Svakodnevno prolazimo pored nekih stvari često ne primjećujući njihova značenja, simbole, priče. Posebno je kamen kao obilježje našeg otoka nešto što nas stalno prati u životu. I kamen ima svoju priču kao i ljudi koji s njim vjekovima žive. Zanima li nas ta priča koju nam kamen priča o sebi i o ljudima?
Nejasna je povijest Ilirskih plemena na ovom području i njihovo porijeklo. Jedan od poznatojih nam je Junak Piro (Phyrus) poznat po svojoj pobjedi. Pirova pobjeda je pobjeda za koju se plati preskupu cijenu i koja nanese pobjedniku više štete nego onome koji je "izgubio". Pirova rečenica postala je povijesna a glasi "Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni". Izgubljeni su tragovi civilizacije koja je živjela na ovim područjima i o kojoj se malo zna. Nedavno sam na televiziji gledao omiljenu emisiju „Na rubu znanosti“. Tema je bila o megalitskim građevinama u Dalmaciji (od starogrčkog μέγας (megas) - velik, i λίθος (litos) - kamen). Spomenuta su Varvaria (Bribir) i Asseria (nedaleko Benkovca). U oba slučaja radi se o nekad velikim i moćnim Liburnskim (Ilirsko pleme) „gradovima“. Naglašen je „poseban stil gradnje“ kojim su slagani megalitni kameni blokovi teški i po nekoliko tona. To nije tipičan horizontalni stil slaganja kamena na kamen već slaganje kojim se kamenja slažu kao “puzzle“ nepravilnih kamenih oblika koji se „inkasivaju“. Takav način gradnje nalazimo i kod Inka i Maja a otkriveni su u XV stoljeću. Stil gradnje ovakvog zida daje veću tektonsku stabilnost od vodoravnog slaganja kamena.
Popodnevni kut pod kojim zrake sunca obasjavaju otok oduvjek mi je mističan. U potrazi za foto motivom odvelo me do ispred petog magazina soli. Gledam morske motive koji me fasciniraju, pokušavam uhvatiti trenutak za svoju dušu. Okrećem se da bi na zaslonu fotoaparata vidio rezultat i pogled mi stane. Zapeo je na zidu magazina soli.
Hm.. Promatram velike kamene blokove. Način na koji su posloženi nalikuje spomenutom načinu neobične gradnje. Pogledam malo dalje... da četvrti, peti i šesti magazin istog su tipa gradnje. Malo dalje treći, drugi i prvi, sedmi osmi i deveti po stilu se razlikuju. Nastali su kasnije. Četvrti peti i šesti prva su tri magazina koja je sagradila Venecija u XV stoljeću. Mislim u stilu 5W.
Ako su Libuni primjenjivali takav stil gradnje za razliku od Rimljana postoji vjerojatnost da je u blizini Paga postojala megalitska građevina s koje su ti kameni monoliti uzeti ili su bili otprije tu. Najbliži toponim koji se pokazao kao „tipičan“ na raznim mjesima u nas je „Gradina, Podgradina, Gradac“ kojim su obilježena mjesta mogućih naselja iz prošlosti. Moguće je da je na području paškog toponima Gradac postojalo takvo naselje ili građevina. Prošvrljao sam internetom u potrazi za korisnim informacijama. Nalazim kartu na kojoj su označeni Liburnski gradovi. Pored Varvarie i Asserie spominjanih u gore navedenoj emisiji nalazim označena dva grada na našem otoku a to su Cissa i Portunata od Novalje prema Lunu. Jesu li kameni blokovi dopremljeni iz tih gradova ili... Postojali su vjerovatno i otočki kamenolomi iz tog razdoblja. Ako imamo jedan princip rezanja kamenih blokova u izradi magazina soli, postavlja se pitanje zašto se primjenio samo u jednom djelu izrade istih. Naime unutar magazina nalazi se vodoravno posložen brusel a s druge strane tih istih magazina nalazi se vodoravno posložen kamen izrazito manjih dimenzija i druge vrste gradnje/slaganja. Da su svi ti kameni blokovi dovezeni iz istog kamenoloma bili bi rezani istom tehnikom a nisu. Postoji velika vjerojatnost da su kamen za izgradnju „novog Paga“ pa time i magazina koristili kamen iz Staroga Grada. Kamen u Starom gradu većinom je malen, četvrtast i na tom lokalitetu za sad nisu nađeni tragovi Ilirskih građevina. Princip gradnje po kojem je građen dio ova tri magazina soli prema informacijama do kojih sam uspio doći pripada Mikenskoj kulturi (Grčka) i njenom utjecaju na ova područja. Tragovi grčke kulture na našem otoku nisu do sada otkriveni.
Prolazeći kroz život prolazimo i pored kamenja koje mirno šuti. Alkemija teži za pronalaskom kamena mudraca pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio eliksir života i vječne mladosti. Kamen i dalje šuti a šutnja...
...šutnju treba pažljivo slušati.
Danas slavimo dan Grada Paga potomka Starog Grada Paga. Potomak je nasta od tragično stradalog oca „Starog grada“ i matere Venecije koja je preuzela skrbništvo nad njim. Inače zna se da je potomak (sadašnji Pag) rojen i blagoslovljen postavljanjem kamena temeljca dana 18.05.1443. Dan postavljanja kamena temeljca bio bi i logičan rođendan ali ni tako. Nasljednicima je izgledalo da njegov rođendan nema neku vridnost i ne dosiže dovoljno u povijest. Mater mu nisu volili pa su stili da mu daju obilježje nečeg ocevog. Kumovanjem odlučiše da njegov dan bude dan kada je njegov tragično stradali otac dobio toliko željenu povelju o slobodi. Kada se uzimaju događaji iz povjesti oca a prenose na sina mora da su bili jako vridni bremena koje će sin nositi. Prisjetimo se povjesti:
