Skitam i bilježim, dan 22.284.

“Pag se prvi put oglasio u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je navodno sjeverni dio otoka s Kisom i njenim pripadnostima darovao rapskom biskupu, a njen južni dio dodijelio tobože ninskom biskupu. Iako je već odavna dokazana lažnost ove isprave, ona ipak odražava pravno i političko stanje teritorijalne i crkvene podijeljenosti otoka.” (M. Granić, 2005.)

Gordo zvuči navod kako smo se “prvi put oglasili” u jednom lažnom, krivotvorenom dokumentu međutim, zanemarimo li vjerodostojnost isprave ipak iz nje možemo izvući određene zanimljive informacije. U dokumentu se pored poznate na lokacije sela Vlašići spominju i dva sela Pećani i Murovljani koje smo tek hipotetski locirali. Za Murovljane prevladava mišljenje da su se nalazili negdje između crkve sv. Mihovila i Gorice a Pećani negdje u okrugu Dinjiške. Zanimljivo je da se u “Povelji” ne spominje Povljana (Stara) za koju prema arheološkim nalazima njene nekropole sa sigurnošću možemo utvrditi da je u to vrijeme postojala.

Mnoge povijesne nepoznanice obilježuju naš otok a kao takva motiv su za moje skitnje i bilježenje zanimljivih lokaliteta koja bi u nekom budućem vremenu mogla biti prilozi za rješavanje nekih od enigmi povijesti otoka.

Nedavno sam na povratku autocestom Zadar - Pag, na predjelu jugoistočno od zaseoka Šišini, zapazio otvor u kamenoj gredi koja je upućivala na mogući speleološki objekt. Iako je sunce već bilo na zalasku odlučili samo skrenuti odvojkom koji vodi do zaseoka uvučenog podno padine brežuljka i obići navedeni predio. Uslijedilo je 300-tinjak metara hoda od kraja zadnje, od tek nekoliko kuća, do odredišta. Kratkim putem uz samo podnožje kamene grede nalazi se veći broj krčevina, gramača koje bi drugom prilikom trebalo pomnije pogledati. Predio postaje jako zanimljiv, odlučio sam prvo istražiti manju pećinu. Odokativno, pećina ima otvor 1,60 visine i 2 m širine, približno je 6 m širine a uvučena je u stijenu 2 m. Na istočnoj strani pećina ima odvojak zatrpanog ulaza širine 0,5 i visine 0,7 m, nazire se da bi odvojak mogao biti duži. Ispred pećine nalazi se nekoliko krčevina koje u nekim dijelovima ocrtavaju kvadratne i ovalne tvorevine. Pod kamenom gredom dvadesetak metara jugoistočno naziru se zid neke građevine dimenzije cca 8 x 6 m. Zid je građen grubo obrađenim tesancima raznih oblika. Na zidu se naziru ostaci grubog veziva. Oveća krčevina koja se nalazi pored ostataka zida obiluje fragmentima krovne opeke a našao sam i ulomke žrvnja.

Širi predio ovom prilikom nisam uspio obići, ali zasigurno ostaje dovoljno razloga za ponovni posjet ovom nadasve zanimljivom lokalitetu.

Kaulica

Jučerašnje zatišje pred buru iskoristio sam u šetnji stazom Mikula. Već neko vrijeme “uređujem” dio postojećeg puteljka koji od crkvice sv. Nikole uz more vodi prema Kaulici i usjekom se spaja na makadamsku cestu. Predio je to koji sam prošao u više navrata. Naizgled dobro poznati prostor iznenadi nekim novim detaljem, zapažanjem koje me ugodno iznenadi.

Vraćajući se usjekom kojeg nazivamo Kaulica naišao sam na nekoliko ulomaka crijepne opeke. Nekoliko manjih ulomaka, iako ravnih ploha, nisu mogle pružiti neku naznaku pripadanja određenom povijesnom razdoblju. Nakon malo dužeg rekognosciranja pronašao sam jedan oveći fragment koji svojim osobinama upućuje na fragment antičke tegule.

Udolina koja se od mora suzuje prema vrhu ispresijecana je terasama i ograđena suhozidom kako bi taj mali dio obradivog prostora bio zaštićen od stoke. Terase su u zavjetrini, okrenuta prema zapadu, izložene suncu i očito su dugo vremena bile vinogradi. U usjeku se nalaze ruševni ostaci nekoliko suhozidnih građevina. Sa jugoistočne strane ali na najvišoj točki kamenog brežuljka nalazi se suhozidna “stražica”.


Razgledavajući okolni krajolik tridesetak metara sjeverno, na kamenoj podlozi i padini zamijetio sam manju kamenu gomilu. Ono što mi je privuklo pažnju, a izdvaja je iz krševitog dijela, je dio okrenut prema jugu na kojem rastući iz nje bršljan ocrtava ovalnu suhozidnu konstrukciju izvana ugrađenu većim kamenjem a iznutra ispunjenu manjim. Karakteristikama bi mogla ukazivati na “gramaču” ali ista se nalazi na kamenitom predjelu koji nije imao potrebe da se “čisti”. Bršljan koji raste iz unutrašnjosti probijajući se kroz naslagani kamen daje naznaku da unutar gomile postoji nanos zemlje. Iako manja gomila promjera 2-3m pokazuje naznake da bi se moglo raditi o grobnom humku.

.

Toponim “Kaulica” mogao bi dolaziti od tal. cavare, cavatura iz koje je nastao lokalni naziv Kavurla = komad obradive zemlje (N. Kustić 2002.)
Prema navedenom sudeći prostor Kaulice ima svoj duži kontinuitet kroz vrijeme u otočkom životu preživljavanja zorno prikazujući borbu težaka za obradom i obranom i najmanjeg komadića zemlje koja život znači.
Dok sam na povratku, kao da čujem utihnuli zvuk jecanja motike, gledam zemlju natopljenu znojem i mukotrpnim radom. Preostalo je samo da se naklonim i zahvalim na ugodnom druženju u samoći i spokoju minulih vremena.

Tilt

Dani su zatvorenih vrata i kao takvi prigodni su za listanje po prošlosti. Naišao sam tako na prošlogodišnju fotografiju odbačenog "Statuta Paške općine". Pošteni nalaznik, djelatnik čistoće na reciklažnom dvorištu bio je sretne ruke i zadržao knjigu za sebe.
Statut Paške općine vrijedno je povijesno djelo koje je uredio Dalibor Čepulo. Knjiga je izdana 2011. godine u nakladi od 1000 primjeraka.

Sam pokušaj predodžbe mentalnog sklopa koji je upravljao rukom koja je bacila ovu knjigu urodio je time da sam se pljesnuo po čelu što je uzrokovalo TILT kao kod starih flipera.
Ma dobro, utjehe radi... mi odavno nismo "općina" već "Grad" iako poprilično neodgovorno općimo na seljačkoj razini... Vjerojatno je nekoga jako povrijedilo čitajući ovo zanimljivo štivo nastalo donošenjem 1433. a tvorilo je pravnu osnovu komune do pada mletačke republike 1797. 

Ovaj libar obično dospijeva u ruke političkoj ophodnji u raznim strukturama kao i zaslužnim pojedincima za glasovne izvedbe a vjerojatno i kao milodar.
Hm... vjerojatno nije daleko od istine da je netko pročitao Knjigu prvu statuta pod nazivom "O izborima svih dužnosnika Paške općine, tko može biti izabran a tko ne" gdje u GLAVI 18. pod naslovom: TKO NE MOŽE BITI ČLAN PAŠKOG VIJEĆA stoji:

"Budući da ne bi priličilo dobrobiti, koristi i ugledu ni jednog područja, utvrđenog naselja, grada ni mjesta da im se među vijećnicima nahode ovčari ili mesari, pobrinusmo se propisati da odsada ubuduće treba obdržavati da ni jedan ovčar, pastir sitne marve, mesar, onaj koji u mesnici dere stoku ni krčmar koji na Pagu prodaje točeno vino na malo ni pod kojim uvjetom ne može niti smije biti član paškog Vijeća."

Prepoznavši se vjerojatno u glavi hitno odluči riješiti se tog apokrifnog bogohulnog štiva kako ne bi nekome slučajno palo na pamet da povijest ponovi.

Kamena gomila svetog Stjepana

Čitajući dosad napisanu znanstveno-stručnu literaturu o sakralnom graditeljstvu na otoku Pagu posebno me zainteresirala dosad neriješena enigma lokacije crkve sv. Stjepana koju dokumenti redovito spominju od 1337. godine nadalje. 

U apostolskoj vizitaciji otoka Paga M. Priulija  iz 1603. nalazimo zabilježeno: "Chiesa di San Steffano ouer sito, a fatto distrutto sono alcuni beni possessi possesso dal vicario." Navod govori o tome da je već prilikom vizitacije 1603. crkva bila uništena. 

Ako tome pridodamo konstataciju E. Hilje objavljenu 2011. u radu "Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Pagu" (Toponimija otoka Paga), a koji je među posljednjima sudeći prema bilješci: "Dakako, s obzirom na protok vremena, sve je spomeničke cjeline bilo potrebno još jednom posjetiti, utvrditi eventualne promjene te nadopuniti postojeće spoznaje. Pritom su za sve važnije spomenike utvrđene precizne geografske koordinate i načinjene nove fotografije." obišao sve sakralne objekte na otoku i pritom za crkvu sv. Stjepana zaključio: "Ostatke ove crkve nisam uspio pronaći." 

Nakon 2011. izdana je i 2013. Arheološka karta otoka Paga u kojoj se navodi: "Stipančevica - crkva sv. Stjepana... danas joj se izgubio trag." Poznajući predan rad jednog od autora knjige, našeg otočanina I. Oštarića sa kojim sam imao prilike obilaziti otok pronalaženje ostataka crkve izgledalo je nemoguća misija.

Sve navedeno nije me obeshrabrilo da ponovno krenem u potragu za ostacima crkve sv. Stjepana i danas 27.12. 2022. sa osobitim zadovoljstvom i osjećajem sreće mogu izjaviti: 

Danas sam joj našao trag! 

Ostaci crkve sv. Stjepana nalaze se na poziciji 44°25'07.4" N | 15°05'47.4" E
Pozicija na google mapi: https://goo.gl/maps/SvEu87JbYNBRFMTQA

Položaj crkve na google mapi

Početak potrage za mogućim ostacima crkve krenuo je prikupljanjem i proučavanjem dosadašnjih radova koji se dotiču sakralnog graditeljstva kao i sličnih sadržaja vezanih za temu. Pored netom navedenih radova na raspolaganju su mi bili C. F Bianchi - Zara Cristiana u kojoj iako iz 1879. nema spomen crkve sv. Stjepana, Don Blaž Karavanić također ne spominje crkvu kao niti I. Petricioli u svojim "Zapažanjima pri topografskom rekognosciranju" otoka 1950. 

E. Hilje u "Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na otoku Pagu" iz 1999. navodi toponimski podatak: "Uz nju se navodi lokalitet Ugrec." 

Ovaj podatak o lokalitetu činio mi se upotrebljiv mada sam već tada raspolagao informacijom od starijeg mještanina Š. Goleš da se crkva nalazila između crkve sv. Andrije i sv. Ivana negdje ispod brda i da su "...znali govorit da je u njoj bilo sakriveno neko blago". Lokalitet naziva "Ugrec" nije mu bio poznat.

Naknadnim uvidom u noviji rad E. Hilje primjerio sam da je izmijenio kratak navod iz 1999. izostavlja toponim Ugrec i u tekstu o crkvi iz 2011. navodi "Uz nju se navodi lokalitet Na Dol." Ovaj navod činio mi se od veće koristi jer pored poznavanja predjela kojima su odrednice bile crkve sv. Andrije i sv. Ivana udaljene 1,6 km zračne linije, preostalo je pronaći dol, udolinu, potok ili usjek. 

Bilo je potrebno pretražiti približno desetak hektara površine. Zbog vremenskih neprilika, velike količine padalina u zadnjih mjesec dana teren sam obišao u nekoliko navrata. Pritom sam se u jednom obilasku više vremena zadržao u predjelu crkve sv. Ivana zbog zanimljivih nalaza o kojima ću pisati u jednom od narednih osvrta. 

Predio oko crkve sv. Ivana obrastao je u gustu šikaru i u nekim dijelovima bilo se teško probijati se prema brdu. Uz to, otežano je bilo i hodanje izrazito natopljenim predjelom i blatom. Drugom prilikom odlučio sam krenuti iz smjera crkve sv. Andrije, razlog je bio bolja preglednost kao i nešto sušniji teren. Međutim iako sam naišao na nekoliko usjeka nije bilo tragova građevina. 

Danas sam vrtio po glavi vizuru krajolika koja mi je ostala u sjećanju, prisjetio sam se slike predjela u kojem se nešto raslinja usjeklo u bijeli predio brda. Bilo je to dovoljno dojmljivo da odmah krenem u novu potragu.

Približavajući se crkvi sv. Ivana u brdu se ocrtala manja udolina koja je poremetila relativno ravnu liniju brda. Toponim "na dol" činio mi se da pristaje viđenom. Odlučujem se zaustaviti i krenuti prema tom dolcu, usjeku u brdu. Sljedeće što je trebalo pronaći bila je naznaka neke gomile, gromače, a možda i samo kamena na kojem bi se nazirali tragovi veziva. Jedna od stvari koje sam imao za pretpostavku je ta da se često u blizini takvih objekata kao i kod pojata ili "cobanskih stanov" obično nalaze posađena stabla smokve ili murve (dud, lat. Morus). Nakon jednosatnog pješačenja opazio sam oveću gomilu usitnjenog bijelog kamena. Približavajući se počeo sam uočavati razasute smećkasto-crvenkaste fragmente antičkih tegula i crijepa.

Dio ovalnog zida koji se nazire u gomili.

Urušeni dio ovalne apside visine približno 1m.

Nakon prve, pojavila se i druga gomila nekoliko metara sjevernije između kojih se vide tragovi strojnog krčenja prostora većeg raslinja. Počeo sam detaljno pregledavati predio. Na istočnom djelu južne nakupine usitnjenog kamena, škriljca, sedre, kupa i antičkih tegula. Nazire se vezivom uzidan dio koji daje naznake ovalnog karaktera za koji pretpostavljam da je pripadao apsidi.

Osjećaj koji me u tom trenutku obuzeo isti je dječjem ushićenja otvaranja željenog poklona za Božić... Da, bio je to predivan poklon! Hvala ti Bože!

Krčenjem makije stoj je zahvatio središnji dio crkve do ostataka sjeveroistočnog zida.

Ostaci crkvenog namještaja vjerojatno kamenice za krštenje koji su razbijeni krčenjem.

Na gomili sjevernije razbacani su polomljeni ostaci obrađenog kamena koji su nekada tvorili cjelinu, vjerojatno ostaci kamenog sarkofaga. Pogledom promatram ostatke bočnog sjeveroistočnog zida koji se nalazi u nanosu zemlje. 

Ostaci sjeveroistočnog zida crkve.

Tragovi veziva na kamenim blokovima.

Odlazim do ostataka niza obrađenog kamena u dužini od nekoliko metara na kojima se primjećuju tragovi veziva. U dijelu koji tvori niz od nekoliko dužih kamena mjerim orijentaciju zida, kompas pokazuje azimut ≈ 100° - 102° što je odmak od desetak stupnjeva od geografskog istoka u smjeru juga. Moguća su i veća odstupanja obzirom na manju površinu usmjerenog zida ali i čestu pojavu kod gradnje ovakvog tipa crkava "Paškog tipa" (E. Hilje) kod kojih nalazimo nepravilnosti u tlocrtu. 

Ulomci antičkih tegula.

Ostatke drugih zidova nisam uspio zamijetiti, vjerojatno su oštećeni krčenjem prostora. Ono što se isticalo na sjeveroistočnoj gromači bili su oštećeni dijelovi crkvenog namještaja. Izrazito mi se dojmio jedan ulomak od lijepo obrađenog mramora. 

Nažalost u hrpi usitnjenog kamenja i kratkoće vremena koje mi je preostalo do sumraka nisam mogao pridati veću pozornost traženju drugih, sličnih ulomaka koji bi mogli pripadati nekoj cjelini. Preostaje mi da uskoro ponovno posjetim ovaj lokalitet.

Prema ostacima strukture crkve možemo zaključiti da je bila jednobrodna građevina longitudinalnog oblika. Osim nešto izduženijih kamenim blokovima koji se vide u ostacima jedinog dijela preostalog zidara uokolo se nalaze razbacani razni oblici grublje oblikovanog kamena na kojima se uočavaju ostaci veziva. Vjerojatno će neka buduća arheološka istraživanja ponuditi više spoznaja. Navedeni nalazi nesumnjivo govore u prilog tome da je ovo lokalitet crkve sv. Stjepana. 

Murva koja se nalazi 30-tak m sjeveroistočno od crkve.

Za kraj, preostaje mi da se osvrnem na titulara crkve. Sveti Stjepan Prvomučenik, (I. stoljeće) jedan od sedam đakona izabranih u početcima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Postao je prvi mučenik kršćanske vjere. Pripadnost kršćanskoj zajednici i propovijedanje Isusova nauka dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i na smrt kamenovanjem. Zaštitnik je đakona i zidara, simboli su mu dalmatika i kamenje. 

Sudbinu titulara sv. Stjepana, pomalo znakovito, doživjela je i njegova crkva - porušena i zatrpana u gomili nabacanog kamenja. Suton je počeo zračiti blagim svjetlom polako gaseći sjene. Vraćam se pun pomiješanih dojmova. Dolcem se čuje tiho blejanje blaga (ovaca) koji se pretvara u tihi glas koji kao da govori: 

"Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!"

Radivoj Pastorčić, Pag, 27. prosinca 2022.

(Marinović, nacrt za vitraj)