Dan zatvorenih vrata
Dan je zatvorenih vrata. Prigoda je to da u toplini doma osluškujemo jecanje bure u naletima bijesa… Zaštićeni u svojim krletkama osjećamo se komotno i sigurno. U tom obilju ugode ispunjavamo privid stvarnosti. Da, popio sam jutarnju terapiju i mislim da se osjećam bolje i da sam spreman podnijeti izazov odluka koje donosi dan.
Zavirujem u jučerašnji "šoping" sa odlagališta otpada. Tamo je uvijek kupnja povoljna, zapravo cijena je… mukte. Na tom djelu "predgrađa" nailazimo na štiva koja govore o nama samima… Izdvajam dvije očuvane knjige od kojih je jedna znakovitog naslova "Čudovište iz predgrađa" (Franz Herwig, Zagreb 1936.). Osim znakovitog naslova na koricama knjige lijepim je rukopisom napisano: D. Joso Felicinović, mala je to knjižica u kojem možemo osjetiti duh vremena. Sama pomisao da čitam nešto što je osobno pripadalo Don Josi Felicinoviću pobuđuje znatiželju u promišljanju o analogiji doživljaja teksta. Kratka je to vjerska legenda u kojoj prevladavaju zvijeri…
"Ima različitih naravi", odgovori stari redovnik. "Jedni su stvoreni za zatišje a drugi za borbu".
"A gdje su oni koji su stvoreni za borbu?" odvrati Sebastijan "ne vidim ih. Ako je tako, a to sam ja osjetio poziv Gospodnji u duši svojoj i molim te, časni oče, dopusti mi da slijedim poziv. Pošalji me molim te u svijet! Pošalji me među vukove"!
Pogled prema zapadu - Nukleus paške povijesti
Da, pišem gušen nemoći, ljutnjom, jadom, gorčinom u želudcu… i nije me briga hoće li se netko naći povrijeđen ili prozvan.
Ne brinite, ništa vam se neće dogoditi. I ne, neće to biti čitljiv tekst jer u afektu takav ne nastaje…
I mene je na neki način povrijedilo ono što sam davno pročitao u putopisu Alberta Fortisa - Put po Dalmaciji nastalom u vremenu između 1771 - 1773 godine u kojem je sa "našim krajevima" upoznao evropsku publiku.
Ma koje mudne izreke! Dobro se zna da u originalu one glase "ponavljanje je učiteljica SEXA!"
Da, i mi to zorno potvrđujemo… jer se od pred 250 godina do danas ništa osobito nije promijenilo. Godinama ponavljamo isti obrazac djelovanja očekujući da će se nešto promijeniti. Ne neće, očito smo jalovi!
Nukleus paške povijesti - magazini za sol usko su vezani za ono što je priroda podarila ovom otoku, a ljudi "bogom danu" vrijednost koristili kao plodnu njivu izdašnog uroda. Ta "njiva" dala je i plodove kojima se dičimo, ona nam je podarila identitet. Zaslužuje li ona više poštovanja i obzirnosti ili smo ostali nerazboriti, sebični, gramzivi i neodgovorni…
Magazine za sol jedinstveni su spomenici paške arhitekture, svojevrstan Nukleus paške povijesti…
Ma ki ti je taj? Biće opet neki Fortis!
Vidiš, da mi nismo sve vo "potaracali" ti nebi di ima pit kafu i uživa u lipom pogledu nego bi infišiva gedajuć u zidne!
Kad sjedim na rivi i sa guštom pokušavam piti jutarnju kavu usmjerim pogled u daljinu, prema sv. Vidu. Pogledom prema zapadnom dijelu "grada" kava, bez obzira na usipanu količinu šećera, uvijek ostaje gorka… aha, tu smo!
Danas sam izgleda previše gledao prema zapadu!
Ne brinite, ništa vam se neće dogoditi. I ne, neće to biti čitljiv tekst jer u afektu takav ne nastaje…
I mene je na neki način povrijedilo ono što sam davno pročitao u putopisu Alberta Fortisa - Put po Dalmaciji nastalom u vremenu između 1771 - 1773 godine u kojem je sa "našim krajevima" upoznao evropsku publiku.
Iako većim dijelom idealizira život seljaka za naš otok nije nalazio hvale vrijedne riječi. Da skratim samo sa jednim citatom: "Nisam našao nijednu medalju, ni natpis, ni rukopis, niti ijednog razboritog čovjeka u cijelom tom gradu; svakoga zanimaju solane i tko god ne govori o soli, do njega se ne drži.
Tvrde da je postojao drevni grad na mjestu koje se zove Terra Vecchia; tu je redovnički samostan; pošao sam tamo, ali nisam imao sreće otkriti ništa nalik na ostatke starine."
Tvrde da je postojao drevni grad na mjestu koje se zove Terra Vecchia; tu je redovnički samostan; pošao sam tamo, ali nisam imao sreće otkriti ništa nalik na ostatke starine."
Hm, pa i Ciceron se očito "nacica" neke dobre vinčine, a možda je to bila upravo paška žutica kada je izjavio: "Historia (est) magistra vitae!"
Ne znam da li je Ciceron "cica" ali dobro znam da mnogi od onih koji danas cicaju ovaj grad nisu voljeli učiteljicu… Ma ne stoji ni ona "Repetitio est mater studiorum" ilitiga "ponavljanje je majka učenja" jer većina naših tribalnih alfa mužjaka je učila toliko da je stalno ponavljala razrede osnovne škole!
Ne znam da li je Ciceron "cica" ali dobro znam da mnogi od onih koji danas cicaju ovaj grad nisu voljeli učiteljicu… Ma ne stoji ni ona "Repetitio est mater studiorum" ilitiga "ponavljanje je majka učenja" jer većina naših tribalnih alfa mužjaka je učila toliko da je stalno ponavljala razrede osnovne škole!
Ma koje mudne izreke! Dobro se zna da u originalu one glase "ponavljanje je učiteljica SEXA!"
Da, i mi to zorno potvrđujemo… jer se od pred 250 godina do danas ništa osobito nije promijenilo. Godinama ponavljamo isti obrazac djelovanja očekujući da će se nešto promijeniti. Ne neće, očito smo jalovi!
Nukleus paške povijesti - magazini za sol usko su vezani za ono što je priroda podarila ovom otoku, a ljudi "bogom danu" vrijednost koristili kao plodnu njivu izdašnog uroda. Ta "njiva" dala je i plodove kojima se dičimo, ona nam je podarila identitet. Zaslužuje li ona više poštovanja i obzirnosti ili smo ostali nerazboriti, sebični, gramzivi i neodgovorni…
Pita li se itko "Koji je naš zalog ili doprinos za buduća pokoljenja"?
Magazine za sol jedinstveni su spomenici paške arhitekture, svojevrstan Nukleus paške povijesti…
Ma ki ti je taj? Biće opet neki Fortis!
Vidiš, da mi nismo sve vo "potaracali" ti nebi di ima pit kafu i uživa u lipom pogledu nego bi infišiva gedajuć u zidne!
Kad sjedim na rivi i sa guštom pokušavam piti jutarnju kavu usmjerim pogled u daljinu, prema sv. Vidu. Pogledom prema zapadnom dijelu "grada" kava, bez obzira na usipanu količinu šećera, uvijek ostaje gorka… aha, tu smo!
Danas sam izgleda previše gledao prema zapadu!
Status paških magazina soli:
Pravni status: zaštićeno kulturno dobro
Vrsta: nepokretno kulturno dobro - kulturno-povijesna cjelina
Klasifikacija: kulturno povijesna cjelina
Oznaka dobra (broj registra): Z-2381
Kameni spavač
U tišini, ispijam jutarnju kavu na terasi kafeterije. Zimsko ozračje bez nepotrebnih šumova pogodno je za postizanje unutarnjeg mira. Pogled prema magazinima soli budi promišljanja koja se već duže vrijeme gube u ustajaloj vodi. Kao da iznova čujem šaptanje kamenog zdanja… zove me: Dođi!
Ponukan čudnim zovom nijemog svjedoka vremena upućujem se prema maloj plaži ispred magazina za sol. "Cum grano salis"! Ah, koliko soli prosipamo… Hoće li se ikada početi kretati?
Sizif je čini se imao više uspjeha, a meni, meni je ostalo da se nosim sa svojim frustracijama i apsurdima…
Nedavna jaka bura, djetinjom zaigranošću, šibajući morske bijele vrance raspršivala ih je odbijajući o rivu i pretvarala u magličastu koprenu. Koje li zanesenosti i smjelosti, koliko odvažnosti i snage…U toj čudesnoj ushićenosti poigrala se arheologa iščupavši oveći, teški rukom oblikovani kameni blok koji je odavno bio predmet moje znatiželje.
Godinama sam se nadao da će moje inicijative oko prepoznavanja nadasve zanimljive megalitske kamene građevine na kojoj su nadograđeni magazini za sol pobuditi veći interes. Nažalost od objave prvog teksta (2010.) o impozantnom zdanju antičke provenijencije ništa se nije dogodilo.
A kako i bi?
Motrim taj nijemi svjedok vremena, a on izvirujući kroz pijesak, promatra mene i kao da govori:
To si htio, zar ne… Evo me pa me ponovno kotrljaj uz brdo…
Zahvaljujem se Antoniju Paro (Market Lorenco), Branku Mati Donadiću, Alenu Fabijaniću i Juri Kustiću Paulinu koji su pomogli da ovaj djelić mozaika paške prošlosti pohranimo u Stalnu galeriju solarstva.
To si htio, zar ne… Evo me pa me ponovno kotrljaj uz brdo…
Zahvaljujem se Antoniju Paro (Market Lorenco), Branku Mati Donadiću, Alenu Fabijaniću i Juri Kustiću Paulinu koji su pomogli da ovaj djelić mozaika paške prošlosti pohranimo u Stalnu galeriju solarstva.
27.01.2022.
Opširnije o ovoj temi u tekstu - Glavom kroz zid








