovaj navod činio mi se od veće koristi jer pored poznavanja predjela kojima su odrednice bile crkve sv. Andrije i sv. Ivana udaljene 1,6 km zračne linije, preostalo je pronaći dol, udolinu, potok ili usjek.
Bilo je potrebno pretražiti približno desetak hektara površine. Zbog vremenskih neprilika, velike količine padalina u zadnjih mjesec dana teren sam obišao u nekoliko navrata. Pritom sam se u jednom obilasku više vremena zadržao u predjelu crkve sv. Ivana zbog zanimljivih nalaza o kojima ću pisati u jednom od narednih osvrta.
Predio oko crkve sv. Ivana obrastao je u gustu šikaru i u nekim dijelovima bilo se teško probijati se prema brdu. Uz to, otežano je bilo i hodanje izrazito natopljenim predjelom i blatom. Drugom prilikom odlučio sam krenuti iz smjera crkve sv. Andrije, razlog je bio bolja preglednost kao i nešto sušniji teren. Međutim iako sam naišao na nekoliko usjeka nije bilo tragova građevina.
Danas sam vrtio po glavi vizuru krajolika koja mi je ostala u sjećanju, prisjetio sam se slike predjela u kojem se nešto raslinja usjeklo u bijeli predio brda. Bilo je to dovoljno dojmljivo da odmah krenem u novu potragu.
Približavajući se crkvi sv. Ivana u brdu se ocrtala manja udolina koja je poremetila relativno ravnu liniju brda. Toponim "na dol" činio mi se da pristaje viđenom. Odlučujem se zaustaviti i krenuti prema tom dolcu, usjeku u brdu. Sljedeće što je trebalo pronaći bila je naznaka neke gomile, gromače, a možda i samo kamena na kojem bi se nazirali tragovi veziva. Jedna od stvari koje sam imao za pretpostavku je ta da se često u blizini takvih objekata kao i kod pojata ili "cobanskih stanov" obično nalaze posađena stabla smokve ili murve (dud, lat. Morus). Nakon jednosatnog pješačenja opazio sam oveću gomilu usitnjenog bijelog kamena. Približavajući se počeo sam uočavati razasute smećkasto-crvenkaste fragmente antičkih tegula i crijepa.
Dio ovalnog zida koji se nazire u gomili.
Urušeni dio ovalne apside visine približno 1m.
Nakon prve, pojavila se i druga gomila nekoliko metara sjevernije između kojih se vide tragovi strojnog krčenja prostora većeg raslinja. Počeo sam detaljno pregledavati predio. Na istočnom djelu južne nakupine usitnjenog kamena, škriljca, sedre, kupa i antičkih tegula. Nazire se vezivom uzidan dio koji daje naznake ovalnog karaktera za koji pretpostavljam da je pripadao apsidi.
Osjećaj koji me u tom trenutku obuzeo isti je dječjem ushićenja otvaranja željenog poklona za Božić... Da, bio je to predivan poklon! Hvala ti Bože!
Krčenjem makije stoj je zahvatio središnji dio crkve do ostataka sjeveroistočnog zida.
Ostaci crkvenog namještaja vjerojatno kamenice za krštenje koji su razbijeni krčenjem.
Na gomili sjevernije razbacani su polomljeni ostaci obrađenog kamena koji su nekada tvorili cjelinu, vjerojatno ostaci kamene krstionice. Pogledom promatram ostatke bočnog sjeveroistočnog zida koji se nalazi u nanosu zemlje.
Ostaci sjeveroistočnog zida crkve.
Tragovi veziva na kamenim blokovima.
Odlazim do ostataka niza obrađenog kamena u dužini od nekoliko metara na kojima se primjećuju tragovi veziva. U dijelu koji tvori niz od nekoliko dužih kamena mjerim orijentaciju zida, kompas pokazuje azimut ≈ 100° - 102° što je odmak od desetak stupnjeva od geografskog istoka u smjeru juga. Moguća su i veća odstupanja obzirom na manju površinu usmjerenog zida ali i čestu pojavu kod gradnje ovakvog tipa crkava "Paškog tipa" (E. Hilje) kod kojih nalazimo nepravilnosti u tlocrtu.
Ulomci antičkih tegula.
Ostatke drugih zidova nisam uspio zamijetiti, vjerojatno su oštećeni krčenjem prostora. Ono što se isticalo na sjeveroistočnoj gromači bili su oštećeni dijelovi crkvenog namještaja. Izrazito mi se dojmio jedan ulomak od lijepo obrađenog mramora.
Nažalost u hrpi usitnjenog kamenja i kratkoće vremena koje mi je preostalo do sumraka nisam mogao pridati veću pozornost traženju drugih, sličnih ulomaka koji bi mogli pripadati nekoj cjelini. Preostaje mi da uskoro ponovno posjetim ovaj lokalitet.
Prema ostacima strukture crkve možemo zaključiti da je bila jednobrodna građevina longitudinalnog oblika. Osim nešto izduženijih kamenim blokovima koji se vide u ostacima jedinog dijela preostalog zidara uokolo se nalaze razbacani razni oblici grublje oblikovanog kamena na kojima se uočavaju ostaci veziva. Vjerojatno će neka buduća arheološka istraživanja ponuditi više spoznaja. Navedeni nalazi nesumnjivo govore u prilog tome da je ovo lokalitet crkve sv. Stjepana.
Murva koja se nalazi 30-tak m sjeveroistočno od crkve.
Za kraj, preostaje mi da se osvrnem na titulara crkve. Sveti Stjepan Prvomučenik, (I. stoljeće) jedan od sedam đakona izabranih u početcima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Postao je prvi mučenik kršćanske vjere. Pripadnost kršćanskoj zajednici i propovijedanje Isusova nauka dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i na smrt kamenovanjem. Zaštitnik je đakona i zidara, simboli su mu dalmatika i kamenje.
Sudbinu titulara sv. Stjepana, pomalo znakovito, doživjela je i njegova crkva - porušena i zatrpana u gomili nabacanog kamenja. Suton je počeo zračiti blagim svjetlom polako gaseći sjene. Vraćam se pun pomiješanih dojmova. Dolcem se čuje tiho blejanje blaga (ovaca) koji se pretvara u tihi glas koji kao da govori:
"Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!"
Radivoj Pastorčić, Pag, 27. prosinca 2022.
(Marinović, nacrt za vitraj)
