Osjećam da mi fali vrimena... Dan mi je kratki, natovari sam si nešto obaveza koje traže da im se posvetim. Na neki način postajem njihov, ne osjećam slobodu ipak su to obaveze. Moram nešto žrtvovat, lista prioriteta pa konačna odluka. Vrime je promjenjivo baš ka i judi. Iza kiše dolazi sunce, a sunce me izmamilo na jutarnju kavu. Nalazim se sa Aldom. Ispijanje jutarnje kave uz ugodan razgovor o fotografiji a i svačem pomalo. Donio mi je knjigu koju sam želio pročitati. Već neko vrime sam u potrazi za tom knjigom što ni neko cudo jer je tiskana u 16, da šešnajst primjeraka!!! Blago onima ki je imaju. Don Blaž Karavanić „Građa za povijest grada i otoka Paga“ tiskana je u nakladi Stolnog kaptola Sv. Stošije u Zadru 2006 godine. Prema riječima nakladnika riječ je o ne baš stilski i pravopisno dotjeranom djelu pa valjda zato i tako mala naklada. Nejasna mi je činjenica da je priprema za tisak „skuplja“ od samog tiskanja pa se postavlja pitanje: „ako je već potrošen novac za pripremu knjige zašto se nije tiskalo više komada što bi u konačnici bilo isplativije“. Mogao je i grad pokazati interes za pisanom rječi. Očito nakladnik nije brinuo ili nije htio veću nakladu. Ca to ja moren dat svom ditetu da pročita o bogatoj povjesti Paga. Suića više ne moreš nać, nima ga ni u knjižnici ali ima one lipe monografije iz vrimena dok je Tito hodao zemljom. Potli niš ili niš koristi! 2ijade i trete bi je neki tamo znanstveni skup. Puno je pametnih judi lipo napisalo radove na paške teme ali zbornik ni izaša. Gej njega pa danas ni trend od librov danas je moderan emajl. Ala reci ti ki to još čita knjige, ki? Šešnajst od njih.
05.10.2010.
