Moj paški arhiv nedavno je postao bogatiji za izvorni primjerak novina Novosti od 7. travnja 1934. godine s člankom „Pažanke na novom poslu - nova grana obrta u Pagu“.
Članak donosi zanimljiv uvid u život Paga prije više od 90 godina. Osim o glasovitim paškim čipkama, govori i o nastojanjima da se razvije proizvodnja vunenih predmeta od domaće paške vune te o radu Paške čipkarske zadruge, koja je tada predstavljala važan gospodarski oslonac mnogim paškim obiteljima.
Posebno je zanimljivo pročitati kako se već 1934. godine paška čipka navodi kao proizvod poznat daleko izvan granica tadašnje države.
Novine navode kako se u Pagu razvijala proizvodnja čarapa, kapa, rukavica i drugih vunenih predmeta od domaće ovčje vune, koja se opisuje kao „prvorazredna vuna“. Ističe se kako su proizvodi od paške vune svojom mekoćom i kvalitetom mogli konkurirati uvoznoj robi toga vremena. Spominje se i Marica Palčić, koja je nakon školovanja u Zagrebu pokrenula izradu vunenih predmeta na stroju, kao i potpora tadašnje uprave za nabavu prvog stroja za pletenje.
Ovakvi arhivski zapisi podsjećaju nas da je Pag svoju prepoznatljivost i gospodarski razvoj desetljećima gradio na znanju, radu i upornosti svojih ljudi, a posebno svojih čipkarica.
Lijepo je kada se iz starih novina mogu iščitati detalji koji potvrđuju koliko su paška čipka, marljivost paških žena i tradicijski obrti bili važan dio identiteta i gospodarstva grada Paga.
Svaki ovakav pronađeni dokument još je jedan mali komadić mozaika prošlosti našega grada.
Na kraju, ovaj me pronađeni primjerak novina ponovno podsjeća na potrebu sustavne brige o pisanoj i dokumentarnoj baštini našega grada.
Ako su nam puna usta kulturno-povijesne baštine, tradicije, čipke i brojnih manifestacija kojima se ponosimo, tada je krajnje vrijeme da Pag dobije i primjeren gradski arhiv ili baštinsku zbirku u kojoj bi se ovakvi dokumenti, fotografije, novine, razglednice i ostala vrijedna građa mogli trajno čuvati, obrađivati i učiniti dostupnima budućim naraštajima.
Povijest grada ne čine samo spomenici i velike obljetnice. Čine je i ovakvi naizgled mali dokumenti koji svjedoče o svakodnevnom životu, radu i stvaranju naših predaka. Njihovo očuvanje ne bi smjelo ovisiti isključivo o entuzijazmu pojedinaca, već bi trebalo postati zajednička briga cijele zajednice.
Radivoj Pastorčić
Članak donosi zanimljiv uvid u život Paga prije više od 90 godina. Osim o glasovitim paškim čipkama, govori i o nastojanjima da se razvije proizvodnja vunenih predmeta od domaće paške vune te o radu Paške čipkarske zadruge, koja je tada predstavljala važan gospodarski oslonac mnogim paškim obiteljima.
Posebno je zanimljivo pročitati kako se već 1934. godine paška čipka navodi kao proizvod poznat daleko izvan granica tadašnje države.
Novine navode kako se u Pagu razvijala proizvodnja čarapa, kapa, rukavica i drugih vunenih predmeta od domaće ovčje vune, koja se opisuje kao „prvorazredna vuna“. Ističe se kako su proizvodi od paške vune svojom mekoćom i kvalitetom mogli konkurirati uvoznoj robi toga vremena. Spominje se i Marica Palčić, koja je nakon školovanja u Zagrebu pokrenula izradu vunenih predmeta na stroju, kao i potpora tadašnje uprave za nabavu prvog stroja za pletenje.
Ovakvi arhivski zapisi podsjećaju nas da je Pag svoju prepoznatljivost i gospodarski razvoj desetljećima gradio na znanju, radu i upornosti svojih ljudi, a posebno svojih čipkarica.
Lijepo je kada se iz starih novina mogu iščitati detalji koji potvrđuju koliko su paška čipka, marljivost paških žena i tradicijski obrti bili važan dio identiteta i gospodarstva grada Paga.
Svaki ovakav pronađeni dokument još je jedan mali komadić mozaika prošlosti našega grada.
Na kraju, ovaj me pronađeni primjerak novina ponovno podsjeća na potrebu sustavne brige o pisanoj i dokumentarnoj baštini našega grada.
Ako su nam puna usta kulturno-povijesne baštine, tradicije, čipke i brojnih manifestacija kojima se ponosimo, tada je krajnje vrijeme da Pag dobije i primjeren gradski arhiv ili baštinsku zbirku u kojoj bi se ovakvi dokumenti, fotografije, novine, razglednice i ostala vrijedna građa mogli trajno čuvati, obrađivati i učiniti dostupnima budućim naraštajima.
Povijest grada ne čine samo spomenici i velike obljetnice. Čine je i ovakvi naizgled mali dokumenti koji svjedoče o svakodnevnom životu, radu i stvaranju naših predaka. Njihovo očuvanje ne bi smjelo ovisiti isključivo o entuzijazmu pojedinaca, već bi trebalo postati zajednička briga cijele zajednice.
Radivoj Pastorčić
