BEZ ROZI U TAŠKU

Jedna od posebnosti koja karakterizira Pag su „Rozi u tašku“ („figa u džepu“) . Ona nije nametnuta izvana već je kao i hrvatski jal svojevrsna spoznaja koju ubrajamo u naše slabosti. Kao simbol ili gesta pojavljuje se u djelu komunikacije prisutan u našem svakodnevnom životu. Za razliku od sličnih simbola komunikacije kao naprimjer pokazivanje srednjeg prsta ili uzdignutog palca koji su jasna, vidljiva i prepoznatljiva poruka, naši „Rozi u tašku“ vrlo su prikriveni, tajnoviti.

„Rozi u tašku“ očuvali su se kroz vrijeme i pridonijeli izgradnji društvenog identiteta. Zajednica ih je prepoznala, prihvatila i dala im na značenju. Oni imaju svoje trajanje u prostoru i vremenu, jednom su nastali a vremenom su se i mjenjali.

Mnoga su tumačenja značenja i nastanka pa sam se prvo prihvatio analize onog vizualnog, postojećeg.

Na jednoj strani imamo noviji simbol rogova koji je vidljiv na amblemima karnevala a s druge strane nailazim na detalj uklesan u kamenu zida na Kneževom dvoru. Polazeći od činjenice da si je netko dao poprilično truda da uklesa simbol u kamen predpostavljam da je htio prenijeti bitnu poruku.

Ono što sam zapazio je da ovo isklesano u kamenu nisu „rozi“ već  smokva ili figa, šaka stisnuta tako da se palac provuče između kažiprsta i srednjaka, dobiti figu – značilo bi ne dobiti ništa, biti prevaren u svojim očekivanjima, doživjeti razočaranje.

Vidi vraga... ima tu nečega sjetimo se samo nekih djelova paške povijesti. Znatiželja me tjera dalje, traženje bespućima interneta. Simboli i geste jezični su signali koji su nastali i prije ljudskog govora pa da vidimo gdje je vremensko ishodište našeg simbola-geste.

Rogove možemo pronaći u vrijeme poganstva osobito u mediteranskim zemljama. Znak rogova služio je za obranu od loše sreće, s prstima prema dolje gesta je kojom su praznovjerni ljudi tražili zaštitu u nesretnim situacijama.

Palac stavljenog između kažiprsta i srednjeg prsta u izvornom značenju potječe još iz doba starog Rima kao magijska gesta. U to doba bilo je uobičajeno nositi male amajlije u obliku šake koja pokazuje 'figu' (smokvu), figa simbolizira ženski spolni organ, a osoba koja je nosila takvu amajliju bila je zaštićena od zlih duhova i uroka.

U jednom povjesnom trenutku smokva je dospjela u tašku (džep). Time poprima i novo značenje:

Držati figu u džepu znak je neiskrenosti, lažnog izjašnjavanja, licemjerno pristajanje uz kakvu zamisao ili uz ono što sugovornik ili sam govornik (s figom u džepu) govori.

U ovom dijelu mislim da nije potrebno previše širiti temu jer to bi zahtjevalo detaljnu i dugu analizu.

Vremenom se u taški (džepu) vjerojatno dogodila još jedna transformacija. Ono što se danas zove “Rozi u tašku” ima u sebi simbol „rogova“. S obzirom da su knežev dvor a time i naš uklesani znak napravljeni kasnije (poslije 1443.) dakle u vremenu poodmaklog kršćanstva za predpostaviti je da su „Rozi“ nastali u novije vrijeme. Ako su rogovi nastali kasnije što je vrlo vjerojatno, onda su nastali u vrijeme kršćanstva. U doba kršćanstva simbol rogova tumači se kao glava kozoroga što simbolizira sotonu. Vidljivi rogovi pojavljuju se u simbolima kršćanstva, sljedbenika sotone, masona, u novije vrijeme viđamo ih i drugdje.

Ovdje moram stati zbog osobnog tumačenja simbola koji bi me odveo u nepregledno prostranstvo ezoterije.

Završavam s vizualnim i upuštam se u ono svjesno poimanje značenja u iskustvo koje nam je dano, ponuđeno svakog dana  i time stečena spoznaja naših “Rozi u tašku” neovisno o vidljivom simbolu.

S obzirom da zadiremo u polje svijesti poslužit ću se sažetim tumačenjem simbola iz analitičke psihologije prema kojoj simbol u sebi sadržava najbolju moguću formulaciju neke relativno nepoznate stvari, simbol je stoga uvijek bremenit značenjima, to jest on je živ pa izaziva intelektualni, filozofski i etički interes. Simbol dakle nije namjeran opis neka poznate stvari, simbol je ono objašnjenje koje upućuje ne neko još nepoznato i nerazumljivo (transcendentno) stanje stvari.

Kada bi Pažanina pitali ca su “Rozi u tašku” odgovor bi se vjerojatno mogao sažeti u par riječi:  “Jedno misli drugo govori”. Ako neko “Jedno misli drugo govori”, takva osoba je neiskrena, odnosno licemjerna i dvolična. Ako je to način komunikacije prisutan u zajednici... a narodna mudrost govori „slažu se ko rogovi u vreći“. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Svjetska zdravstvena organizacija definirala kvalitetu komunikacije kao jednu od neophodnih i bitnih elemenata za zdrav i sretan život nameću se pitanja…

koja postavite sami.

Sv VID

DEL PETI
Starohrvatska poganska organizacija svetoga javnog prostora dovodi me do uzvisine sv. Vid. To je svetište starohrvatskoga boga Sventovida, Peruna ili Gromovnika. Evidentno je kako je puk dugo štovao svoja poganske običaje pa tako piše: „postoji tvrdnja mletačkoga baroknog povjesnika Gianantonija Bommana kako su solunski "…nadbiskup i nekoliko svećenika s osobitom … pažnjom nastojali naučiti taj jezik kako bi mogli nagovoriti ove idolopoklonce neka napuste kult svojih lažnih božanstava“.
„Došavši na Sv. Vid, oni bi sedam puta obišli preko 2,5 m široke zidine. Zidina se obilazila idući na lijevo, tako da bi došavši na istočnu stranu prema izlazu sunca išli u smjeru od istoka prema zapadu kao i sunce po nebeskom svodu. Prema tom hodu, vjerovalo se da južna polovina kružne zidine pripada danu, a sjeverna polovina noćnoj tami. Ta je zidina zidana monolitnim kamenjem bez žbuke“. Evo što je Kolanjac Berto Balabanić (1909-1987) zapisao od svojega djeda koji je umro u 85. godini, a ovaj ju je pak čuo još u djetinjstvu.

Sveti Vide, božji dide,
Mi k tebi na gorika,
Ti k nama na dolika.
Oj dondole dondole!
Na tvojemu na oltaru
Položi nam ovcu šaru.
Oj dondole dondole!
Da nam krave budu plodne,
Da nam njive budu rodne.
Oj dondole dondole!
Da nam ovce janjci vode,
Da u lokvam bude vode.
Oj dondole dondole!

Malo sam progugla ovu zanimljivu riječ koja se priziva - DODOLE. Nešto malo podataka, možda ovo iz Wiki na engleskom:

Dodola (also spelled Doda, Dudulya and Didilya, pronounced: doh-doh-la, doo-doo-lya, or dee-dee-lya), Perperuna or Preperuša in Dalmatian Croatia is a being in old Slavic mythology.

According to some interpretations, she is the Slavic goddess of rain,[1] and the wife of the supreme god Perun (who is the god of thunder). Slavs believed that when Dodola milks her heavenly cows, the clouds, it rains on earth. Each spring Dodola is said to fly over woods and fields, and spread vernal greenery, decorating the trees with blossoms.

Ako niste razumili, ukratko radi se o staroslavenskoj božici dažja. Dodola je "žena" vrhovnog boga Peruna. Slijedom rječi Perun - Perperuna - Preperuša podsjeti me na PERUNIKU ili IRIS. Naravno opet wikipedia i zanimljiv rezultat: Božica Iris je kao glasnica bogova, dugom šarala s visina prenoseći poruku na Zemlju. Tamo gdje bi duga dotakla tlo, kao i munja boga gromovnika Peruna, izrastala je perunika, možda svaki put druge boje.

RANE

Još malo o škrapingu na mikulu... crikvice u osami na nepristupačnom mistu nima pravi pristup ni s mora (nema mulića) s kopna da i ne govorim. Osuđena je da prati pogledom mornare na putu u neizvjesno dok je oni počaste kojim pogledom strahopoštovanja a možda i pokojom molitvom. Koliko tragikomedije u činjenici da se baš u plićaku ispod nje nalazi potopljen ratni brod...
Moram se osvrnut na jednu pojavu ka me fascinirala. Na mistu di je nekad valjda bi oltar nalazi se kamen iz kojeg lagano izvire voda kao da kamen plače... krvari, i jedno i drugo ukazuje mi na rane. Oko crikvice nalazim još nekoliko mjesta sa istom pojavom. Iz kamena teku suze, kamen krvari zar su rane takve da nikad neće zacijelit?

KULT

DEL CETVRTI
Wiki kaže: Kult ili slavlje jedna je od glavnih značajki svake religije, a predstavlja skup radnji i postupaka koji imaju određeno simboličko značenje.
U kultnom slavlju čovjek susreće prisutnost božanskog, njegovu objavu i svoju mogućnost da mu se približi. Za tu posebnu božansku prisutnost često postoje određena vremena i određeni prostori. Kod prirodnih naroda ova prisutnost se odvija u različitim vremenima, koja su odsjaj vječnog, anonimnog povratka vremena i događaja. Ovo „anonimnog povratka vremena i događaja“ osobito je zanimljivo...

...izdvajam o svetištu Velesa na Jurjevoj galvici: „Gosp. Anti Fabijaniću zahvaljujem ove zanimljive folklorističke podatke o tamnoj strani toga svetišta. Bio je do prije 50. godina [tj. do oko god. 1880.] običaj, da se hodočasti sv. Juri na jedan vrh na sjevernoj strani otoka. Tu bi se osim drugoga svijeta sakupili mladići i djevojke i igrali kolo. No to nije pojava osamljena, jer se i dandanas [tj. oko god 1930.] na nekim mjestima Dalmacije hodočasti baš k sv. Juri (tako na pr. sv. Juri na Biokovu, 1.178 m). Onamo idu osobito mlade nevjeste, koje nemaju poroda, na zavjet. Djevojke za što bolji uspjeh zavjeta penju se i potrate oko dva dana, čvrsto odlučivši, da dadu svoj tribut ne braneći tvrdoglavo svoje djevičanstvo. Priča se, da u tim danima na tim vrhuncima vlada seksualna anarhija“.

Kvragu, ovo djeluje poprilično raskalašeno, pa ako je istina vo ca govori Ante Fabijanić a bi je učitelj, kakvi su to kršćani hodočastili na Jurjevu glavicu?

POTVRDA

Ponukani današnjom simbolikom pošli smo u škraping na Mikulu, nisam bi baš stoposto siguran da je ona slika - slika crikvice na Mikuli. Pošli smo to potvrdit. Potli ubeda usljedi je mali popodnevni odmor, malo interneta, objava komentara na stranici i onda pokret. Dobro smo se obukli, rusak na rame i ajmo. Pošli smo autom do platoa naših kolektora a onda pol ure škrapinga uz jaku buru. Dok tako škrapasmo prisjetih se komentara na stranici Radio Paga kog sam zadnjeg objavi a bi mi je zanimjiv. Napisa ga je Posejdon pod nazivom JEDAN JE OTOK PAG: ... za stvoriti priču na otoku Pagu imamo: - lunjske maslinike - novaljski podvodni akvadukt ( rjetkost u svijetu) - novaljsku baziliku - paški zaliv istočni izapadni dio akvatorije - kolanjsko blato - paški trokut - razdjelnica 15. meridijana - grad Pag kao urbana cjelina rađena po načelima struke onog doba - stari grad Pag - paška solana - povljansko blato - povjesna previranja i sukobi radi solane itd S ovim sam samo htio natuknuti što sve turistima i posjetiteljima možemo ispričati, bez obzira gdje oni bili smješteni od krajnjeg juga otoka do Luna. Zato,evala, za ovakav proje... stoji u komentaru. ETO!!!!!!! još jedna PRIČA!!!!!! Jesmo li sposobni prepoznat priču? Kao i svi ne moren pobignut od materijalnog, materijalističkog pa se već mislim kako „opernatit“ i ovu priču... TURIZAM je živim od toga e pa neki dan sam geda emisiju na jednoj starnoj TV kako je vjerski turizam u velikom porastu, siti san se i škrapinga na dugom otoku koji se već nekoliko godina održava u ovo vrime i na koga dolazi puno judi... mislim se triba znat upakirat priču i prodat je, a kad bi vo nekomu poša govorit voltiva bi balama a misli da mi nisu svi doma. Najdi argumenti... pokušaj im reć kako čudovište iz Loch Nessa niki ni vidi a puno ih o njemu zna, a da ne govorim ki biznis su od toga nacinli... reci im o Grčkoj, tamo turiste vodiju i na dva tri bokunića zidića ca viriju iz zemje... a mi vode imamo barem tri lipe pozicije za izlet zamisli se svaki dan jedan izlet pa da ispuniš tjedan dan predsezone... ma daj molim te fermaj zanaš kakvi smo – TAKVI SMO PA CA!
Ubije me vo... uto se iza jedne škrape ukaza potvrda mog strahovanja da je ono od jutros istina.

SIMBOLI

Budim se uz zvuk i slani miris paške bure... pomalo ga minja miris kuvane kafe... uputi san se na doručak.
Ca nisi moga spat noćas? Pita žena. Ma ne, objašnjavam joj, ovo kako ti pišem ovaj mali blogić u kome trenutno razmišljam „naglas“ o ovoj temi PAŠKOG SVETOG TROKUTA jednostavno mi ni dava mira. Poša san malo gedat taj trokut, njegova značenja, simbole... ah da simbole koje više zbog dominacije materijalnog niti ne vidimo odgovara žena. Poj vo govorit u zeca pa ćeju te držat za mujenoga. Ma ni me briga za onih u zeca. Ma misli sam kako je puno prepoznatljivih točkama svetog trokuta na pagu ti trokuti nisu jedino u Pag ima ih po celoj Hrvatskoj a i drujdi. Malo san geda ove karte, toponime iliti imena mista i govorin joj kako mi je u oko upala crikvica kod Mikule i kako sam pokušava nju dovest u neki odnos u tom trokutu... žena je pošla pogedat je se diga Ivan ki je noćas bi na maturalnu u Pagus. Tornala se iz njegove komore i pokazuje mi ca je sinoć dobi na lutriju...

PAŠKI SVETI TROKUT

DEL TRETI

„Pag spada među jadranske otoke koji su najranije bili naseljeni Hrvatima“ Kad su došli ovamo donili su sa sobom ono ca se zove mitologijom - „poganskim“ vjerovanjima, takozvanom „prareligijom“ iliti neka vrsta zoroastrizma ca bi značilo dualizam - borbu između dobra i zla. Kad su prvi Hrvati stupili nogon na Pag, verujem da su se bar malo parili kaj onaj Neil Armstrong na misecu - bar u onom trenu di skace okolo kaj mujen ili kaj da se je nabo na paške škrape... E sad kad su već došli vode di je na prvi pogled bilo vidljivo da su uvjeti života teški... ca bi mi rekli „vrag im ni da mira“ nego su stili ostat - ZAC. Vajda su shvatili da je vode bog odavno reka „laku noć“ – znali su da moraju upotrijebit sva stečena znanja iz odnosa prirode i covika ka su dotad imali i da nesmiju zajebat prostorni plan jer su znali da je predhodno veće misto Kissa pretrpila velu kalvariju. Ono uc su oni onda verovali našli su u prostoru na način na ki znanstvenici iznose u članku „PAŠKI SVETI TROKUT“ (ne radi se o „onom“ trokutu) ako vas zanima morete ga uzet vode: PAŠKI SVETI TROKUT.
Kako govoriju „utrđene su tri točke praslavenskog svetog prostora na Pagu“ a to su crikvica setog Vida, svetog Jurja (ne ugrad nego Jurjeva glavica) i Blažene Djevice Marije u Starome Gradu. Prema poganskom sakralnom trokutu polazište je tekuća voda – izvor (Pramajka – Mokoš, vjerovatno poput „mokro“) , gledajući nizvodno s njegove dene strane je stijena koja pripada bogu Velesu koji se povezivao sa zmijom/zmajem a s lijeve strane viši gorski vrh čije se ime može povezati sa staroslavenskim bogom Perunom – Gromovnikom ili Svantevidom.

Riječ je o slavenskoj inačici dramatičnoga sukoba između Reda i Nereda. Sile Reda predstavlja u slavenskoj predaji Gromovnik (*Perunъ), a sile Nereda Zmija (*Velesъ). Zmija narušava red, a Gromovnik ga pokušava ponovno uspostaviti. Jedan od motiva je priča kako se Zmija penje na vrh koji je Gromovnikovo mjesto, pa ju ovaj svojim gromovima bije u hrastovoj šumi (dubravi) i tjera natrag u njezin svijet uz vodu (ispod, preko vode). Srž motiva jest, da je gromovnik gore na vrhu gore/svjetskoga stabla, a zmija/ zmaj dolje ispod, u vodi/špilji i sl. Mislav Ježić je to rekao:

...središnji kult starih Slavena bio je, s jedne strane, kult nebeskoga gromovnika Peruna koji boravi u višnjim i suhim područjima ispunjenim vatrom ili suncem i, s druge, stočnoga boga Velesa, boga blaga, koji boravi u donjim i vlažnim prostorima. Oni su u opreci i dolaze u sukob, pri čem Veles uzimlje lik zmije, zmaja ili zvijeri, koja se može penjati i u viša područja, a Perun ga svojom strijelom ruši u donje prostore (Ježić 2006:53).


Nastaviću kad stignem...

Poganstvo (od lat.: paganus pagano; i pagus mjesto)

DEL DRUGI

Ma pogej ti vo, do jedna rječ u sebi ima PAG, ova jedna ima i ANUS a ova zadnja vajda znači i poganstvo i mjesto ili selo ca su nan oduvik sašivali. Ti jarca da pag-anus, sad kad san sta - odvuklo me ono ca se zove "misao" na aktualnu bandu, bemti!!! K-ANAL. Pa tu nešto smrdi sama rječ ti govori. Daj daj ne pini se odma... pag-anus – k-anal ma nima nikakve veze. To je neka druga štorija. Ma da... imaš pravo neka te ne brine kanal Pag-Košljun - neka te brinu kanali u glavama...

Nastaviću sutra....