Jeste li znali da Dante Alighieri u svojoj Božanstvenoj komediji, točnije u Paklu (Inferno), spominje današnje dijelove Hrvatske koji su bili pod Mletačkom vlašću, simbolom Svetog Marka pod čijom je bio i Pag.
Danteov Pakao sastoji se od devet krugova, a svaki je namijenjen određenoj vrsti grijeha. Grijesi su hijerarhijski raspoređeni. Što je grijeh teži, to je duša smještena dublje u Paklu i kazna je okrutnija. Pakao se može zamisliti kao veliki lijevak koji vodi prema Luciferu u središtu Zemlje.
Danas na cistu sridu spaljujemo Marka. Marko nije bio obična slamnata lutka, već metafora svih prevaranata, izdajnica i političkih marioneta koje su se decenijama grijale na paškom suncu, prodajući komad po komad otoka i njegovu budućnost za šaku Judinih škuda. Njegov pepeo trebao je zatvoriti deveti krug pakla, ali umjesto toga samo ga je razbuktalo još jače.
Još od vremena kada su Mlečani ovdje vladali, Pažani su naučili kako preživjeti uz malo poslušnosti, malo trgovine, malo prevare i puno smiješka za one na višem položaju. Karneval je bio njihov način da kažu sve što misle, a da ih vlast ne bi objesila na trgu (pijaci). Maskirani su mogli šaptati istinu. Danas je drugačije, istinu nitko ni ne želi čuti.
Dok su se ljudi okupljali na trgu, tračaju o svemu i svačemu. Tko je kome namjestio posao, tko je dobio poticaje za maslinik koji nikad nije vidio maslinu. Rijetki su promišljali…
"A zašto njega palimo?"
Tišina je vladala, nitko nije odgovorio.
Dante je u Infernu deveti krug pakla rezervirao za izdajnike , one koji su prodali svoju čast, domovinu i prijatelje. Ovdje, na Pagu, taj krug nije bio zaleđeno jezero Cocytus već ustajala paška kaljuža - beskonačna spirala korupcije i malih interesa, začinjena solju i licemjerjem.
U prvom dijelu kruga bili su izdajnici naroda. U drugom su sjedili izdajnici pravde, oni koji su gradili bez dozvole i štitili svoje ljude dok su obični smrtnici čekali u redovima za birokratski pakao. Treći sloj pripadao je izdajnicima prijatelja, onima koji su se prodali za poziciju u vijeću.
A u središtu svega, kao sarkastična perverzija Danteova Lucifera, stajao je Marko ali ne više lutka, nego simbol svega što nije ispaštalo svoje grijehe, nego ih je samo prenijelo dalje. Jer su mu pažani napisali oporuku a ne osudu!
Kada su baklje dotakle Marka, plamen je buknuo, a narod je šutke odobravao, ali ne iz katarze, već iz navike. "Eto, riješili smo probleme!", rekli su. "Sad počinjemo iznova!"
Ali deveti krug se nije zatvorio!
Jer pravi krivci nisu bili "spaljeni". Oni su sjedili u zadnjim redovima, s maskama na licima i smiješkom na usnama i rozima u tašku i već planiraju tko će biti idući Marko.
I tako, dok su se posljednje iskrice raspršile u noći, ostao je samo Pažanin s maskom u ruci i sarkastičnim osmijehom.
"Iduće godine možda zapalimo i istinu," promrmljao je netko, ali znao je da se to nikada neće dogoditi.
Jer na Pagu, karneval nikada ne prestaje.
[Sliku generirao AI]
Jeste li znali da Dante Alighieri u svom Paklu spominje krajeve pod mletačkim lavom, istim onim koji je stoljećima bdio i nad paškim vratima? Danteov pakao je lijevak koji se sužava, a na samom dnu, u devetom krugu, vlada vječni led. Tamo su izdajice.
Danas, na Čistu srijedu, na Pagu spaljujemo Marka. Ali naš Marko nije samo lutka od slame. On je metafora svih onih prevaranata, izdajica i političkih marioneta koji su se desetljećima grijali na paškom suncu, prodajući komad po komad otoka i njegovu budućnost za šaku Judinih škuda. Njegov je pepeo trebao zatvoriti deveti krug, ali ga je samo jače razbuktao.
Još od vremena Mlečana, Pažani su naučili preživljavati: malo poslušnosti, malo trgovine, pokoja prevara i puno osmijeha za one na vlasti. Karneval je oduvijek bio jedini trenutak kad se smjelo reći sve, a da te ne objese na Pijaci. Pod maskom se šaptala istina. Danas je drugačije – istinu više nitko ne želi ni šaptati, a kamoli čuti.
Dok su se ljudi okupljali na trgu, žamor je ispunjavao zrak. Tračalo se o namještenim poslovima i poticajima za maslinike koji maslinu nikad vidjeli nisu. Rijetki su se zapitali:
„A zašto zapravo njega palimo?”
Odgovora nije bilo. Samo tišina.
Dante je deveti krug rezervirao za izdajnike domovine i prijatelja. Ovdje, na Pagu, taj krug nije zaleđeno jezero, već ustajala paška kaljuža – beskonačna spirala korupcije i sitnih interesa, začinjena solju i licemjerjem.
U prvom sloju te kaljuže guše se izdajnici naroda. U drugom sjede izdajnici pravde, oni što grade bez dozvola dok obični smrtnici čekaju u birokratskom paklu. Treći sloj pripada izdajnicima prijatelja, onima koji su obraz prodali za fotelju u vijeću.
A u središtu svega, kao sarkastična utvara, stoji Marko. On više nije lutka, on je simbol grijeha koji ne ispaštaju, nego se množe. Jer, Pažani mu nisu napisali osudu – napisali su mu oporuku!
Kad su baklje dotakle slamu, plamen je suknuo u nebo. Narod je odobravao, ne iz katarze, već iz navike.
„Eto, riješili smo probleme!” vikali su. „Sad počinjemo iznova!”
Ali deveti krug se nije zatvorio. Pravi krivci nisu bili na lomači. Oni su stajali u zadnjim redovima, s maskama na licima i „rozima u tašku”, već planirajući tko će biti idući Marko.
Dok su se posljednje iskre raspršile u noći, ostao je samo Pažanin s maskom u ruci i gorkim osmijehom.
„Iduće godine možda zapalimo i istinu,” promrmljao je netko u mraku. Znao je da se to neće dogoditi. Istina se na Pagu ne pali. Ona se jednostavno pusti da istrune u kaljuži.
Jer na Pagu karneval nikada ne prestaje. Maske se samo mijenjaju.
