Jednog suhog ljeta, kad je sunce tjednima peklo kamen, iznad Paga je zapuhala bura. U kamenjaru iznad suhozida planula je vatra. Plamen je gutao suhu travu i nisko grmlje, a sivi se dim dizao visoko iznad zvonika crkve.
Ptice su se uznemireno digle u zrak. Galebovi su kružili iznad uvale, promatrajući odozgo kako se crvena linija širi.
„Vatra je prevelika”, govorili su jedan drugome. „Tu se ne može ništa. Samo treba čekati da izgori.”
Ostale ptice su sjedile na žicama uz cestu, šutke promatrajući kako plamen polako prilazi gradu.
Samo je jedna mala lastavica poletjela prema moru. Spustila se do same površine, zagrabila kap vode u svoj mali kljun i poletjela natrag prema vatri. Ispustila je kap na plamen.
Zatim se vratila prema moru.
Pa opet.
Pa opet.
Jedan galeb joj je u prolazu dobacio:
„Što to radiš, luda ptico? Zar ne vidiš kolika je to vatra? Tvoja kap ne znači ništa.”
Lastavica je na trenutak sletjela na stari suhozid da odmori krila. Gledala je u more, pa u vatru, i mirno odgovorila:
„Možda je moja kap mala. Ali ovo je moj dom.”
I ponovno je poletjela prema moru.
Letjela je tako cijelo popodne, neumorno, dok god sunce nije počelo tonuti iza otoka. Kad se iscrpljena vratila među ostale ptice, galebovi su progunđali:
„Vidiš da je bilo uzalud. Vatra i dalje gori.”
Mala lastavica je zatvorila oči, osjećajući miris soli i dima na svojim krilima, pa tiho rekla:
„Možda moja kap nije ugasila požar. Ali da smo svi donijeli svoju kap na vrijeme, danas ne bismo stajali ovdje i gledali kako nam dom nestaje.”
Radivoj Pastorčić
Ova priča postoji u mnogim kulturama svijeta i prenosi se u različitim oblicima. Jedan od najstarijih poznatih motiva dolazi iz budističkih Jataka Tales, drevnih poučnih priča starih više od dvije tisuće godina, u kojima mala ptica pokušava ugasiti šumski požar noseći vodu u kljunu.
U novije vrijeme najpoznatija je verzija o kolibriću koji, dok šuma gori, nosi kapljice vode i govori: „Ja činim svoj dio.” Tu je priču u svijetu posebno popularizirala kenijska nobelovka Wangari Maathai.
U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, slične verzije često se pojavljuju u zbirkama kratkih poučnih priča, primjerice u knjigama talijanskog salezijanca i pisca Bruno Ferrero, koji prikuplja i prepričava legende i parabole iz različitih kultura.
Bez obzira na varijacije u likovima i završetku, poruka priče ostaje ista: i najmanji doprinos može biti važan, a zajednički problemi mogu se riješiti samo ako svatko učini svoj dio.
.jpg)