Ako ste bogovima prinijeli žrtvu i time dobili povoljan vjetar za plovidbu mitološkim bespućem, zaplovimo...
 |
| Gospodar otoka |
Vjerojatno ste već zaboravili mitološku priču "Putevima Mentora" sa otoka Mentorides. Ta mitska legenda počinje Odisejom! Da, Odisejom, čemu čuđenje, Odiseja je u prenesenom značenju znači "prošla avantura" stoga avanture koje su se događale možemo nazvati Odisejom. Zvuči, zanimljivo barem mom gostu koji rado upija "priče" kao atraktivnu, avan-turističku ponudu otoka.
Vidim da moj gost-prijatelj osjeća iskonski zov avanture, puca ga pozitivan adrenalin dok oblačimo prikladnu obuću, Da bi pojačao doživljaj govorim mu kako je rijetko tko kročio "Putevima Mentora", vidim, čovjek od uzbuđenja obukao lijevu cipelu na desnu nogu. To smo uspjeli ispraviti, sjeli u njegovo vozilo i krenuli.
Dok idemo ka odredištu lagano, kao što i dolikuje ispijanju kvalitetnog vina, uvodim ga u mitološku priču. Da bi bolje shvatio, objašnjavam mu "stručno" neke pojmove. Pokušavam dati sve od sebe poput vodiča kroz renesansni grad kada objašnjavaju šarene fasade, klima uređaje, bižuteriju i paukovu mrežu crnih kablova po paškim ulicama za koje se smatra da ih je uplela Arahna nakon što ju je božica Atena pretvorila u pauka...
Naravno, kakva bi to mitološka priča bila bez mitskih likova i bogova. Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko, imaginarno biće. Imaginacija je usko vezana za ljude i njihovu maštu. Poimanje boga postaje individualna slika, svatko ga doživljava drugačije pa ta sloboda pripada kako piscu tako i Vama.
- U ovoj priči "Bogovi" imaju kreacionističku ulogu, štovateljima su zadali da prinesu preko milion psolikih zvijeri - Kuna. Kada je proračunocidom prikupljen dovoljan broj žrtvenih kuna počeo je obred kreacionizma priče "Putevima Mentora". Sam obred kako bi "pio vodu" izvršila se na izvoru Svaroša, koji je dobio ime po staroslavenskom bogu Svarožiću, inače prijatelju s grčkim Hefestom. Svarog je povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Prema legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.
Ali skovao je vjerojatno u fušu i neke leše, željezne ograde, rampe i barijere, došla teška vremena od milostinje i bogovi bi se prizemljili. I tako bogovi stvoriše polazište mitološke priče "Putevima Mentora" na kome je uzdignut velebni hram.
Vidim da me moj gost prati kao lelujavi put kojim idemo. Dok se približavamo polazištu Svarošu, uvodim u priču i samog Odiseja, da Odiseja i to onog Homerovog glavom i bradom kako bi pojačao dojam. Pa ljudi moji priča se prodaje gostu, a ne kineske japanke sa štanda (drugo bi bilo da su te azijatke žive...).
- Ta mitska priča došla ti je i do Odiseja, putem njegovog jako dobrog prijatelja Mentora za kojeg se smatra da je porijeklom sa otočja Mentorides , mi bi rekli Pažanin. Ponekad su ga na svom šejanskom Itačkom pogrdno zadirkivali Mentor-ideš. Mentor je ispripovijedao nevjerojatnu priču o "Putevima Mentora" a Odisejev istraživački i avanturistički duh, kao ni tvoj, nije časio ni časa već se pripremi na put. Povjerio je svoj dom i sina Telemaha Mentoru koji je bio mudar i razborit otkako je otišao sa svog otoka, te obavljao povjerenu dužnost svjestan svoje odgovornosti, a Telemah ga je poštivao i slušao. U vrlo dirljivom rastanku, skoro ravnom predsjedničinom sa dodjele medalja na svjetskom nogometnom prvenstvu, oprostio se sa svojom ženom Penelopom, obećao je da će se vratiti i neka ga strpljivo čeka. Na odlasku Mentor mu je rekao, pripazi ima nešto iz pouzdanih izvora koje ti moram reći o Mentorima... Grčki pisci odavno ih spominju, Apolonije Rođanin u poznatom epu Argonautika opisuje mitsko putovanje Jasona i Argonauta u potrazi za Zlatnim runom. Spominje snažnog Hila kojega je ljepolika Melita rodila Heraklu u narodu Feačana. On se već odavno bio nastanio na ovim prostorima a kažu da su ga ubili Mentori zbog neke stoke.
- Ubili su ga otočani, Mentori zbog stoke?
Treptavim glasom zapita dok mu je lice poprimalo boju paškog kamenjara.
- Ma to su ti samo ćakule, znaš kavi smo mi otočani... mi ti nebi ni termita zgazili. Ajde, parkiraj tu pored mitskog hrama (uh, samo da ne postane srama) Svaroša. Spremni za polazak u mitski krajolik putevima mentora počinjemo "prvim korakom" no već u drugom "poljubismo vrata". Moram na brzinu nešto smisliti..
- Vidiš kako je težak put u mitsku zemlju Mentora prijatelju. Bogovi a pogotovo Svarošić koji je skovao ovu željeznu kapiju nije nam naklonjen, nismo mu prinjeli žrtvu. Jesam ti lijepo rekao da smo prvo morali na piće kako bi ostavio dovoljno psolikih zvijeri - Kuna. Sad ćemo lijepo poljubiti vrata kao što nalažu mnoge religije kad se ulazi u crkvu-hram. Ovaj put za sreću i idemo na drugi ulaz u mitsku zemlju Mentora, ideš?
E sad je već tek što mu se počela vraćati boja na lice trebalo izbrisati upitnik nad njegovom ćelavom glavom a to je jedino moguće - pričom! Dok vozimo prema drugom mitskom ulazu...
- Znaš ovako nekako je počeo i Odisej samo njemu se dogodilo u početku puno gore. Njega je nakon brodoloma, more izbacilo na otok. gdje je živjela nimfa Kalipso, Atlantova kći. Bili su ljubavnici sedam godina i nije ga pustila da ode, obećavši mu besmrtnost ako ostane. Odiseja je jako privlačila po noći, ali je po danu plakao za svojim domom i obitelji.
Pogledam ga, pije priču, zbrojio 2 i 2, sav se uživio i oživio, ljubavnici, + sedam godina ... privlačnost.. + nešto sa nimfo.. = vraćju mu se boje paškog zalaska sunca. Eto pametnog čovjeka, stranca, a ne ovim naši... 1 više 1 im je jedan na potenciju! Moram ovo brzo prekinut jer bi mogli prema Zrću.
- Slušaj ovo što je bilo dalje. Zeus šalje Hermesa, glasnika bogova, na otok ka nimfi Kalipsi te joj govori kako joj bogovi naređuju da pusti Odiseja. Ona to nevoljko učini te otpravi Odiseja koji čamcem ode s otoka. No, bog Posejdon uništi njegov čamac te Odisej jedva preživi. E to ti je to, sve što je lijepo kratko traje, dosadilo bogovima njegovo izležavanje i partijanje po otoku.
Uspinjemo se brežuljkom Janjilom, cesta ima dvije trake.. one lijepo utabane bijele.. molim bogove da od dvije ne prijeđe u jednu traku, zato bolje da nastavimo pješke.
- Dalje idemo pješke, to znači da smo blizu?
- Da, ovo je sveta zemlja Mentora, znaš li da imaš sreće, neki su na ovim prostorima hodočastili bosi!
- Stvarno?
- Pa kako misliš osjetiti čarobnu mističnu pašku prirodu, kamenjar, miris ljekovitog bilja prožet opojnim mirisom baložica od ovaca, dašak mitskog vjetra Bure koji povremeno bude obogaćen mirisom sa kolektora, šum divovskih trolisnih cvjetova koji se vrte, suhozide još iz doba Liburna...
- A zašto ih zovete "suhozidi" jer su uvijek suhi... i poslije kiše?
- E jesi bukvalan... to su ti zidovi koji se grade na suhom.
- A zašto se paška ovca zove Pramenka?
- Jer ima one obojane pramenove na leđima da se zna koja je čija... ma ne kužim ti se ja u to.
Skraćujem priču na podnošljivu razinu dok koračamo dalje. Putem susrećemo gorostasnog cobanina koji baca kamenje tjerajući stoku sitnog zuba u željenom smjeru...
- Vidi ovo me podsjeća na onu mitsku priču o Kiklopima, e da što je bilo dalje s Odisejem?
- Odisej se hvali Kralju Alkinoju svojim pustolovinama na ovom otočju. Govori o tome kako je susreo kiklopa Polifema koji mi je pojeo dvojicu ljudi u njegovoj pećini. Na kraju su ga pobijedili tako što ga je Odisej oslijepio... ili je ovaj nakon što se napio paške žutice tresnuo glavom o nešto...
Kulisu priče ispunjavaju krici i urlanje gorostasnog cobana dok tjera ovce, kao da mu je neko oko iskopao... očito je sve to imalo svoj dojam na mog dragog gosta.
- Pojeo dvojicu ljudi! Onaj tamo mi je ličio na kiklopa!
Eto ti opet 50 nijansi sive na njegovoj faci. Osvrćem se da vidim ide li gorostasni coban prema nama ali ostaje u pozadini na pristojnoj udaljenosti. Mislim se sad će ti trebati nešto jako da mu ponovno vratim boju... pomislim možda bi mu mogao ispričati koji vic... prvi koji mi pada na pamet je onaj... "Ima li na ovom otoku ljudoždera?" - "Nema, jučer smo zadnjeg pojeli" ali brzo tražim neko drugo rješenje. Neće on shvatiti ovu šalu...
- Nisi prvi put na otoku, upoznao si našu blago-naklonost i gosto-ljubivost...
- Da, istina zbilja ste blago nakloni i gosto ljubivi oderali bite nas kao ovce!
- Ma nemoj, to mi je hvala što te mukte vodim mitskom zemljom "Putevima Mentora".
- Sorry, nisam mislio na tebe...
Aha, tu smo, upalilo je a sad brzo na nastavak priče...
- Osjećaš ovaj povjetarac, to ti je friški Burin ali ne onaj iz teglice, nego onaj mitski o kojem priča Odisej kako mu je bog Eol dao vreću. Njegovi su ljudi otvorili tu vreću ne znajući da su u njoj vjetrovi. Ti su ih vjetrovi vratili natrag odakle su došli. Tamo bivaju začarani od čarobnice Kirke koja njegove ljude pretvara u svinje (vjerojatnije ovce). Hermes daruje Odiseju travu koja sprečava Kirku da pretvori Odiseja u svinju. Potom ona vraća njegovim prijateljima ljudsko obličje i pušta ih da odu, davši Odiseju uputu kako doći do Aheronta i podzemnog svijeta...
Dobro je, poskakuje, vratio mu se i veseli smiješak ala "mara iz pitara".
- Spominjao si ljekovite trave, a te Krkine... Kirkine ili kako već... trave ima li nje na otoku?
- Slušaj ako te Krknem! Da to više nisi spomenuo... zbilja bi mogli završiti u Aherontu tj. prdekani! I da znaš nije ti ovo Zrće... no sex, no drugs, no rock'and'roll. Ako nisi htio mističnu avanturu mogao si otići u "Sotonu i Gomoru"!
Već se osjećam pomalo nervoznim... sreća još parsto metara i dolazimo do ulaza u mističnu zemlju Mentora. Cupka on lagano za mnom, smješkom razgledava ono malo raslinja valjda misli da će nać Kirkinu travu, moš mislit. Dolazim do rampe... kad na rampi lokot!!!
- O foken!Vidim s druge strane prašinu diže crveni Reno 4, ide prema rampi. Pomislih, ima nade! Pokazujem sad već frendu Lajk sa fejsa i nabacujem nekoliko emotikona, smajlića, u nadi da će me razumjeti i da nema mozga kao ono prvo biće u svemiru Lajka... Iz auta izlazi još veći gorostasni coban s ključem od lokota rampe...
- Di bi vi?
- Vodim svog gosta u mitsku zemlju "Putevima Mentora" tako piše na panou koji je postavio grad...
- Koju zemlju? OVO JE PRIVATNA ZEMLJA!!! KAKVI PUTEVI MENTORA!!! Slobodno im reci neka izbrišu ono "Men" OVO JE "PUT do MOG-TORA"!!!
Osjetim nezgodno meškoljenje iza sebe kao da netko ima veliku nuždu, poteže me za rukav. Vidim "no pasaran" ostao sam posran! Manevrom iskusnog nogometaša okrećem i sebe i prijatelja natrag prema vozilu, samo ovaj put užurbanim korakom tako da nas ni "Reno Megan" ne bi stigao. Sjedamo u vozilo i petama vjetra prema doma kao što je učinio i Odisej.
Nakon što smo ponovno mogli doći do daha neophodnog za komunikaciju moj dragi gost me upita:
- Nisam razumio što je onaj coban vikao?
- Ma mi ti ovdje svi malo glasnije pričamo pa ispada da vičemo... Rekao je da smo došli na pogrešne dane. "Putevi Mentora" otvoreni su za javnost: nekad 29 ali sigurno 30 i 31. veljače, 31. travnja, 31. lipnja, i 31. rujna. I neka se tada vratimo!!!
"Mnogi se pitaju zašto se ova staza nazvala Putevima Mentora, a informacije iz Arheološkog muzeja u Zadru kažu da je prostor otoka Paga vjerojatno nastanjen u najdavnijem vremenu kamenoga doba. Liburnska kultura željeznog doba - period od 2000 godina p.n.e., ostavlja danas vidljive tragove po otoku Pagu u vidu ostataka gradina Panos, Gramjanik, Smokvica, Pustograd, grobnih gomila-tumula, ulomaka keramike i metalnih predmeta.
O davnoj povijesti ovih prostora govore i grčki pisci koji u svojim zapisima spominju otoke Mentoride i narod Mentora koji te otoke nastanjuju. Osim što je Pag pružao povoljne uvjete za život, obradive površine i živu vodu, svojim je položajem ostvario stratešku važnost za trgovinu i nadzor plovnih puteva te kao mjesto opskrbe i sigurnog skloništa, trgovište ili tranzitna zona." (Izvor: pag.hr)
REFERENCE:
https://www.pag.hr/index.php/gradska-uprava/novosti-aktualnosti/1504-projektu-qputevima-mentoraq-25000000-kn-ministarstva-turizma-rh
https://hr.wikipedia.org/wiki/Odiseja
Fotografija [ Gospodar otoka ] © Radivoj Pastorčić
