Karneval III – Poganstvo

Od davnina su ljudi promatrajući okolinu spoznali da se u prirodi događaju periodične promjene vremena. uzrokovane smjenom godišnjih doba u kojima glavnu ulogu ima sunce.
Uočili su da su dijelovi godine usko povezani s kretanjem Sunca na nebu. Sunce nakon ljeta gubi svoju snagu s njme i vegetacija. Noć pobjeđuje dan, dani postaju sve kraći sunce doseže najnižu točku na horizontu i „umire“ da bi se kratko nakon toga ponovno „rodilo“. Sunce se na dan 21. prosinca nalazi u najnižoj točki na horizontu u sažvježđu Jarca (Jarčeva obratnica, povezano sa Saturnalijama – astrološki vladar Jarca je Saturn) što se naziva zimski solsticij (suncostaj). Zimski solsticij i period poslije njega oduvijek je imao kultno mjesto u obredima i svetkovinama kod mnogih naroda u prošlosti pa tako i u predkršćanskom starohrvatskom. U to vrijeme vršili su se mnogi magijski obredi kako bi pomogli suncu da otjera duhove zime i ponovno potakne vegetaciju. Očigledno je u to vrijeme čovjek vjerovao da može utjecati na sile prirode.
Takve „magijske“ obrede možemo naći u izvornijem obliku u nekim našim sredinama, a danas ih ubrajamo u karnevalsku (pokladnu) tradiciju poput zvončara i bušara. Prema običaju formirale bi se maskirane povorke koje bi odjevene u zastrašujuće maske, plesom i bukom tjerali zle duhove. U nekim slavenskim zemljama obred bi završavao spaljivanjem lutke (Morane, More, Marane ili Moržane u staroslavenskoj mitologiji boginja smrti i zime) napravljene od slame, kao znak konačne pobjede nad zlom - zimom. Pepeo zapaljene lutke zakapavao se u zemlju ili bacao u vodu kako bi se stvorili uvjeti za novi početak, početak kojim otpuštamo staro i otvaramo prostor za novi prirodni ciklus.

Iako ima svoje korijene u poganskim magijskim obredima već odavno karneval to nije. Pod velikim utjecajem religije običaji i obredi su se mijenjali. Vremenom je „karneval“ nalazio svoju snagu u prikrivenoj kritici vlasti, a u najnovije vrijeme je postao globalno komercijalna, a kod nas tradicionalna zabava zajednice koja završava spaljivanjem krivca za sve naše nedaće.

Karneval II – Saturnalije

Dublje u prošlosti korjene karnevala možemo naći u starorimskim svetkovinama saturnalijama koje prema sadržanim elementima uvelike podsjećaju na karneval.
Prema legendama, Saturnalije potiču još iz vremena prije postanka Rimskog Carstva odnose se na zahvalnost bogu Saturnu (pandan Kronosu iz grčke mitologije), bogu zemljoradnje i novca a u sjećanje na mitološko zlatno doba ili vrijeme dok su, kako se navodi "bogovi hodali Zemljom" ?!. Označavale su završetak zemljoradničkih radova u protekloj godini i početak nove agrarne godine.
Saturnalije su bile jedna od najomiljenijih svetkovina u starom Rimu sve do uspostave kršćanstva. Bilo je to vrijeme kada se daruju maleni prigodni darovi ali i vrijeme opuštanja i gozbe. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. Veliko veselje i odmor od formalnih pravila.
Zaboravljane su sve staleške razlike, robovi su tih dana uživali punu slobodu. Bili su pošteđivani od kazni, a mogli su se odnositi prema gospodarima s nepoštivanjem, kao prema sebi ravnima. Na gozbama su sjedili za njihovim stolom, pa čak i bili posluživani od njih. Gospodari i robovi su se izjednačavali u pravima, pa su robovi mogli gospodariti što je bila simbolična predaja vlasti. Svatko je smio govoriti i raditi što je htio. Sluge su izrugivale gospodare, prostaci se rugali finim gospođama, a djeca starijima. Svetkovina je započinjala prinošenjem žrtve ispred hrama posvećenoga Sturnu, a zatim je priređivana gozba i karneval koji je predvodio izabrani kralj Saturnalija (Saturnalicius princeps). U vrijeme trajanja svetkovine svi su mu se morali pokoravati, a on sam je vjerojatno predstavljao ljudsku žrtvu koja je u davnoj rimskoj prošlosti prinošena Saturnu kako bi se osigurala plodnost zemlje.
U Saturnalijama možemo prepoznati osnovne elemente karnevala koji on sadrži i danas kao što su raskalašeno slavlje, simbolička predaja vlasti, izrugivanje društvenim normama, kralj ili sada princ karnevala koji biva žrtvovan. Smatra se da je običaj puno stariji ali prema nekim podacima Satunalije datiraju od 217 p.n.e (prije Krista) dakle u doba prareligije ili poganstva.

Karneval I.

Vrime je od karnevala, običaja ki je duboko ukorjenjen u našu Pašku tradiciju, ki se od davnina isčekuje i štuje.
Kao i mnoge druge svetkovine karneval ima svoju povijest i ishodište. Stablo zvano karneval očito ima duboke korjene kad se uspjelo toliko vremena održati i ustaliti u našem životu. Što mu daje snagu, gdje nalazi plodno tlo za svoju dugovječnost? Kako to da se jedan od očito poganskh običaja uspio oduprijeti negodovanju snažne crkve i opstati?
Jedan od korjena vodi nas prema Veneciji koja je u razdoblju od 1192. pa sve do njene propasti 1797. godine. ostavljala dubok trag u prošlosti Paga. Godinama je Venecija postavljala vlastelu, doseljavala stanovništvo. S njima su došli i njihovi običaji i tradicija koja je imala veliki utjecaj u mnogim segmentima paškog života pa tako i u karnevalu. Najstariji europski pisani dokument o „karnevalu“ (maškarama - masqueraders) nalazimo u Veneciji, datira iz 1268. godine a odnosi na odredbe o korištenju maski.
Već tada u Veneciji se odvijao sladostrastni razulareni karneval koji su između ostalog sačinjavale bezobzirne i krvave borbe bikova, utrke s kolicima, neprestane zabave pod maskama koje su bile organizirane u najljepšim gradskim građevinama za užitak lokalnog stanovništva. Glavni događaj venecijanskog karnevala bio je fešta sv. Marka, fešta prepuna pjevanja i plesa maškara koja bi ljude nerijetko ostavila bez daha.
Na kraju bi se na središnjem dijelu Trga, između dva stupa, zapalilo lakrdijaša, a dok bi narod vikao i pjevao, zvona crkve San Francesco della Vigna označavala su kraj karnevala i početak korizme.
Brojna su nagađanja o nastanka riječi karveval. Pretpostavlja se da riječ Karneval dolazi iz latinskih riječi 'carne vale', što znači 'zbogom meso', odnjeti meso tj. mesopust. Postoje još neka tumačenja riječi karneval a ona sežu dublje u prošlost. Moguće tumačenje riječi karneval odnosi se na naziv „carrus navalis“ koji je označavao brodove na kotačima koji su sudjelovali u brojnim povorkama tijekom 14. i 15. stoljeća u Italiji. Sam običaj sudjelovanja brodova na kolima u povorkama mnogo je stariji od srednjeg vijeka. Kola na kotačima bila su dio proljetnih obrednih povorki u čast egipatske božice Izide. Prema jednom objašnjenju, riječ “karneval” dolazi od grčkog „carn“ što znači „onaj koji jede meso“, a taj je pojam bio vezan uz svečanosti boga Apolona.

Pogledati!

Vitomir Belaj - šetnja s bogovima

4. veljače na HTV-u 1 u 17.15, dokumentarni film.

Jeste li znali da razmještaj pojedinih kršćanskih crkava u pejzažu nije nimalo slučajan? Ali, što je još zanimljivije, nije ni kršćanski. Riječ je, zapravo, o otisku staroslavenskih poganskih mitova u zemljopisnom prostoru, nastalom još u vrijeme doseljavanja Hrvata.

Kako se to dogodilo i zbog čega i zašto su se ti prostorni odnosi zadržali sve do danas, ispričat će nam istraživač tog fenomena, etnolog Vitomir Belaj, redoviti profesor na studiju etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2007. godine dobitnik Nagrade za životno djelo Hrvatskog etnološkog društva.

Ako ste propustili pogledati još uvjek to možete na YouTube-u:

1. dio: www.youtube.com/watch?v=Rf-2IbyDwnI
2. dio: www.youtube.com/watch?v=JdS-Yb82FEY&feature=relmfu