Nekada davno, u vremenu kada su more i kamen još govorili jezikom bogova, grad Pag živio je pod sjenom straha. Sjeverno od grada, na Ledeniku, u tmini vlažne pećine, obitavao je zmaj. Bilo je to biće drevno i okrutno, s očima bistrim poput leda i dahom koji je, poput bure, palio i ono malo krša što je na otoku raslo.
Zmaj nije tražio zlato. Tražio je život. Svake godine, kako bi grad poštedio ognja, mještani su morali žrtvovati jednu djevojku. Izbor je bio nijem i pravedan: izvlačile su se tanke grančice tamarisa. Ona koja bi izvukla najkraću, bila bi odvedena na Glavicu, na kameni žrtvenik koji je tada bio obavijen tugom i mirisom straha.
Godinama je grad šutke plaćao svoj danak. Strah je postao navika.
Sve dok jedne godine kratka grančica nije dopala Anu, kćer ribara, djevojku čija je dobrota grijala srca mještana više no sunce paški kamen. U nju je bio zaljubljen Juraj, mladi vojnik čiji pogled nije poznavao uzmicanje. On nije mogao prihvatiti da njegova voljena postane plijen zvijeri dok grad samo stoji i gleda.
Na dan žrtve, dok se grad u tišini okupljao na uzvisini, Juraj se sakrio iza oštre stijene. Nije imao čarobni mač, samo koplje i vjeru da nijedno čudovište nije jače od čovjeka koji štiti ono što voli.
Kad se zmaj pojavio, golem poput olujnog oblaka koji zaklanja sunce, Juraj mu je hrabro stao na put. Bitka je bila žestoka; zemlja je drhtala, a plamen je topio sol u zraku. No Juraj, vođen pravednošću, zadade zvijeri smrtonosan udarac u prsa. Ranjen i slomljen, zmaj se uz urlik povukao natrag u svoju ledenu pećinu.
Tada se dogodilo ono najvažnije. Mještani, potaknuti Jurjevom hrabrošću, prestali su drhtati. Složno su, rame uz rame, odronili ogromnu stijenu s litice i zauvijek zatvorili ulaz u pećinu. Zmaj je ostao zarobljen u tami, a grad je napokon prodisao.
Danas na tom mjestu stoji crkvica svetog Jurja, zaštitnika Paga. Ali legenda kaže da stijena na Ledeniku nije vječna. Ona će se otvoriti samo ako mještani zaborave što znači hrabrost i zajedništvo. Kažu da će se zmaj vratiti, ali ne kao krilata neman iz pećine. Vratit će se u srcima ljudi - onoga dana kada pohlepa, strah i sebičnost postanu važniji od čovjeka pored tebe.
Glavica više nije mjesto žrtve, već mjesto vidikovca. S nje se vidi cijeli Pag, miran i slobodan, kao vječni podsjetnik na snagu pojedinca koji je odbio biti žrtva i tako promijenio sudbinu čitavog grada.
(Autorska reinterpretacija legende o Sv. Jurju)
Priča za djecu i odrasle, Radivoj Pastorčić, 24.07.2025
