U potrazi za izgubljenim identitetom


Jedno od obilježja srednjovjekovnih gradova pa tako i Paga bile su turniri vojnog karaktera. Potreba je to pučanstva za zabavom, igrama i natjecanjem koja se odvijaju na posebnim, često uređenim prostorima većinom uz utvrde ili na središnjem gradskom trgu. Za turnire takvog karaktera smatra se da su nastali u Franačkim zemljama, u Italiji nalazimo dokaze već u dvanaestom stoljeću dok su u naše krajeve (Dalmacije) "turniri" stigli sa Mletačkom republikom sredinom 15. stoljeća. Srednjovjekovni turniri su viteške igre koja se sastoji od nadmetanja vojnog karaktera sa namjerom obučavanja učesnika ali i održavanja vojne spreme. Paška komuna kroz dugi niz godina imala je obavezu opremanja vojnih galija sa posadom kao i potrebu osnivanja mjesne vojske (corpo di ordinanze ossia miliziotti). Od 1528. djeluju Cernide, lokalno poznati i kao černide ili crna vojska. Pisani zapis o osnivanju jedne takva postrojbe nalazimo u odluci kapetana-generala Marchia Michiela 14.11.1565. brojala je 104 vojnika iz Paga i isto toliko sa sela. Zanimljivo je da je M. L. Ruić 1762. postao kapetan takve lokalne postrojbe cernide.



Članovi Udruge Paška alka (u Trogiru)
Već nekoliko godina u trendu je oživljavanje  srednjovjekovnog dijela povijesti festivalima, turnirima i u paškom slučaju "srednjovjekovnim sajmom". Takve manifestacije, koje većinom služe u turističke svrhe, trebaju prvenstveno biti utemeljene na autentičnosti. Ona  proizlazi iz proučavanja povijesnih izvora kojih u našem slučaju ne nedostaje. S obzirom da takve manifestacije prikazuju ali donekle i oblikuju identitet zajednice (kao i turističke destinacije) one moraju biti utemeljene na povijesnim činjenicama. Za kvalitetno oblikovanje istih potreban je interdisciplinaran pristup iz razloga što su takve manifestacije kompleksne i traže prvenstveno suradnju povjesničara, etnologa ali i drugih srodnih humanističkih i društvenih znanosti. Nepoštivanjem takvog pristupa vrlo je lako pogriješiti u nazivima, načinu odijevanja, korištenju alata, oružja itd, time prezentirati "svoje povijesno nasljeđe" bez izvorne autentičnosti koja u konačnici rezultira gubitkom identiteta a time manifestacija postaje "karnevalski sajam".

(Sl. 2.) Nošnje paškinja i pažana 15. st.
(Sl.3.) M. L. Ruić - Stara odjeća Pažana
Temelji su odavno sazidani, treba ih prepoznati i na njima uz dužno poštovanje prema nasljeđenoj baštini znati graditi. Jedan od uzora srednjovjekovnog odijevanja paških pučana zorno je uklesan u luneti zborne crkve Marijina uznesenja. Prikaz nošnje paškinja i pažana 15. st. je vidljivo vrlo istaknutih detalja. Jedan je to od rijetkih takvih primjera na lunetama toga doba (Sl.2.).[5]  Jedno od važnijih obilježja ženske paške nošnje je tradicijsko oglavlje - "pokrivaca" koju ne nalazimo na novostvorenim kreacijama kao odraz izvornosti i autentičnosti povijesnog identiteta. Kao primjer komparacije može nam poslužiti i crtež M. L. Ruića stare paške odjeće (Sl.3.)[6].  Treba imati na umu da su upravo takve i slične manifestacije - svetkovine (svečane proslave) bile prigoda i povod odijevanja u izvornu, svečanu pašku nošnju ("paško ruho"). Povijest paške nošnje (načina odjevanja) opisan je u znanstvenoj literaturi od koje treba istaći radove Marijane Gušić iz kojih donosim citate:
„Starinsko paško ruho ukazuje na stilsko oblikovanje u onom razdoblju, kad je u Sredozemlju već bilo došlo do prekida sa sredovječnim ruhom, a kad još nije prevladavala protureformaciona crnina. To je dakle nošnja iz onog vremena, kad je naš narod, uporedo s ostalim narodnima Sredozemlja, sudjelovao u općem razvoju evropskih kulturnih dobara, prije nego što su osmanlijsko nadiranje s jedne strane, a mletačka eksploatacija s druge strane, nametnuli našem narodu tešku borbu za goli životni opstanak." 
"Starinsko paško ruho zadržalo je stilsku ljepotu ranog renesansnog oblikovanja, pa se u tom očuvala kulturna baština onog doba, kad je u 15. stoljeću Juraj Dalmatin dao urbanističko rješenje tad novom gradu Pagu."

Osvrnuti ću se na knjigu Don Blaža Karavanića - Građa za povijest grada i otoka Paga, kao vrlo vrijedan izvor podataka koji su korišteni ili se i dalje koriste pored ostalog i za osmišljavanje takvih manifestacija. U samom izvoru dogodile su se neke greške koje nisu od presudnog značenja za sam izvor ali ih treba naglasiti i korigirati da se ne bi pogrešno interpretirale, koristile time i ponavljale.

MARTIRIO DI SAN SEBASTIANO (dett.)
Scuola emiliana, 1490-95 c. Basilica di S. Petronio,
Cappella Vaselli Bologna, Italia 
Don Blaž Karavanić u rukopisima pisanim sredinom prošlog stoljeća (oko 1940.) iz kojih je nastala knjiga "Građa za povijest grada i otoka Paga" na stranici 199, navodi izvor: Ruić Delle Rifessioni storiche etc. vol. XI, strana 66, Biblioteca Paravia Zadar, piše:"Možemo istaknuti da je u Staromgradu god. 1429. ustanovila se igra zvana BALESTRA (umicanje sa loptom - dodao Don Blaž Karavanić što će biti vidljivo iz teksta kasnije (op.a.)). U ovoj igri imali su pravo sudjelovati i pučani. Ova se igra izvađala na dva kolovoza na uspomenu kada su Mlečani došli u Pag.
Općina je određivala svake godine za tu igru sto libara malih (u novcu). Ova je igra prestala u 17. vijeku, kada se ponovno uvela utrka, utrka je bila neko vrijeme ukinuta, ili je bila suspendirana."
Evidentno je da je pisac vjerojatno pod rastućom popularnošću nogometa (u vrijeme pisanja gradiva) Balestru greškom pripisao igri sa loptom povodeći se vjerojatno talijanskim nazivom za loptu (tal. ballo, palla).
Balestra na talijanskom znači samostrel ili samostrijel, dolazi od staro latinskog ballistra, latinskog ballista, staro grčkog βαλλίστρα (ballístra).
Vidljivo je to i iz teksta koji slijedi na stranicama 202, 203 u naslovu: "Igra sa lopkom (Balestra)"

Don Blaž Karavanić na stranici 202. istoimene knjige donosi cjelokupan tekst odluke Mletačkog dužda (od 1423. do 21. listopada 1457.) Francesca Foscaria od koje  ću prenijeti samo dijelove, a koja počinje:  "Franciscus Foscari Dei Gratia Dux Venetiarum etc." u nastavku "Vadit pars quod mandetur Comiti Paghi praesenti et futuris, quod singulo anno, die quo habuimus dominium dictae insulae possit expendere liberas centum parvorum de pecunia Camerae Nostrae Paghi de uno vel duobus braviis proiciendo cum balista sicut sibi videbitur ad qua bravia solum proicere debent cives et habitatores dictae Insulae." i na kraju: "Datum in Nostro Ducati Palatio, die XXI aprilis, indictione VIII. 1430."
I odlomka koji slijedi nakon toga:
"God. 1429. ustanovila se u Pagu škola vježbanja na luk (si istitui la scuola esercizio della Balestra), i to za pučane. Ova vježba imala se održati na 2. kolovoza na uspomenu dolaska Mlečića u Pag. Općina Paška davala je za nagradu za tu viježbu sto libara malih. Ova vježba je prestala koncem sedamnaestog vijeka, te bu uvedena obdulja (giostra), koja se održavala na 15 kolovoza svake godine i samo za plemiće. (Ruić: Riffl. storiche etc. vol. 11, str. 66)"

Iako knjiga "Građa za povijest grada i otoka Paga" koja je zapravo gradivo u rukopisu nije dovršena, na onima koji su rukopis slagali u cjelinu nije bio lak zadatak. U ovom slučaju bilo je primjerenije izostaviti gore navedeni dio teksta sa stranice 199. koji se poprilično ponavlja, kako ne bi dolazilo do zabune. ali i iz razloga što sam pisac na kraju vidljivo mijenja navod.
"Rapska fjera"
Jedna od poznatijih srednjovjekovnih manifestacija je "Rapska fjera" koja ima dugu tradiciju. Tradicija nas vraća u godinu 1364. Te davne godine Veliko vijeće grada Raba je proglasilo ferije ili tempus feriarum. Danas su glavni dio te manifestacije postali nadaleko poznati rapski samostreličari. Kako između ostalog navodi Petra Domaćinović - RAPSKE VITEŠKE IGRE, donosi i slijedeći podatak: "Glavno oružje na viteškim igrama je samostrel. U uporabu se samostrel uveo davne 1597.potvrdu nalazimo u samom statutu u kojem se navodi korištenje samostrela na brodovima." 
Ako je taj podatak točan onda je vrijednost paških pisanih zapisa odluke Mletačkog dužda Francesca Foscaria u kojoj se odnosi na natjecanje "cum balista - sa samostrelom" jako vrijedna. "God. 1429. ustanovila se u Pagu škola vježbanja na luk (si istitui la scuola esercizio della Balestra), i to za pučane. (Ruić: Riffl. storiche etc. vol. 11, str. 66)". 
U dijelu knjige posvećenom "viteškim natjecanjima" dogodilo se nekoliko "naziva" koji su odraz vremena u kojima je djelo pisano stoga i te okolnosti treba uzeti u obzir. U više navrata pisac točno navodi da se utrka zvala "Giostra" (Giostra = tal. vrtuljak, Joster - opširnije vidi ZORA DALMATINSKA, Zadar 1844.) što je i logično obzirom na vrijeme nastanka, za razliku od kasnije upotrebljenih turskih naziva: "Obdulja" (turski = trka, viteško natjecanje) i "Alka" (turski = kolut, karika, obruč).

Naziv Alka vezan je uz spomen na Sinjsku bitku protiv Turaka 14. kolovoza 1715. Samim nazivom "Paška alka" dovodi se u pitanje mnogo povijesnih vjerodostojnosti a osnovna je ta da prema znanstvenom stajalištu (učimo to u osnovnoj školi), sam događaj i tim povodom nastao naziv, ne pripada u "Srednji vijek"!!! a time onda ni u "Paški srednjovjekovni sajam", dok naziv "sajam" nema potrebe ni komentirati. 
"Sama Alka nastala je početkom 18. stoljeća kao nastavak viteških nadmetanja koja su se održavala diljem mletačke Dalmacije (Zadar, Imotski, Makarska)" podatak prenosim sa hr.wikipedia.org/wiki/Sinjska_alka  kao primjer objektivnog i povijesno utemeljenog pristupa. Neprimjereno je nešto što se dogodilo mnogo ranije u okviru Dalmatinskih komuna osobito Paga pod Mletačkom upravom (od 1409. do 1797.) koji nije imao izravnih doticaja sa Turcima, nazvati naknadno nastalim turskim nazivima "Obdulja" ili "Alka". Sinjska Alka od 15. studenoga 2010. upisana je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine kao i Paška čipka

ZORA DALMATINSKA, Zadar 1844.
Da se Paška "utrka - Giostra" odvijala i prije govori gore navedeni Ruićev navod kojeg donosi Karavanić: "Ova je igra (Balestra) prestala u 17. vijeku, kada se ponovno uvela utrka (Giostra op.a.), utrka je bila neko vrijeme ukinuta, ili je bila suspendirana." 
Vjerojatno jedan od glavnih razloga zašto se Sinjska Alka održala a slična viteška nadmetanja diljem gradova Dalmacije kao i na Pagu nije postala dio tradicije, je taj što su u toj utrci smjeli sudjelovati samo plemići dok su u Sinjskoj Alci sudjelovali pučani.

Svakom tko se upustio u pisanje ali i osmišljavanje ovakve manifestacije dogodi se ponekad pogreška, stoga za kraj možemo zaključiti da je jedina prava pogreška ona iz koje ništa ne naučimo [7]. Novo vrijeme ide ka prioritetu zabave i ležernosti, međutim ipak takve manifestacije (kao paški srednjovjekovni sajam) trebaju prenijeti što vjerniju sliku prikaza toga vremena utemeljenu na povijesnim izvorima grada izuzetne kulturno-povijesne vrijednosti, "Stari grad" koji je srednjovjekovni grad kojeg ocrtavaju njegovi očuvani temelji i Pag utemeljen 1443. kao primjer planski uređenog renesansnog grada. Nedostatkom povijesne autentičnosti gubimo identitet temeljen na mukotrpnoj stečevini minulih pokoljenja koji su nam ostavili bogato kulturno-povijesno nasljeđe, pašku "dotu" koju smo pretvorili u "miraz"!




REFERENCE:

Don Blaž Karavanić - Građa za povijest grada i otoka Paga (Zadar, 2006)
Nino Brozinčević - OŽIVLJENI SREDNJI VIJEK SREDNJOVJEKOVNI FESTIVALI, UPRIZORENJA I UDRUGE U HRVATSKOJ (Zagreb, 2015.)
Petra Domaćinović - Rapske viteške igre
[5] Izvor i fotografija: R. Ivančević: Reinterpretacijazborne crkve u Pagu, Peristil 25, (Zagreb, 1982.)
[6] Miroslav Granić - BLASONE GENERALICO M.L.Ruića iz 1784. godine (Pag, 2011)
[7] John Powell
www.enciklopedija.hr
https://hr.wikipedia.org/wiki/Srednji_vijek
https://www.hrleksikon.info/definicija/sajam.html
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sinjska_alka
https://it.wikipedia.org/wiki/Balestra_(arma)
https://it.wikipedia.org/wiki/Torneo_medievale
https://it.wikipedia.org/wiki/Giostra_della_Quintana
https://hr.wikipedia.org/wiki/Samostrel

https://povijest.hr/bitkeiratovi/vojna-sila-mletacke-republike/
www.pag.hr





Print Friendly and PDF