Sv. Katarina - tragom "pijetlove stope" (Dio drugi)

Svaka od starih crkvica kao i ostala povijesna zdanja ali i mali, naizgled beznačajni predmeti imaju svoju priču protkanu nitima davno nestalih pokoljenja.

Na prostoru južno od linije kamenih blokova pristaništa sv. Katarine pored već navedenog građevnog materijala, crijepova i cigli, razbacano je i mnoštvo ulomaka razne keramike (sl.1). Keramika je u fragmentima (ulomcima), većina primjeraka nalaza pripada prema mojoj procjeni skupini engobirane keramike. Zastupljena je i njena gravirana varijanta kao i manje nađenih fragmenata samo slikane ili jednobojne keramike. Pored navedene ima nalaza i "grubljih" fragmenta keramike bez tragova bojanja i gravure. Neki od nalaza fragmenata keramičkih posuda imaju ugravirane geometrijske i vegetabilne motive čiji je ukras rađen oštrim šiljkom. Nađeni fragmenti uglavnom su oslikani nijansama bakreno zelene, željezno žute i žutosmeđe boje. Fragmenti su pripadali posuđu raznih namjena, vjerojatno posudama za pečenje kruha, loncima, kotlićima, zdjelama, tanjurima. vrčevima itd. Posude sličnog ukrasa rasprostranjene su na cijeloj istočno jadranskoj obali, a pripadaju periodu većinom XV - XVII stoljeća.

(Sl.1) Pristanište Sv. Katarine - ulomaci keramike

Posebnu pozornost privuklo mi je pronalaženje više oštećenih, trokrakih keramičkih predmeta koji su raznih dimenzija od 6 do 10 cm, a na krajevima krakova imaju šiljak. Pregledom stručne literature utvrdio sam da se radi o podlošku tipa “pijetlove stope - zampa di gallo” (sl. 2). "Pijetlova stopa" pomagalo je koje služi za odvajanju posude od posude kako ne bi tijekom pečenja došlo do njihovog međusobnog sljepljivanja (sl. 3).

(Sl.2) Podlošci - pijetlove stope (“zampa di gallo”)

(Sl.3) Podložak pijetlova stopa - način uporabe.  Preuzeto iz: 
Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i 
novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka

Korištenje trokrakih podložaka "zampa di gallo" bilježi se u Veneciji već krajem XIII. i tijekom XIV. stoljeća. Veličina podložaka najčešće varira između 6,0 i 9,0 cm, što ovisi o veličini posude za čiju je izradu namijenjen. Krakovi se zbog oštećenja završetaka nakon svake uporabe popravljaju i zaobljuju tako da se nakon nekog vremena potpuno istroše. Jedan od podložaka nađen je (prema riječima nalaznika D. M.) tristotinjak metara južnije u usjeku, potoku koji se spušta iz predjela Hunjci.

(Sl.4) Podložak sa rupom u sredini

Zanimljiv je također i primjerak podloška "pijetlove stope" sa rupom u sredini (sl. 4). 
"Ovako označeni tronošci nisu čest nalaz, i za sada nije razjašnjena svrha označavanja ovih radioničkih pomagala. Iz tog razloga postoje različita mišljenja da su označavali dimenzije posuda, oznaku keramičara, keramičarske radionice ili da su simbolizirali magični simbol za sreću." (Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru 2014.)

Takva pomagala (pijetlova stopa - zampa di gallo) ostavljaju tragove u obliku malih kružnih oštećenja na keramici nakon pečenja. Tragovi "pijetlove stope" nalaze se pravilno raspoređeni u odnosu na centar posude dok sama oštećenja odgovaraju razmaku udaljenosti između šiljaka podloška u prikazanom primjeru razmak iznosi 5 cm, treće oštećenje pokriveni je naslagom morskih organizama (sl. 5). Na nekoliko nalaza fragmenata uočio sam upravo takva oštećenja.

(Sl.5) Oštećenja na keramici nastala podloškom

Oštećenja na keramici

Prema navedenim nalazima, prisutnost predmeta koji se mogu pripisati keramičarskoj radionici podloška prilikom pečenja "pijetlove stope - zampa di gallo". Tragovi istog na ulomcima keramičkih posuda (bez zadnje faze obrade keramike) kao i veća količina ukomaka keramike kao radioničkog otpada može se pretpostaviti postojanje lokalne keramičarske radionice na ovom ili možda nekom obližnjem lokalitetu (usporedi sa Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru, 2014).

(Sl.6) Ostaci nepozmate građevine
na plažo Malin (Furnaža)

Dosada je na Pagu, nekoliko stotina metara južnije od naselja Dinjiška pronađena ciglarska peć (neutvrđene datacije) koja je imala dva ložišta dva polukružnih presjeka i prostor za pečenje. Prilikom izgradnje ceste za Zadar ona je skoro u potpunosti uništena. I na toj lokaciji prisutno je sve potrebno za keramičarsku proizvodnju (glina, voda, riječni pijesak, drvo i ekonomski isplativ promet).
Na lokalitetu plaže Malin nekoliko metara od mora postoje ostaci građevine (sl. 6.) za koju se može predpostaviti da se radilo o peći nepoznate namjene i datacije. Do sada lokalitet nije istražen a na mogućnost da se radilo o peći upućuje toponim rta Kristofor koji nalazimo na kartama otoka - "Furnaža", koji možemo dovesti u vezu sa talijanskom riječi za peć - forno (latinski: fornacem).

U prilog ovoj pretpostavci o mogućoj keramičarskoj radionici ide i navod Helge Zglav Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka (Znanstveni skup, Dubrovnik 2005):

"Budući da se među predmetima iz inventara radionica za proizvodnju keramike s premazom inače gotovo redovito susreće pomagalo – distanciator pijetlova stopa - takav se nalaz smatra neoborivim dokazom i još jednom potvrdom postojanja lokalnog radioničkog postrojenja."

Prema dostupnim mi informacijama u povijesnim spisima keramičarska radionica se ne spominje. Razlog tome vjerojatno je taj što su poput drugih obrtničkih djelatnosti (za razliku od agrarne privrede) krojači, postolari, drvodjelci, kovači, zidari i drugi majstori kojih je neosporno bilo na području komune, služili su za zadovoljavanje potreba lokalnog stanovništva. Postoji mogućnost da je radionica pripadala ćeliji pustinjaka (Eremita) koja se nalazila pored crkve Sv. Katarine kojima je izrada keramičkog posuđa bila važan izvor prihoda za egzistenciju. Od kraja 16. st. i niži su slojevi stanovništva počeli kupovati keramičko glazirano posuđe što je uzrokovalo time da su se i u manjim mjestima počele otvarati radionice koje su proizvodile jeftinije inačice stolnog i kuhinjskog posuđa. Proizvodni postupci bili su poprilično skupi, proizvodi jeftini tako da je i zarada bila mala. Iz tog razloga Mletačka Republika je već rano odlučila ne uplitati se u manje profitabilne djelatnosti. Veneciji je od najveće važnosti bila sol i velika dobit koji su iz nje izvlačili. Statut Paške općine donesen je 1433. vremenom je mijenjan i dopunjavan, tiskan je u Veneciji 1637. Statut regulira mnoge segmente života Paške komune ali u njemu je "obrtništvo" zastupljeno samo u jednoj rečenici knjige VI. glava 23. Kako majstori i radnici trebaju raditi čitav dan i dovršiti dnevni rad, od majstora spominju se "zidari i majstori bilo kakva obrta". 

Za napomenuti je i činjenica da je novi (sadašnji) grad Pag nastao iz temelja koji je postavljen 18. svibnja 1443. godine. Zapisano obilježje preseljenja iz Staroga grada dogodilo se 28. rujna 1474. pod vodstvom Paškog kneza Francisca Bemba. Prema povijesnim izvorima saznajemo da se pri gradnji koristio kamen iz Staroga grada kao i sa još nekih lokacija (Stare Cisse) prema navodima M. L. Ruića. Građevine tih naselja i njihov građevni materijal zasigurno nisu bile dostatne potrebama novog prostorno puno većeg, utvrđenog grada osobito za potrebe profane arhitekture. Potreba za kamenom namirivala se iz lokalnih kamenoloma koji nisu spomenuti u povijesnim izvorima. Dosada nisu istraženi, ali su uočeni na pozicijama "Kvadrati" i "Bela punta" na Šestakovcima za koju sam doznao zahvaljujući barba Anti Graši o čemu ću pisati drugom prilikom. Izgradnjom novog grada postojala je i velika potreba za crijepom i ciglom. Ta dva građevna elementa nije bilo moguće u većim količinama koristiti iz starijih građevina, doprema takvog materijala sa neke udaljene lokacije bila bi preskupa za platežne mogućnosti osobito nižih slojeva stanovništva koji su morali sami financirati izgradnju novih kuća. Za pretpostaviti je postojanje lokalne proizvodne djelatnosti koja je podmirivala te potrebe s obzirom na prisutnost svih potrebnih, već prethodno navedenih uvjeta, ali ni o toj djelatnosti nemamo pisanih izvora.

Vrijeme nastanka i vremenski period djelovanja lokalne radionice teško je odrediti bez detaljnijeg stručnog istraživanja koja će ovu pretpostavku potvrditi ili opovrgnuti.

Prikaz keramičarske radionice 16. stoljeća. Preuzeto iz: 
Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i 
novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka

Pristanište Sv. Katarine - ulomaci keramike

Pristanište Sv. Katarine za vrijeme oseke:

                                                                       

Literatura:

Don Blaž Karavanić - Građa za povijest grada i otoka Paga (Zadar, 2006.)
D. Fališevac - Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj (Zagreb, 2010.)
Emil Hilje - Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, (Zadar, 1999.)

Helga Zglav-Martinac - Izbor nalaza srednjovjekovne i novovjekovne keramike sa srednjodalmatinskih otoka (Dubrovnik 2005)
Ivo Oštarić. Anamarija Kurilić - Arheološka karta otoka Paga. (Novalja, 2013.)

Karla Gusar, Eduard Visković - Keramika kasnog srednjeg i ranog novog vijeka s područja grada Hvara (Split, 2011.)
Roko Surić, Josip Višnjić - Novovjekovna keramika i potencijalna radionica u Veštru (Zadar, 2014)
Smiljan Gluščević, Helga Zglav-Martinac - Arheološki nalazi u podmorju virskog akvatorija (Vir, Zadar, 2016)
Statut Paške općine (1433.), (Pag, Zagreb 2011.)
Tonija Andrić - Srednjovjekovni dalmatinski obrti i obrtnici (Split, ?)

Fotografije: © Radivoj Pastorčić

Zahvaljujem se Mr. sc. Tatjani Bradara na korisnim sugestijama.

Nalaz 2021. ustupio Šime Fabijanić: