Tragom bijele niti

Vrijedan sakupljač i pisac Građe za povijest grada i otoka Paga - Don Blaž Karavanić u svom rukopisu napisao je mnoštvo, javnosti dotad nepoznatih povijesnih zanimljivosti. Osvrnuti ću se na dio u kojem je pisao o Paškoj čipki, te nastaviti tragom bijele niti i iznijeti neka moja zapažanja. Gradivu koje je Don Blaž Karavanić pisao kao i drugim pisanim sadržajima (pa i ovom "eseju") poželjno je kritičko promišljanje. Pozornost treba obratiti na uočljive spornije pretpostavke, koje samim time traže detaljniju analiziru. Osobito danas kada nam je, za razliku od piščevog vremena, dostupno mnogo digitalizirane arhivske građe (nešto malo i Hrvatske) kao osnove, koja je putem interneta dostupna široj publici. Potrebno je to i iz razloga da određene "sporne teze" višekratnim ponavljanjem, prepisivanjem ne postanu "istina".



Don Blaž Karavanić pod naslovom "Čipkarstvo" donosi slijedeće promišljanje:
"Tiziano glasoviti slikar svjetskog glasa, snimio je madamu Cornaro urešenu sa čipkama. Kažu da su to čipke iz Paga. Dali smo pregledati sliku da vještaci ustanove da li su čipke iz Paga. Vještaci su izjavili da su čipke na slici Tiziana vrlo slične Paškim čipkama. Ako se uzme u obzir da je Tiziano Vecelli(o) bio mlečanin ( rođen u Piave di Cadoro 1477. (iako se ne zna točan datum rođenja, u znanstvenoj literaturi navodi se 1488./1490. op.a.), a umro 1576.); ako se promisli da je Pag bio pod vlasti Mletaka u dobi Tiziana, da su konti i kanceliri bili iz Mletaka, da su Pažani pohađali Grad Mletke za svoje potrebe, da su tolike civilne osobe, koliko crkvene pohađali universiju u Padovi prolazeći kroz Mletke, da su trgovci dolazili sa brodovima u Pag, te kupovali i prodavali svoju robu, nije se čuditi da su i čipku kupovali i prodavali, time nije isključeno da bi čipke na slici Tiziana mogle biti iz Paga.".

Portrait of Caterina Coronaro 
Tiziano Vecellio (Titian).
Iz dijela teksta Don Blaža Karavanića treba obratiti pažnju na dio koji glasi: "time nije isključeno" i "čipke na slici Tiziana mogle biti iz Paga" iz kojih ne proizlazi tvrdnja već promišljanje koje zahtjeva barem osnovnu analizu i istraživanje. U vrlo kratkom vremenu uz nekoliko klikova mišem prelijepi Tizianov portret "Madam Cornaro"  točnije Caterine Cornaro osvanut će pred vašim očima. Ukratko, Caterina Cornaro (25. studenoga 1454. - 10. srpnja 1510.) bila je posljednji vladar kraljevine Cipar, nesretnim okolnostima (ostala je bez nasljednika) a predpostavlja se i pomoću raznih spletki bila je prisiljena predati Cipar pod Mletačku vlast.
Poznata čipka Lefkaritika dolazi iz Ciprskog mjesta Lefkara. Čipka Lefkaritika, kao i Paška čipka, upisana je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Uz mnogo truda, visoku rezoluciju slike i pregledom detalja naslikanog portreta ne uspijeva mi uočiti prepoznatljive elemente koji bi upućivali na "Pašku čipku". Ako se na odjeći Ciparske kraljice Caterine Canaro i nalaze elementi čipke, ona bi vjerojatnije pripadala ciparskoj čipki Lefkaritika.

Tragom navedenog autora, poznatog renesansnog slikara Tizijana Vecellia dolazimo u Veneciju ali put nas vodi do Cesara Vecellia (rođen u Pieve di Cadore, 1521. - Venecija, 1601.) sina Ettorea, rođaka poznatog Tiziana Vecellia. Slikarsku je umjetnost naučio u njegovoj radionici. Smatra se da su mnoge Cezareve slike pripisane, možda svjesno, Tizianu[1]. Cesare je vjerojatno radio kao pomoćnik velikog renesansnog slikara Tiziana međutim, ostao je mnogo manje poznat slikar ali se iskazao kao vrlo popularan dizajner. Cesare Vecellio 1591. godine objavljuje tri knjige sa uzorcima (dissegni ) čipke.
Za predpostaviti je kako je nepoznavanje rada i djela Tiziana i Cesara Vecellia dovelo do sporne teze "...time nije isključeno da bi čipke na slici Tiziana mogle biti iz Paga."

Moguć odgovor za "čipke na slici" nalazimo u nastavku teksta Don Blaža Karavanića o Čipki: "Paške čipke ističu se u svojim vrlo finim potezima, koja se nazivlja >pezzetto<, (pizetto /pizzo, talijanski čipka op.a.) nazivaju ih još i talijanskim tegom (punto italiano). Moguće je da Paške radnje imaju svoje podrijetlo iz Italije, s razloga što su talijani kupovali neke uzorke, ali to ne odgovara istini... Talijani su uveli samo stanoviti sistem radnje, slali bi uzorke, disegni, ali izradba i način izradbe bio samo Paško isključivo djelo.(koludrice)."

 S obzirom da već duže vrijeme prikupljam "građu" vezanu za povijest otoka a time i Paške čipke u potrazi za gore navedenim dizajnima ("dissegni") našao  sam (u digitalno dostupnoj arhivskoj građi) albume iz XVI st. sa crtežima i predlošcima za izradu čipki. Ova opsežna tema traži poseban pristup, obzirom da nije presudna za istaknute teze i tekst, opširnije o tome pisati ću drugom prilikom. Jedan od poznatijih autora albuma dizajna ("dissegni") uzoraka za čipku je Cesare Vecellio, vjerojatno su (pored drugih) upravo njegove "čipke na slici" slali "talijanski trgovci" kao "uzorke, disegni" za izradu čipki. Zbog dužine teksta spomenuti ću pored Cesara Vecellia još samo neke od ukupno 28 talijanskih autora dizajna iz perioda 1517. do 1599, autora u čijim se radovima mogu prepoznati ornamenti Paške čipke:

Cesare Vecellio autor je znamenitog djela "Habiti antichi et moderni di tutto il mondo" - pregledu kostima svijeta s ilustracijama i popratnim tekstovima, tiskanim u Veneciji 1590. Pored navedenog znamenitog djela izdao je i "Corona delle nobili e donne virtuose" (1591), tri knjige uzoraka čipke.

Cesare Vecellio - Corona delle nobili et virtuose donne
U naslovu knjige između ostalog stoji: "Corona delle nobili et virtuose donne", Libro primo (…secondo… terzo). Nel quale si dimostra in varii dissegni tutte le sorti di Mostre di Punti tagliati, Punti in aria, Punti a reticello, e d’ogni altra forte, cosi per Freggi, come per Merli, & Rosette, che con l’Aco si usano hoggidi per tutta l’Europa. Tri knjige prvi put su tiskane 1591. godine, a zbog uspjeha djela prva dva dijela su ponovno tiskana dva puta, počevši od 1591. godine. Upravo u tim knjigama-albumima možemo naći ornamente dizajna Paške čipke.

Venice: Cesare Vecellio, 1591, Oblong quarto;
Cesare Vecellio







Cesare Vecellio, 1591.





Federico de Vinciolo (XVI st.) bio je tvorac čipke i dizajner uzoraka. Njegova knjiga uzoraka za reticellu "Les Singuliers et Nouveaux Pourtaicts", objavljena je u Parizu 1587. U kasnijem periodu od 1587. do 1623. godine zbog velike popularnosti doživjela je više izdanja.
Federico de Vinciolo - Ouurages de point couppe 1587. 
Federico de Vinciolo - Les Singuliers et Nouveaux Pourtaicts

Isabella Catanea Parasole (ca. 1565/70–ca. 1625), rođena i aktivna u Rimu. Objavila je knjigu 1597. godine pod nazivom "Studio delle Virtuose Dame". U Rimu 1616. objavljuje knjigu "Teatro delle nobili i virtuoze donne dove i rappresentano varij Disegni di Lauori nouamente Inuentati, i disegnati da Elisabetta Catanea Parasole."

Isabella Catanea Parasole (ca. 1565/70 – ca. 1625)

Kao jedinstven ukus renesanse razni oblici čipke postaju vrlo tražena roba. Pojavljuju se veće radionice koje su imale izražene potrebe za dizajnom radi njezine izrade. U tu svrhu tiskaju se albumi sa crtežima i predlošcima. U razdoblju od 1517. do 1599. tiskano je preko 50 albuma a dolaze većinom s prostora Italije i Francuske. U XVI. st. prevladavao je gotički geometrijski stil, vremenom se pojavljuju i ornamenti cvijeća, životinja, antropomorfni i mitski likovi. Tiskani predlošci postali su osnovom za daljnji likovni i tehnološki razvoj čipkarske vještine putujući u razne  dijelove evrope. Svaka je sredina (grad) uz vještinu i imaginaciju svojih čipkarica prilagođavala način izrade. U naše krajeve čipkarstvo je došlo s venecijanskim plemstvom kao i redovnicima (naziv za kleričke muške i ženske osobe), u početku se prvotna čipka "retičela" koristila za izradu liturgijskog ruha. Prema povijesnim izvorima u XVI. stoljeću Benediktinke su prenijele svoja znanja izrade čipke na paški pûk. Benediktinke su kao i mnoge pučke čipkarice prodavale svoje čipke u Vemeciju a kasnije i u Austriju kao važan dio izvora prihoda za egzistenciju. Tijekom vremena otvaraju se pučke kao i škole pri Benediktinskom samostanu koje su dale svoj doprinos u unapređenju i očuvanju tradicije paškog čipkarstva do danas. Mukotrpan trud, "paški teg" čipkarica, tijekom vremena, stvarao je lokalno obilježje ušiveno u jedinstvene uratke. Kreativnošću, kvalitetom i ljepotom radova vrijednih ruku čipkarica nastajalo je ono čime se dičimo, što često nazivamo "bijelim zlatom" - Čipkom grada Paga.


Još u prošlim vremenima uvelike se cijenile paške čipke. Stvorila se i poslovica:
"Per il lavori di ago, la donna di Pago"
(Za igle umijeće,žena Paška se ističe.)     Don Blaž Karavanić





REFERENCE:


Don Blaž Karavanić - Građa za povijest grada i otoka Paga (Zadar, 2006)
Reticella: a walk through the beginnings of Lace with Sabrina de la Bere, 2004.  
[1] https://en.wikipedia.org/wiki/Cesare_Vecellio


Autor Radivoj Pastorčić Objavljeno 6.2.19
Labels: