Ljubav i zloba

Tema mi je odvratna ali moran, moran nešto napisat da mi bude lakše. Danas mi vrag ni da mira i navuka sam se čitat "one" famozne komentare.
Javni rad treba kritiku, argumentiranu kritiku. Za takvu kritiku potrebno je znanje, za znanje je potreban rad za što je potreban napor. Za iznošenje argumenata potrebno je ime i prezime. Koliko licemjerja u tome da želiš ostat anoniman jer živiš u malom gradu pa se bojiš da radi toga ca si napisa ili reka ne pretrpiš bol dok s druge strane ne obaziruć se na posljedice (anonimno) zlobno pišeš stvari iz nečijeg privatnog života po principu rekla kazala. Pjucaš po drugim judima nanoseći im bol. U ovom slučaju „oni“ imaju posljedice ali za to te baš briga ti si sebe zaštitio anonomnošću. Ljudi pod plaštom anonimnosti zanemaruju zakone, ljudska prava, poštovanje, čast i respekt prema drugim ljudima, njima ništa nije sveto. Anonimnost je u službi ponižavanja i neargumentiranog blaćenja ljudi. Kad nestanu granice odgoja nastupa zakon, kad zakon ne vrijedi nastaje vladavina rulje, kad je vladavina rulje nastaje KAOS. Kad nastane kaos glas dižu oni koji znaju manipulirati ruljom potpirujući njihovu zlobu a ovi to ne dosižeju. U konačnici kanaliziraju agresiju na „Marka“ rezultat: nek se užge „Marko“ i vuk sit a stoka na broju...