Sveta Oliva

“Predaja je Paška, koja je i sada živa u Pagu, da je sveta Oliva djevica od grada Agnani, čija svečanost pada na 5 lipnja, da je uvela talijanski teg.” [1]

Navod prenosim iz knjige Građa za povijest grada i otoka Paga, odlomka Čipkarstvo - Don Blaža Karavanića (1917. - 1950.). Tekst je napisan povodeći se navodom Don Blaža Karavanića u vjeri da isti nije imao razloga ne prenijeti istinitu predaju. Iz navedenog proizlazi kako je u prvoj polovici prošlog stoljeća predaja o Svetoj Olivi bila “živa” vjerojatno koliko i djelatnost uz koju je vezana - izradu Paške čipke (paškog tega). U pobožnim zajednicama puk teži da svoje teško stečene vrijednosti, koje poprimaju elemente “svetog” u ovom slučaju paške rukotvorine stavi pod zaštitu svetaca. Možemo li na osnovi ove prenesene predaje pučkog štovanja svetu Olivu staviti u ulogu sveca zaštitnika paških rukotvorina?



Iz daljeg teksta o “Čipkarstvu” Don Blaža Karavanića doznajemo: “Obrt čipaka u Pagu bio je do sada u cvatu Prihodi su veliki… God. 1925. prihod od čipaka je iznosio 500.000 dinara. (za usporedbu cijena kilograma brašna u to vrijeme bila je približno 5 dinara op.a)." Izradom i prodajom čipke čipkarice su od davnina ostvarivale značajniji prihod za egzistenciju. U turbulentnim povijesnim vremenima postojala je i bojazan da se ta djelatnost ne ugrozi. Kao i u mnogim drugim teškim životnim trenucima, nevoljama, puk vođen svojim potrebama i vjerovanjima priklanjao se molitvi za zaštitu svecima. Štovanje svetaca zaštitnika duboko je ukorijenjen u pučkoj tradiciji, iskazuje se na razne obredne načine kao i brojnim drugim raznovrsnim izrazima štovanja.

O svetoj Olivi i njenom kultu malo je povijesnih izvora. Sv. Oliva je rođena u Anagniju u bogatoj obitelji, ne želeći se prisilno vjenčati, posvetila je život duhovnom pozivu, odabravši put pustinjakinje (Eremite), sklonila se u samostan u Anagniju. Tijekom života posta i patnje, imala je česte nebeske vizije, umrla je 3. lipnja 492 [2] , međutim navodi se i približan period života i smrti između V i VI stoljeća.
Anagni je talijanski gradić koji danas broji oko 20.000 stanovnika a iz bogate prošlosti važno je naglasiti da je jedna od prisutnih djelatnosti bila i umjetnost vezenja. Poznat je i po tome što je crkvi dao 4 pape (Inocent III, Aleksandar IV, Grgur IX i Bonifacije VIII) i 6 svetaca.

Najstariji dokazi o kultu mogu se naći u epigrafu posvećenja oltara svetoj Olivi u Anagniju od strane Anacletusa II, 7. rujna 1133. Kult sv. Olive održao se u malom gradiću Triviglianu, grad je posvećen sv. Olivi, u čijoj se istoimenoj crkvi čuva relikvija sveca zaštitnika. Slavi se dvostrukom procesijom, 10. lipnja uvečer i sutradan ujutro. Relikvijar "Ruka Svete Olive" u procesiji s bakljama prenosi se duž malih ulica kroz povijesnu jezgru grada. Drugu predaju o kultu sv. Olive nalazimo u prvim godinama osamnaestog stoljeća, kada opat cistercitskog samostana "Beatae Mariae de Oliva" Michele Hacki (Oliwa je danas predio Gdanjska) šalje zamolbu biskupu od Anagnia za relikvij svetice. Biskup Pier Paolo Gerardi udovoljio je molbi i otvorio grob i iz mramorne urne sa ostacima kostiju na kojoj je pisalo: HIC REQ (UI) ESCIT S (AN) C (T) A OLIVA) te ruku svetice poslao opatu 27. ožujka 1703. godine.[3]

Legenda o svetoj Olivi djevici ne svrstava ju u red svetaca mučenika [4]. Njena legenda zapravo je životna priča o osobi koja koja prepoznaje duhovni poziv i svoj život posvećuje pustinjačkom (redovničkom) asketskom životu, molitvi, vjeri i Bogu. Na slikama svete Olive prikazuje se sa maslinovom grančicom kao alegorijskim znakom mira što ga Bog uspostavlja s čovjekom. To je prepoznao opat Michael Hacki naslućujući mračna vremena ratova koji nadoilaze i zatražio relikviju svetice sv. Olive kao zaštitu imenom povezanog naselja Oliwe. Iz ovih nekoliko legendi možemo iščitati njenu ulogu za koju možemo reći da je proizašla iz životnih potreba i težnji vjernika.

U preostalom pučkom štovanju kulta sv. Olive u malom talijanskom gradiću Triviglianu, može se prepoznati važna uloga, znamenje njene relikvije "Ruke svete Olive".
Simbol ruke kao fenomen uključen je u naš svakodnevni život i spoznaju (komunikacija, obredi i dr.). Ruka je sadržana i u mnogim narodnim poslovicama kao izričaj životne mudrosti često se koristi u raznim životnim prilikama pa tako i u pobožnosti zajednice. Donosim samo neke primjere koji su usko vezani za ovu temu:
"Usta su da zbore, a ruke da tvore."

"Imati bijele ruke." - biti nevin, osoba koja nije učinila ništa loše.

"Imati zlatne ruke." - zlatne ruke su česta slika vrijednih ruku, ruku koje su vrlo sposobne.

Univerzalna simbolika ruku poprima atribute vještine, snage, liječenja, ruke stvaraju i razaraju, kao i atribute usko vezane uz pobožnost milost, molitvu, blagoslov itd.[5]

Sveta Oliva od Anagnija prema navodu koji donosi Don Blaž Karavanić: “Predaja je Paška, koja je i sada živa u Pagu, da je sveta Oliva djevica od grada Agnani, čija svečanost pada na 5 lipnja, da je uvela talijanski teg.” usko je vezana uz djelatnost šivanja rukotvorina (čipki). Međutim otpada "alegorijska" teza da je ona "uvela talijanski teg". To proizlazi iz dva razloga, prvo poznajući povijesne okolnosti "talijanski teg" pristigao je značajnijom prisutnošću mletačke republike na ovim prostorima stoga je i u neskladu sa drugim razlogom, a to je datum smrti svete Olive za koji se navodi 3. lipnja 492. Iz navedenog proizlazi kako bi ulogu svete Olive trebalo povezati sa nekom drugom ulogom vezanom uz paško umijeće šivanja rukotvorina. Treba također napomenuti da neka štovanja pod raznim društveno političkim povijesnim okolnostima izgube svoj kontinuitet u pobožnosti zajednice, za primjer nam može poslužiti procesija s relikvijom Svetoga Trna koja je ukinuta u vrijeme komunizma.
Iz navedenog, a ne vidim razlog zašto bi Don Blaž Karavanić prenosio neistinu, možemo pretpostaviti kako je uloga svete Olive djevice od Anagnija i značenje kojim ju je pobožna zajednica povezala sa paškim rukotvorinama i Paškom čipkom mogla biti zaštitnička. Te vrijedne kreacije i na njima nastala bogata kulturna baština nije mogla nastati bez neophodnog stanja mira kao potpune harmonije potrebne za kreativnost i imaginaciju uz vještinu i vrijedne ruke čipkarica u stvaranju jedinstvenih kreacija.

Možda je ovo samo vapaj za neophodnom i već odavno iskazanom potrebom za zaštitom mukotrpno stečene tradicijske vrijednosti u kojoj su institucije zakazale, godinama ne uspijevajući napraviti ništa. Preostaje nam samo da se priklonimo molitvi za zaštitu svecima. Ovo je samo jedno moje promišljanje a sve ostalo je u Božjim rukama.

Michelangelo Buonarroti,'The Creation of Adam, Sistine Chapel.', 1772. (detalj)

REFERENCE:

[1] Donosim citat onako kako piše mada bi trebalo umjesto Agnani pisati Anagni, u nekim izvorima pojavljuje se datum 5. lipnja, češće se pojavljuje 3 lipnja kao datum njezine smrti. Polazim također i od pretpostavke da Don Blaž Karavanić nije imao razloga (izmišljati) zabilježiti ono što nije bilo prisutno u pučkoj predaji. 
[2] V. Fenicchia, voce Oliva, in Bibliotheca Sanctorum, IX, coll. 1164-1165.
[3] https://it.wikipedia.org/wiki/Oliva_di_Anagni
[4] Mučenik (grč. martys gen. martyros • svjedok, novozavj. mučenik«). U krlćanstvu je to osoba koja je izgubila život svjedočeći svoju pripadnost kršćanstvu pred kršćanstvu neprijateljskim osobama ili institucijama.
Anđelko Badurina Leksikon ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kršćanstva (Zagreb, 1979)
DANIELE RONCO IL MAGGIO DI SANTA OLIVA: ORIGINE DELLA FORMA, SVILUPPO DELLA TRADIZIONE 2014.
Franj Emanuel Heško - Temeljni oblici štovanja svetaca tijekom povijesti Crkve, (Zagreb, 2001.)  
Marijana Belaj - Sveci zaštitnici u pobožnosti zajednice: studija o Krivom Putu kod Senja, (Zagreb, 2007.)
Tijana Trako - Simbol ruke. Razmatranja o pojavi i značaju simbola ruke u kontekstu svakodnevne komunikacije, (Zagreb, 2007.)
http://www.santiebeati.it/dettaglio/93386